Pale cijene hrane, poskupjele režije

Godinu dana u EU: životni standard hrvatskih građana nije se popravio

Branko Podgornik

Potražnja i maloprodaja nastavljaju s blagim padom. Upravo to je najslikovitiji pokazatelj da se većini građana život nakon ulaska u EU nije poboljšao, već pogoršao, jer je njihova kupovna moć sve manja



ZAGREB Godinu dana nakon ulaska države u Europsku uniju ne može se reći da se život hrvatskih građana poboljšao, a troškovi pojeftinili. Cijene hrane i kućnih potrepština danas su prosječno niže nego prije 1. srpnja prošle godine. No, neprekidno rastu računi za stanovanje i komunalne usluge, koje ispisuju Vlada, gradovi i općine. Većina proizvođača i trgovaca natječu se tko će nižim cijenama privući kupce. Država neprekidno kreše izdatke, ali na drugoj strani povećava mnoge svoje režijske troškove.


Potrošačke cijene padaju već od početka ove godine, a u svibnju su bile 0,2 posto niže nego 12 mjeseci ranije, kažu posljednji podaci Državnog zavoda za statistiku. Hrana je u godinu dana pojeftinila 3,8 posto. Cijene povrća, primjerice, pale su za 16 posto, voća oko 8 posto, a ulja 15 posto. Blago su poskupjeli riba i neki drugi prehrambeni proizvodi. Odjeća i obuća u svibnju bili su gotovo 5 posto jefitiniji nego lani, a upravo padaju cijene sladoleda. No, alkoholna pića, duhan i cigarete poskočili su 10 posto, a za više od 2 posto porasle su različite režije – troškovi stanovanja, komunalija, zdravstva i prometa. 


Ima stvari koje statistika ne uračunava u troškove života, iako oni postoje. Stvaraju ih i banke. Primjerice, zaduženim građanima kreditne rate već godinama rastu, zbog jačanja eura. Banke nisu bitno snizile kamate nakon ulaska u EU, kako se očekivalo. Prosječne kamate na stambene kredite do početka 2011. iznosile su oko šest posto, a danas 5,3 posto, prema podacima Hrvatske udruge banaka. 




Bankari kažu da se kamate na kredite u Hrvatskoj neće izjednačiti s ostalim članicama EU, jer je kreditiranje kod nas rizičnije, a državi neprekidno pada kreditni rejting. No, kamate na oročenu štednju osjetno su pale – na prosječnih 1,5 posto, dok su početkom krize bile veće od 4 posto, što znači da i prosječni štediše zarađuju sve manje. 


Vlasnici stanova i kuća očekivali su nekoć da će cijene nekretnina nakon ulaska u EU porasti. Dogodilo se obrnuto. Hrvatska je lani zabilježila najveći pad cijena nekretnina u EU, od gotovo 18 posto. Razlog je veliki pad potražnje dok u zemlji ima gotovo 20 tisuća neprodanih stanova. Ulazak u EU potaknuo je i pad cijena automobilskih osiguranja.


Država je istodobno povećala trošarine na benzin i duhan, kao i stopu PDV-a sa 10 na 13 posto u turizmu i ugostiteljstvu, na dječju hranu, ulje, šećer. Od travnja je povećala naknade za vodu zbog čuvanja okoliša, a sada i naknade telekomunikacijskim operatorima. Vratila je, primjerice, porez (od 4 posto) građanina koji kupuju prvi stan.


Istodobno, poduzeća već od ulaska u EU neprekidno smanuju tvorničke cijene. U svibnju su proizvođačke cijene bile 2,2 posto niže nego 12 mjeseci prije. Tome je djelomice pridonijelo pojeftinjenje energije, ali glavni razlog je nastavak krize. Potražnja i maloprodaja u Hrvatskoj nastavljaju s blagim padom, oko jedan posto godišnje. Upravo to je najslikovitiji potazatelj da se većini hrvatskih građana život nakon ulaska u EU nije poboljšao, već pogoršao, jer je njihova kupovna moć sve manja. Domaća poduzeća istodobno trpe sve jaču konkurenciju inozemnih tvrtki, koje više ne moraju plaćati carine na ono što izvezu u Hrvatsku. 


Od početka krize prodaja u trgovinama na malo pala je za petinu, a trgovcima je dobit više nego prepolovljena. Od deset najvećih trgovačkih lanaca u Hrvatskoj, polovina njih 2012. poslovala je s gubitkom – Mercator, Lidl, Kaufland, Spar i Billa, prema podacima iz Sektorskih analiza Ekonomskog instituta. Promatrači tvrde da neki inozemni lanci nakon ulaska zemlje u EU svjesno odlaze u gubitke. Ističu niske cijene i ostaju bez marže, kako bi preoteli kupce hrvatskim trgovcima. No, ta utrka za niže cijene kod proizvođača i trgovaca ima i drugu stranu medalje. Što više spuštaju cijene, to moraju jače kresati troškove i otpuštati radnike.