Hrvatska svakodnevica

Krizmanić: Karamarko prijeti, Milanović vrijeđa; Milardović: Političari se prekomjerno granatiraju

Zdenko Duka

Arhiva NL

Arhiva NL

Zazebe vas oko srca jer mislite otkud sada to? Pa sad smo u demokraciji! Javni dijalog je na jako niskoj razini,  ne sjećam da je takav govor ikad bio, kaže nam psihologinja Mirjana Krizmanić



Međusobne uvrede političara dio su političkog života svuda u Europi pa je tako i u Hrvatskoj. No, kod nas je i u prijeizbornoj kampanji i u posljednjih mjesec-dva verbalno »šamaranje« izraženije nego ikad u posljednjih dvadesetak godina, barem od onih čuvenih Tuđmanovih »crvenih, crnih, žutih i zelenih vragova« koji se prodaju za »Judine škude«.


Sve žešći govor počeo je nakon što je Tomislav Karamarko došao u svibnju 2012. na čelo HDZ-a. Opredijelio se za izrazito nacionalističku politiku, počeo je koristiti tuđmanovsku retoriku iz njegove najgore faze, pa je za Karamarka svih ovih godina vlast lijeve koalicije bila »nenarodna« a njezine vođe oni »koji nikad nisu željeli Hrvatsku«. Iz lijeve koalicije su na to počeli odgovarati i Milanović je na strahu od povrataka HDZ-a na vlast i na strahu od totalitarizma sazdao prijeizbornu kampanju.


Stranačke kampanje


Uvredljivom govoru doprinijele su i dvije unutarstranačke kampanje u dvije najveće stranke. Predsjednik SDP-a Zoran Milanović u četvrtak je na stranačkom skupu u Dubravi, među ostalim, rekao i to da »dok su Kitarovićka i Karavaso olajavali u Mađarskoj, mi smo pomagali ljudima. Nismo se ogradili žicom, niti ćemo to ikada napraviti«, rekao je, a Kolindu Grabar-Kitarović nazvao je »šakom jada«, dodajući kako je poznaje »otkako je Tomislavu Karamarku virila iz džepa«.



Puna poruga i komunikacija u britanskom parlamentu




I u britanskom parlamentu često je burna komunikacija koja i prelazi uobičajene demokratske granice. Posebno je živo ovih dana pa rasprava o mogućem napuštanju Europske unije zna biti i uvredljiva i puna poruga. Tako prije nekoliko dana Jeremyju Corbynu, vođi laburista, konzervativci više od pola minute nisu dali da nastavi svoj govor, nakon što ga je jedan zastupnik zaustavio vikom i pitanjem: »Tko si uopće ti?«. U srijedu je premijer David Cameron govorio o predviđenim rezanjima u proračunu a onda je jedan laburist na njega povikao: »Pitaj si mamu!«. Odnosilo se to na činjenicu da je Cameronova vlastita majka potpisala peticiju kojom se protivi mjerama štednje koje njezin sin, naravno, podržava.



Karamarko je prije desetak dana na stranačkom skupu u Konavlima plasirao tezu da »oni koji pričaju protiv HDZ-a, pričaju protiv vlastitog naroda«. To nije izravna pojedinačna uvreda, ali jasno implicira da su oni koji su protiv HDZ-a anti-Hrvati i na određen način izdajnici. 


Zasad još nesuđeni ministar branitelja Milijan Brkić tražio je ostavku glavnog ravnatelja HRT-a Gorana Radmana i na Facebooku napisao da je Radmanu Upravni sud nevažan u odnosu na »sud njegove Partije« i da je »Radman dopustio ‘službama’ drugih država da instruiraju i upravljaju dijelom zaposlenika i tako uređuju program kroz koji forsiraju političke spinove, podjele u društvu i blate našu zemlju«.


Pravaški potpredsjednik Sabora Ivan Tepeš posebna je priča. Marširao je s nekoliko tisuća ljudi koji su vikali »Za Dom spremni!« na zgradu Agencije za elektroničke medije kako bi predsjednici te agencije Mirjani Rakić delegacija prosvjednika predala četničku kapu i njezin kartonski lik u partizanskoj uniformi s mitraljezom. Žestoko je krenula unutarstranačka kampanja u SDP-u, doduše posljednjih desetak dana se nešto primirila. Dojam je da je Zlatko Komadina u istupima korektniji od Milanovića koji se svojedobno bio posebno okomio na Komadininog šefa kampanje, potpredsjednika SDP-a Rajka Ostojića. Milanovića je kazao da je Ostojić svojedobno skakutao oko njega kao »vesela vjeverica«. Kazao je za njega da je dobio »stravično puno od SDP-a, i u stranci i na Rebru«. Osobito se pamti Milanovićeva izjava da postoji jedan krug odlikaša s Rebra »koji se bave politikom da bi se bolje promovirali u hijerarhiji i strukturama državnih klinika u kojima se troše milijarde kuna poreznih obveznika, a ništa se ne radi«. Kad bi to bilo točno, bilo bi to strašno, no znamo da se na zagrebačkom Rebru svakodnevno liječi tisuće i tisuće ljudi.  


Čak  i tučnjava bolja


Poznata Psihologinja Mirjana Krizmanić komentira nam da se sadržaji poruka Milanovića i Karamarka razlikuju.


– Poruke iz Domoljubne koalicije uglavnom su prijetnje. Zazebe vas oko srca jer mislite otkud sada to? Pa sad smo u demokraciji! A Milanovićeve izjave često su neuljudne, ova posljednja izjava o predsjednici Republike je dno dna, prostačka izjava. Ne smije to reći o svojoj predsjednici, neovisno što o njoj misli, kaže nam Mirjana Krizmanić. 


Ona smatra da je javni dijalog na jako niskoj razini, kaže da se ne sjeća da je takav govor ikad bio. Prijetnje su opasnije, ali prostački govor daje i jako loš primjer mladim ljudima. Kažemo gospođi Krizmanić da i u drugim parlamentima ima uvredljivih izjava, negdje se i tuku. Odgovara da je tučnjava skoro bolja od ovakvog govora kakvog danas imamo te da bi razina trebala biti pristojnija. Dodaje da joj mnogi prijatelji danas kažu da je sreća što su im djeca vani.  


Sociolog Anđelko Milardović, osnivač Centra za politološka istraživanja, kaže nam da prijeizborna kampanja kad je riječ o Karamarku i Milanoviću nije nikad prestala, nego se nastavlja zbog pozicioniranja i unutarnjih izbora u strankama. To je za Milardovića »prekomjerno verbalno granatiranje«. Osim toga, prekomjerno se granatiraju međusobno političari iz dva bloka i to zagađuje javni prostor. Onda se uz blokove okupljaju pristaše, simpatizeri i mediji i stvara se jedna atmosfera napetosti. Podnošljivo je, kaže Milardović, dok ne krene šaketanje kao u ukrajinskom ili kosovskom parlamentu. Kod nas se to još nije dogodilo od Bobetkove torbe (u Saboru Ivan Bobetko bacio 1990. torbu na Radoslava Tanjgu, op.a.). Bitno bi bilo da se makar jedan od dvojice glavnih igrača makne i onda ne bi bilo više prekomjernog granatiranja u društvu jer bi se uspostavio drukčiji oblik komunikacije, smatra Milardović. Po njemu, bilo bi najbolje da se »maknu« i Karamarko i Milanović.