Nedjeljom u 2

Miroslav Škoro: ‘Nisam ’91. imao pušku u ruci, ja sam na ramenu nosio tamburicu’

Portal Novilist.hr

Foto Screenshot HRT Nedjeljom u 2

Foto Screenshot HRT Nedjeljom u 2

Ako bi ta puška na mom ramenu pomogla da se prije završi rat, ja se ispričavam jer je nisam nosio



Kao gost emisije HRT-a Nedjeljom u 2, Miroslav Škoro odgovarao je voditelju Aleksandru Stankoviću na pitanja zašto se kandidira za predsjednika Republike, računa li na podršku samo desnog biračkog tijela ili će nekako pokušati pridobiti i lijevo orijentirane glasače te zašto misli da bi bio bolji predsjednik od Kolinde Grabar-Kitarović.


Na pitanje o možebitnom okupljanju desnih stranaka kojima bi bio na čelu, rekao je da ne razmišlja ni o kakvim parlamentarnim izborima niti je o tome vodio ikakve razgovore. Usredotočen je, poručuje, na predsjedničke izbore. Ne isključuje mogućnost daljnjeg bavljenja politikom ako ne uspije na predsjedničkim izborima, rekao je.


Znam da ništa ne znam


– Da bi se dogodile promjene u gospodarstvu, moraju se dogoditi promjene u političkom sustavu. Zbog toga ja ‘jašem’ po pitanju da se omogući bolja kontrola na podjeli sudstvo – izvršna vlast – zakonodavna vlast. Kod nas je to jedna lažna parlamentarna demokracija – tako je komentirao između ostalog i svoju inicijativu da se povećaju predsjedničke ovlasti.




Na pitanje misli li da bi se trebala oporezivati imovina, odgovara: “Znam da ništa ne znam”. Njegova specijalnost u ekonomiji su, objašnjava, intelektualna prava i monetizacija nematerijalnog vlasništva, dok o svemu drugome zna “vjerojatno na razini prosječnog ekonomista”.


Ali zna, kaže, da u Hrvatskoj postoje stručnjaci koje nitko ništa ne pita, a on bi ih vrlo rado pitao i odluku prepustio njima.


– Živio sam u zemlji u kojoj se oporezuje kapital. Živio sam u SAD-u i kod njih je situacija takva da svatko tko posjeduje nekretninu mora jedanput godišnje plaćati porez. Iz tog poreza se onda rješavaju komunalni i ini problemi lokalne samouprave.


Zašto je napustio HDZ


Kod nas je situacija takva da se kod svake kupoprodaje nekretnine plaća taj porez. Bio je 5 posto, pa 4 posto, sad je 3 posto. To je stvar odluke, ali tu odluku moramo donijeti mi. Zbunjujemo investitore. Dakle, kod nas investitori kada uđu u bilo koji investicijski ciklus, ne znaju što ih očekuje sutra – kazao je o oporezivanju imovine.


Govoreći o zaduživanju, istaknuo je kako je Hrvatskoj danas bonitet bolji nego u vrijeme Milanovićeve vlade, “kada je bio u smeću”.


Osvrnuo se tijekom emisije i na činjenicu da je već bio dijelom političkog establišmenta:


– Da su stvari u hrvatskoj politici dobre, ja se ne bih prije svega imao ambicija politički artikulirati. One jednostavno nisu dobre. Da su stvari u HDZ-u, kada je u pitanju vodstvo HDZ-a, dakle ta politička oligarhija ili elita koja se odvojila od samog članstva dobre, ja nikada ne bih ni izlazio iz tog HDZ-a.


Međutim one nisu dobre. I to je razlog zbog kojeg sam ja napustio tu stranku. Nisam od onih ljudi koji smatra da sama činjenica da sam bio u HDZ-u mene ‘za sve vijeke vjekova amen’ stvrstava kao nekog ortodoksnog HDZ-ovca.


Tom analogijom je Jasmin Stavros još uvijek bubnjar grupe More, a nije vokalni solist. Svi mi prolazimo određene procese u sazrijevanju, odrastanju, životu. Ja jesam bio član HDZ-a, međutim vratio sam iskaznicu HDZ-a i dao sam ostavku, otišao sam, vratio sam mandat Ivi Sanaderu, odnosno HDZ-u.


Je li se Tuđmanu svidjelo kako pjeva?


Svi ovi licemjerni ljudi koji mene na neki način pokušavaju gurnuti u taj ekstremni desni spektar, su u to vrijeme ostali uz Ivu Sanadera i dan danas se nalaze u vlasti – rekao je.


U HDZ je ušao u dva navrata.


– Drugi put je bio više igrokaz za ljude. Ušao sam 1994. ili 1995. To je bilo prvi put – objasnio je, dodavši kako je Demokratski centar podržavao, ali nije bio član.


O uručenju članske iskaznice 2007. godine od strane Ive Sanadera pak kaže:


– To je bilo procijenjeno da bi bilo dobro medijski da me se učlani još jedanput u taj HDZ.


Komentirao je tvrdnju da je posao konzula dobio jer se Tuđmanu svidjelo kako pjeva, te je li na sličan način dobio posao u Orfeju i Croatia Recordsu.


– Nemam se od čega braniti, išlo se u diplomaciju na prijedlog Vlade, imenovala me Vlada RH. Za posao u Orfeju sam predao svoj životopis, dvije godine smo poslovali s velikom dobiti. Što se tiče Croatia Recordsa, on je privatiziran 1994., šef uprave bio je Miroslav Lilić.


O 100.000 kuna otpremnine iz Orfeja


Na pitanje o visokom iznosu isplaćene otpremnine, odgovorio je:


– Imao sam menadžerski ugovor i temeljem njega sam imao pravo na otpremninu od 12 mjesečnih plaća. Čitam u medijima da trebam vratiti novce. Ako je netko pogriješio, onda je to državna revizija. Ne mislim da sam dobio nešto što drugi ljudi koji su imali isti ugovor nisu dobili. Treba vidjeti što državna revizija smatra da treba učiniti.


Na tvrdnju da je tadašnji pomoćnik ravnatelja za financije Josip Đerek izjavio kako mu je ono osobno došao na ideju da se isplati otpremnina, rekao je:


– Ne bih to komentirao, tu cijelu priču da ljudi očekuju da ja vratim te novce. Treba netko izdati rješenje, ta žvaka se razvlači tako da bi se mene diskreditiralo. Prije 20 godina je sve bilo ok i sad se to spominje. Otada sam puno puta radio za HRT. Ako netko da dokaze da trebam vratiti novce, naravno da ću vratiti, poručio je.


Na pitanje je li moralno nakon dvije godine na čelu Orfeja uzeti 100.000 kuna otpremnine, odgovorio je:


– Ja sam pod tim uvjetima potpisao ugovor. Mislim da je sukladno zakonu.


Zašto se nije borio s puškom u ruci


Upitan je li mu žao što se nije borio s puškom u ruci, kaže da se za domovinu može boriti na više načina.


“Ako bi ta puška na mom ramenu pomogla da se prije završi rat, ja se ispričavam jer je nisam nosio. Ja sam na ramenu 1991. godine nosio tamburicu”, rekao je.


O odnosima sa Srbijom kaže da je najvažnije da se riješi pitanje nestalih.


“Vučić bi trebao doći u Hrvatsku s paketom rješenja za sve, uključujući odštetu za one koji su bili u koncentracijskim logorima u Srbiji”, rekao je.


Je li za zabranu pobačaja?


Kaže da je uvijek za razgovor i ono što je na dobrobit hrvatskog čovjeka. Kaže da je protiv pobačaja, ali i kako je zabrana zadnje rješenje, do kojeg se još puno mora razgovarati.


“Ja sam protiv pobačaja. Smatram da pobačaj nije kontracepcijsko sredstvo.Smatram da treba više raditi na edukaciji, posebice mladih. Nisam za to da se time licitira kako se licitira. Zabrana je zadnja instanca, do koje još imamo puno govoriti, to je odluka koju donosi sabor”, rekao je.


“Kad ne znamo šta ćemo, idemo – četnici, ustaše, zabrane, pobačaj…To su sve pitanja koja dijele hrvatski narod”, rekao je i pojasnio.


Komentirao je i vlastite tvrdnje da bi zabranio SDSS ako bi se za to stvorili uvjeti.


– Čini mi se da mene razumije jedino Ivo Josipović. Pokušava se jednom šahovskom igrom stvoriti slika da sam ja učinio nešto loše, a sve jer sam se u usudio dirnuti u politički establišment, ja sam već okarakteriziran kao čovjek loših namjera. Mogu vam reći da me to ne dira, poručio je.


Je li SDSS zreo za ukidanje?


Na pitanje je li SDSS zreo za ukidanje, odgovorio je:


– Mislim da smo okruženi licemjerjem, postoji zakonska pretpostavka da šef države, vlada i vrhovni sud mogu pokrenuti proces zabrane neke političke stranke. Smatram da gospodin Pupovac, protiv kojega nemam ništa kao čovjeka, u političkom djelovanju djeluje osebujno, igra igrokaz na razini vladajuće koalicije.


On obavlja ozbiljnu dužnost, izaziva nelagodu ako kaže da mi živimo u državi koja nalikuje na fašističku tvorevinu iz 2. svjetskog rata. Čemu to služi, je li to destabilizacija il pokušaj destabilizacije.


Govorim kao običan građanin, to je moja prednost. Ako netko ide po svoje mišljenje na fruškogorski dernek, dok mi obilježavamo Oluju i vrati se s idejama po kojima se odlazak srpskog življa naziva egzodus i pokušava prikazati našu zemlju kao fašiste, meni je to grozno, rekao je Škoro.


– Ne bih pokrenuo zabranu SDSS, osim ako se za to ne bi stekli uvjeti, zaključio je u emisiji Aleksandra Stankovića Nedjeljom u 2.