Neregulirano tržište

Kupci zbog inertnosti HERA-e prisiljeni plaćati skuplju toplinsku energiju

Bojana Mrvoš Pavić

Građani su zbog astronomskih računa nakon ugradnje razdjelnika zatvarali svoje radijatore i smrzavali se / arhiva NL

Građani su zbog astronomskih računa nakon ugradnje razdjelnika zatvarali svoje radijatore i smrzavali se / arhiva NL

HERA značajno kasni s donošenjem dokumenata, nužnim tržištu. Nije reagirala niti na uvođenje razdjelnika, tržište ne postoji jer potrošače opskrbljuju toplane-monopolisti kao što su HEP Toplinarstvo u Zagrebu ili Energo u Rijeci, pa kupci nemaju mogućnost tržišnog odabira opskrbljivača



Hrvatska energetska regulatorna agencija (HERA), koja se u najvećoj mjeri financira iz naknada energetskih subjekata na tržištu, prošlu je godinu zaključila s viškom prihoda od 3,87 milijuna kuna. U prethodnoj godini višak prihoda nad rashodima bio je i veći, gotovo pet milijuna kuna, koliko i 2014. godine. Dakle, višak prihoda agencije koja broji 68 zaposlenih samo unatrag tri godine iznosi gotovo 14 milijuna kuna, zbog čega bi taj novac trebao biti uplaćen u državni proračun.


Riječ je o agenciji čija je zadaća da, financirajući se naknadama energetskih subjekata, donosi energetske propise i analize te regulira tržište. No kako je lani, uoči pada Vlade i raspuštanja Sabora, zaključilo njoj tada nadležno Ministarstvo gospodarstva, HERA značajno kasni s donošenjem dokumenata, nužnim tržištu. Pokrenut je bio upravni postupak protiv čelnih ljudi agencije jer je ustanovljeno da je od 2013. godine u zakonskom roku donijela samo dva potrebna akta, tarifne metodologije, dok je s većinom ostalih akata značajno kasnila.


Pametno brojilo


Od 2013. godine do danas HERA nije, međutim, reagirala niti na tada donesen Zakon o tržištu toplinske energije kojim je regulirana opskrba potrošača centralnim grijanjem i uvođenje razdjelnika. Tržište ne postoji, jer potrošače opskrbljuju toplane-monopolisti kao što su HEP Toplinarstvo u Zagrebu ili Energo u Rijeci pa ni kupci nemaju mogućnost tržišnog odabira opskrbljivača od kojeg će toplinu kupovati jeftinije. Iako su monopolisti, zakon im već četiri godine dozvoljava tržišno formiranje cijene grijanja. Energetski institut »Hrvoje Požar« predložio je da se toplinarstvo ponovno vrati pod kontrolu države i postane javna, regulirana usluga, no zakon do danas nije promijenjen, niti je HERA u četiri godine primijetila da tržište toplinskom energijom u stvarnosti ne postoji jer su proizvođač, distributer i opskrbljivač topline jedna te ista tvrtka koja proizvedenu toplinu i kupuje sama od sebe, a onda je po tržišnim cijenama i bez konkurencije, prodaje potrošaču. Osim toga, temeljem tog zakona je velik broj potrošača morao ugraditi razdjelnike, iako je prethodno trebala biti napravljena analiza koja bi pokazala jesu li opravdani ili ne.




Obaveza HERA-e je i izrada analize troškova i dobiti za uvođenje pametnih daljinskih brojila za očitanje potrošnje električne energije. U idućih 13 godina svi potrošači u Hrvatskoj trebali bi dobiti to pametno brojilo pa je HERA prošle godine vanjskom izvođaču platila nešto manje od pola milijuna kuna za izradu cost benefit analize. U planu za ovu godinu rezervirala je, međutim, još 48 tisuća kuna da im netko izradi mišljenje o napravljenoj cost benefit analizi, zbog čega se postavlja pitanje nema li među HERA-inim stručnjacima dovoljno dobrog kadra koji bi o toj studiji mogao dati mišljenje.


U HERA-i među 68 zaposlenih ima osam doktora znanosti, šest magistara znanosti, 35 magistara struke, odnosno kad se izdvoji ured uprave, 57 visokoobrazovanih stručnjaka u različitim službama. Na plaće zaposlenika HERA je lani, kad joj je prihod bio 26,5 milijuna kuna, izdvojila 12,3 milijuna kuna, na službena putovanja otišlo je još gotovo 800 tisuća kuna te 440 tisuća na stručno usavršavanje zaposlenika. Ukupni rashodi za zaposlene bili su 14,7 milijuna kuna, dakle oko 18 tisuća kuna po zaposlenome mjesečno, uključujući doprinose na plaću.


Trošak kućanstva


Pametno brojilo za struju košta oko 1.300 kuna, i u idućem razdoblju će ga o svom trošku u kućanstva ugrađivati HEP-ODS, za što mu je HERA 2015. godine dala rok od 15 godina. Istovremeno, za razdjelnike uoči njihove ugradnje nije napravljena cost-benefit analiza, iako je riječ o uređajima koji koštaju oko 3.500 kuna po stanu, i trošak su kućanstava, pri čemu niti nisu mjerni uređaji. Tek je ove godine za Ministarstvo energetike Ekonomski institut napravio analizu ekonomske isplativosti koja je pokazala da razdjelnici u prosjeku donose uštedu od 25 posto, no ne i zašto – da li zato što doista štede, ili zato što su građani zbog astronomskih računa zatvarali svoje radijatore i smrzavali se. Pritom, pokazala je studija, razdjelnici su isplativiji što su cijene grijanja više. Hoće li ugradnja razdjelnika i dalje biti obaveza, i što s onima koji su već ugrađeni, i dalje je velika nepoznanica.