Ana Šimundža, Blaž Rebernjak i Ana Brakus / Foto Davor KOVAČEVIĆ
Cilj je »edukacija o važnim stvarima kojima nas ne uče u školi«, a svoje obrazovne cikluse podijelili su u tri modula: emocionalne kompetencije, kritičko razmišljanje, građansko obrazovanje
Organizacija tečajeva intelektualne samoobrane, to je ono čime se bavi udruga Humanea – laboratorij dobrog života koja je tu rečenicu, nešto poput svog nenapisanog slogana, posudila od Noama Chromskog. Humanea poručuje da je njen cilj »edukacija o važnim stvarima kojima nas ne uče u školi«, osnovana je koncem 2016. godine, a svoje obrazovne cikluse podijelili su u tri modula: emocionalne kompetencije, kritičko razmišljanje, građansko obrazovanje. Do sada je njihove module koji se organiziraju u Zagrebu prošlo šezdesetak polaznika, mahom studenata i srednjoškolaca (ali bilo je i umirovljenika), a početkom travnja započet će četvrti ciklus.
Predsjednica udruge Humanea Ana Šimundža spominje dva motiva za osnivanje udruge i pokretanje zapravo alternativnog obrazovnog programa. Prvi je frustracija izazvana propašću kurikularne reforme, a drugi je njeno osobno školovanje u inozemstvu, školovala se u Beču i Cambrdigeu, gdje je učila i vještine koje se u Hrvatskoj ne podučavaju poput kritičkog mišljenja i medijske pismenosti. Konačni poticaj je nezadovoljstvo stanjem u Hrvatskoj po tom pitanju jer »većina nema gdje učiti o građanskim kompetencijama«, kazala je Šimundža. Iz tog nezadovoljstva proizlazi i cilj – neformalnim obrazovanjem popuniti nedostatke formalnog obrazovanja.
Afirmirani predavači
Svaki od modula dijeli se na tri podskupine. Emocionalne kompetencije podijeljene su na susret sa sobom, umijeće odnosa, te sreću i smisao. Kritičko razmišljanje dijeli se na pristrano razmišljanje, argumentaciju i njene zamke, te medijsku pismenost. Građanska je jednakost podijeljena na društvenu pravednost i jednakost, suživot i okoliš, te održivi razvoj. Predavači su afirmirani u svojim poslovima. Šimundža je radila u odjelima za vanjsku politiku u uredima predsjednika Stjepana Mesića i Ive Josipovića, MVEP-U, a danas radi u HBOR-u. Među predavačima je troje docenata: Blaž Rebernjak s Odsjeka za psihologiju zagrebačkog Filozofskog fakulteta, Velibor Mačkić s Ekonomskog fakulteta i Dario Čepo s katedre za sociologiju Pravnog fakulteta. Tu su i novinari Antonio Zavada s N1 televizije, Ana Brakus iz »Novosti«, ujedno i aktivistica za prava LGBT osoba, Vedran Horvat ekološki aktivist i dugogodišnji voditelj zagrebačkog ureda Zaklade Heinrich Böll.
Šimundža pojašnjava da su izazovi današnje demokracije za pojedinca veliki i da je za pojedinca dobro da je opremljen za suočavanje i borbu s tim izazovima. Najnoviji primjer nudi ovotjedna afera Cambridge Analytice i Facebooka, tu je i Donald Trump i njegove »fake news«, a treba biti i opremljen za suočavanje s lažima izrečenima o Istanbulskoj konvenciji.
Radionice i vježbe
Cilj je u tri modula (svaki polaznik sam odlučuje koji ga modul zanima) u tri sata steći i znanja i vještine i njihova je provedba tako kombinirana. Nije riječ samo o predavanjima, nego se prakticiraju i radionice i vježbe. Za sada je najveći interes za emocionalne kompetencije, navodi Rebernjak.
1. Emocionalne kompetencije podijeljene su na susret sa sobom, umijeće odnosa, te sreću i smisao
2. Kritičko razmišljanje dijeli se na pristrano razmišljanje, argumentaciju i njene zamke, te medijsku pismenost
3. Građanska je jednakost podijeljena na društvenu pravednost i jednakost, suživot i okoliš, te održivi razvoj
– Radi se o primijenjenoj psihologiji. Treba shvatiti ograničenja vlastitog rezoniranja koje svatko nužno ima. Važno je da se čovjek osjeća dobro sam sa sobom jer u tom slučaju mnogo je manje vjerojatno da će on stvarati društvene probleme, navodi Rebernjak.
Brakus navodi da je zanimljivo kada su u grupi i stariji. Oni mijenjaju dinamiku grupe, ali nema sukoba. Kod starijih je često riječ o osvještavanju vještina koje oni zapravo imaju, ali su ih s godinama negdje zametnuli. Brakus je svjedočila zanimljivom pedagoškom iskustvu: u grupi je bila majka s kćerkom koja ide u drugi razred osnovne škole. Majka je pratila sve što se zbiva na modulu, a djevojčici je zadala da piše riječi koje ne razumije. Do kraja modula djevojčica je zapisala četrdesetak riječi.
– Ako je naučila njih deset, to je već nešto što je dobro i pozitivno, kazala je Brakus.
Sami moduli za polaznike, kolikogod bili motivirani, mogu na početku izgledati iznenađujuće. Većina polaznika smatra se društveno progresivnima, a Brakus u svom modulu govori o homofobiji i započinje s tezom da su svi ljudi, uključujući i nju, homofobi.
– To je početna teza jer je homofobija u društvu norma. Homofobija nije samo fizičko nasilje, homofobija je nelagoda koju kod ljudi izaziva »biti u društvu pedera«. Ako živimo u svijetu takvih standarda, alternativnih činjenica i propagande oko nas, onda je homofobija standard na koji se čovjek navikne, rekla je Brakus.
Zaštita okoliša
Održavanje prvog modula bilo je komplicirano. Nitko nije znao za Humaneu, za njene programe. Oglase su dali po knjižnicama, lijepili su plakate, koristili Facebook kao oglasni prostor. Nakon prvoga modula ipak je lakše, jer, naprosto, glas o drugačijem obrazovnom programu se širi. U pripremi je i novi, sveobuhvatniji modul o zaštiti okoliša.
Konačni je cilj, kako navodi Šimundža, »borba protiv cinizma i pasivnosti«. Rebernjak dodaje da je njihov cilj učiti ljude da budu skeptični, da ne vjeruju na prvu, da imaju alate koji će pomoći njihov skepticizam, sredstva za analizu onoga što čuju i što im se servira i da na koncu funkcioniraju prema slijedu »osjećam – mislim – djelujem«. Šimundža drži modul argumentacije i na njemu zapravo proučavaju političku propagandu. Koriste se video isječcima u kojima govore političari, razni, različitih svjetonazora i ideologija, i u tome se mnogo polaže na logičke pogreške, poput greške »ad hominem«, koje političari čine i koje često čine namjerno. Cilj je oboružati ljude ne bi li se zaštitili od takvih nastupa političara.
(Ne)slučajni naziv
Brakus je metodu usporedila s prelaskom pješaka preko zebre kada mu je zeleno na semaforu.
– Pješak zna da mu je zeleno, zna da je na zebri, zna da ima pravo prijeći cestu i zna da bi morao biti siguran, ali će svejedno biti oprezan i gledati dolazi li automobil ili ne. To je ono što i mi nastojimo činiti – da ljudi budu oprezni i skeptični, navodi Brakus.
Sam naziv udruge – Humanea – nije slučajno odabran. U korijenu je, pojašnjava Šimundža, humanizam, odnosno prihvaćanje čovjeka u njegovoj punini, a dodatak nazivu – »laboratorij dobrog života« – navodi Rebernjak, asocira na znanstveni pristup koji je u korijenu djelovanja.
– U korijenu je da se čovjek može poboljšati znanjima, vještinama i načinom razmišljanja, kazao je Rebernjak.
Dosadašnje djelovanje Humanee sažela je Brakus.
– Ovo je jako mali korak, a ideja je jako velika. Međutim, svi ljudi koji su nam došli, u jednom trenutku u životu htjeli su doći na ovako nešto, a nitko im nije dao priliku, zaključila je Brakus.
