Što dalje

Je li ovo kraj HDZ-a? Uspjeh Mosta na izvanrednim izborima mogao bi bitno promijeniti stvari

Jasmin Klarić

Ilustracija D. Jelinek

Ilustracija D. Jelinek

Čak i ako HDZ skupi dva-tri glasa više od minimuma za vladanje, svaki taj glas postaje nevjerojatno važan i ključan. A to znači i – skup



I opet se sve ponovilo gotovo matematičkom pravilnošću. Proljeće, ozbiljna politička i ina kompromitacija HDZ-ovog člana Vlade, SDP-ov zahtjev za izglasavanjem nepovjerenja, Most koji se ne želi odmah izjasniti, Miro Bulj koji se u Nacionalu zavjetuje da će glasati za opoziv ministra i naposlijetku rasap koalicije.


Lani Karamarko i Ina, ove godine Marić i Agrokor. I Most koji se postavio kao barikada između poslova koje su smatrali nečasnima i bilo kakve političke odstupnice.


I dok traju kaotični pokušaji premijera da ipak skrpa većinu bez izbora; u četvrtak je ujutro poptuno samouvjereno izjavio kako »ima većinu« da bi samo nekoliko sati kasnije kazao kako će ju tek pokušati okupiti i razmatrao mogućnost izlaska na birališta, valjalo bi pokušati vidjeti što novi krah koalicije Mosta i HDZ-a može donijeti u bližoj budućnosti.


Plenković – Alex Braun Mosta 




Jedna je stvar, govoreći o najbližim vremenima, potpuno jasna: ne postoji ta martketinška agencija, ne postoji taj spin-guru, ne postoji taj Alex Braun koji bi za Most u kampanji za lokalne izbore mogao napraviti i djelić onog posla koji im je odradio Andrej Plenković.


Smjena Mostovih ministara pod očitim utjecajem cijele klike uz i u Agrokoru, jer samoubilačka obrana kompromitiranog ministra ne ostavlja nimalo mjesta sumnju u to tko i zašto vodi ovu igru, sasvim sigurno će maksimizirati Mostove rezultate na lokalnim izborima koji se održavaju za tri vikenda od današnjeg.


Teško, naime, da je neka javna ličnost u Hrvatskoj na nižim razinama popularnosti (a ovo je vrlo diplomatski rečeno) od Ivice Todorića. Plenković je udarom na Mostove ministre njihovu stranku prokazao kao jedine prave borce protiv interesa grupacije oko Agrokora i Todorića, jedine borce za otimanje Hrvatske iz kandži svemoćnog i posrnulog koncerna.


Ovdje čak nije ni bitno koliko je rečeno istina, je li možda tek sve nespretna podudarnost, a Plenkovićevi potezi motivirani visokomoralnim stremljenjem ka stabilnom funkcioniranju Vlade u kojoj među ministrima struji lojalnost i drugarstvo.


Jer, percepcija je (a ona ovaj put teško da vara) takva da Plenković riskira sve radi interesa neomiljenog skoro pa feudalnog (i posrnulog) gospodara Hrvatske i njegovih političkih zaštitnika. Takva percepcija će HDZ-ove izborne izglede skupo koštati, a Mostove brojke podebljati na način da će zadržavanje stranačkih utvrda postati stvar rutine, da će se zbrajati i neočekivane pobjede i da će Mostove liste u nizu gradova i županija biti one koje će, zapravo, odlučiti tko će biti većina i hoće li se gradonačelnici i župani rušiti pri donošenjima proračuna.


No, to je tek početak priče, to su tek lokalni izbori.


Record 


Naime, kako to dobro zna Tomislav Karamarko, preslagivanje saborske većine bez Mosta je dosta zahtjevna političko-matematička operacija. Hoće se u njoj i glava (politička) izgubiti.


No, čak ako bi Plenković, za razliku od svog prethodnika, uspio doseći tu brojku zvanu čežnja, 76 ili više zastupnika, Vlada bi bila predestinirana za skori pad. Još gore, eventualni pokušaj vladanja s tako labavom saborskom većinom bi dodatno uneredio potencijalni izborni rezultat HDZ-a na izvanrednim parlamentarnim izborima, jer teško da bi birači honorirali skupo teturanje presložene većine.


Naime, čak i ako HDZ skupi dva-tri glasa više od minimuma za vladanje, svaki taj glas postaje nevjerojatno važan i ključan. A to znači i – skup. Da bi se takva vlast održala, svima koji je podržavaju izvan HDZ-a će trebati ići vrlo pažljivo niz dlaku i ispunjavati svakojake zahtjeve, među kojima će, nema nikakve sumnje biti onih politički i materijalno – skupocjenih.


A kakve će se tek zahtjeve trebati ispuniti lojalnom SDSS-u? I što će na to reći stranačka desnica i birači HDZ-a?



Dvostruki raspad u mukama suradnje HDZ-a i Mosta ne znači da je eventualna koalicija stranke Bože Petrova s ljevicom nakon potencijalnih izvanrednih izbora potpuno izvjesna.


Razlog za to je, prije svega, HNS. Narodnjaci su dosad bili strateški partner SDP-a i sigurno bi u narednom saborskom sazivu raspolagali sa solidnim brojem mandata. A HNS i Most su u hladnom ratu već dvije godine, posebno što se tiče odnosa prema predsjedniku HNS-a Ivanu Vrdoljaku i njegovoj ministarskoj ostavštini. Okej, politika je to i nije nemoguće da »nacionalni interesi« i »stabilnost« opet stave sve netrpeljivosti na rezervne položaje. No, u toj situaciji može doći do raspada prije nego izgovoriš – »razdjelnik«.


S druge strane se postavlja pitanje stanja i rezultata SDP-a. Bernardić je i dalje ne pretjerano uvjerljiv, ali činjenica je da je SDP-ova, dakle njegova interpelacija Marića srušila Vladu. Tako da su priče o tome da »nema oporbe« upravo nevjerojatne gluposti. Može li Bernardić doista voditi Vladu, pak, pitanje je na koje ćemo tek dobiti odgovor.


Valja međutim podsjetiti da je sličan podcjenjivački odnos viđen i prema Milanoviću, bilo je i naslovnica s pitanjem »Može li on to« i to nakon pobjede na izborima.


Da bi Milanović, za kojeg se sumnjalo može li uopće vladati, bio ispraćen s kritikama da je zagrabio previše vlasti.


A godinu i po vladanja nakon Milanovića svakim danom njegovo vrijeme sve više boja nijansama – pastorale.



Presložena Vlada bi, ukratko, bila kratkotrajni i neefikasni cirkus i Plenković je krajnje neozbiljan ako misli na takav način nastaviti vladati. Osim ukoliko HDZ ne misli krenuti u nekad dosta popularan stranački shopping i u svoju većinu privući ljude iz drugih stranaka, pa je tako »podebljati« i stabilizirati.


Međutim, ovdje se valja podsjetiti da je zbog pukog spominjanja takve mogućnosti bivši SDP-ov gradonačelnik Vukovara Željko Sabo robijao. I da svi moderni smartphoni, da ne idemo u sofisticiraniju tehniku, imaju već u operativnom sustavu ugrađenu opciju snimanja razgovora.


Most ide do 20 posto? 


Dakle, skori parlamentarni izbori, u razdoblju od narednih nekoliko mjeseci nameću se u ovom trenutku kao gotovo neizbježan rasplet. U pripremama za njih Plenković bi trebao napraviti ono što u sličnoj situaciji lani nije napravio Milanović. Isprintati ankete koje mu daju desetak posto prednosti, te ih poderati na sastanku predsjedništva stranke.


Spašavanje Marića (Todorića) će srušiti rejting HDZ-a, u to nema ni miligrama sumnje. Isto tako, Most će na izvanrednim izborima, na istom gorivu, dobiti vjerojatno i više glasova nego 2015. godine, kad su ubilježili preko 13 posto. Most, kako se sad čini, ima potencijala i da puca na dvadesetak posto. A to bi onda značilo mnogo više od jednog sjajnog rezultata. Čak i više od osnažene pozicije za koalicijske pregovore za neku novu Vladu.


Čak i više od činjenice da je teško zamislivo da Most opet ode s Plenkovićem (a treći put s HDZ-om) – nakon svega što se dogodilo ovaj tjedan izvjesno je da bi treći put kocka ipak pala na koaliciju s ljevicom.


Dvadesetak posto glasova za Most, što se, valja ponoviti, u ovom trenutku uopće ne doima nemogućim, značilo bi i mnogo više od toga.


Značilo bi da se na poziciji koju je dosad suvereno držao HDZ, a to je desnica i desni centar, pojavio novi, snažni i nekompromitirani igrač. Značio bi definitivan i ozbiljan kraj monopola te stranke na »državotvorne« glasove.


Značilo bi, da skratimo, da je sasvim moguće da se 27. travnja 2017. godine dogodio početak kraja HDZ-a.