Hrabro i iskreno

Drago Pilsel predstavio Povratak Adolfa Pilsela: ‘Otac će mi biti ljut kad dobije knjigu za Božić’

Hina

Photo Tomislav Miletic/PIXSELL

Photo Tomislav Miletic/PIXSELL

Roman je svojevrsi literarizirani životopis autorova oca Adolfa Zvonimira Pilsela, bivšeg tjelohranitelja ustaškog poglavnika Ante Pavelića, ispričanom kroz njegovo suočavanje u suton života s (pra)domovinom Hrvatskom i vlastitom ustaškom ideologijom



ZAGREB Novinar, teolog i književnik Drago Pilsel predstavio je u srijedu u Zagrebu svoju novu knjigu »Povratak Adolfa Pilsela«, koju su predstavljači najavili kao jedno od kapitalnih djela antifašizma u kojemu se autor, u maniri shakespearijanske drame, kroz hrabro čišćenje bolnih obiteljskih povijesti bavi ponovno uskrslim demonima fašizma, nacionalizma i ustaštva.


Roman je svojevrsni nastavak Pilselova romanesknog prvijenca »Argentinski roman« (2014.), a riječ je o svojevrsnom literariziranom životopisu autorova oca Adolfa Zvonimira Pilsela, bivšeg tjelohranitelja ustaškog poglavnika Ante Pavelića, ispričanom kroz njegovo suočavanje u suton života s (pra)domovinom Hrvatskom i vlastitom ustaškom ideologijom.


Izvrće svoju dušu, obitelj i povijest


Razgovor o knjizi moderirao je u prepunoj velikoj dvorani Novinarskog doma novinar i kolumnist Branimir Pofuk, koji je istaknuo kako je riječ o prozi pisanoj u ispovjedno-propovjednoj formi, u kojoj Pilsel »izvrće svoju dušu, svoju obitelj i svoju vlastitu povijest, a istovremeno ne može da ne svjedoči o sebi kao čovjeku, o sebi kao Hrvatu i Argentincu, o sebi kao novinaru i o sebi kao kršćaninu«.




»Sve je to u ovoj knjizi«, rekao je Pofuk.


Knjigu je objavio nakladnik VBZ, čiji je glavni urednik Drago Glamuzina ocijenio kako je riječ o iznimno važnoj knjizi, osobnom svjedočanstvu pisanom sa strašću i intenzitetom, u kojemu se Drago Pilsel razotkriva hrabro, bez zadrške i bez fige u džepu.Zgusnuta intimna povijest Hrvatske 20. i 21. stoljeća

»On je u toj knjizi vrlo hrabar, beskompromisan, ne kalkulira, a piše o nekim najbolnijim stvarima svojeg života, najbolnijim vlastitim iskustvima, traumama i svojim i vlastite obitelji, i to na način kakav nikad nismo do sad vidjeli, iznoseći i sve loše i sve dobro o svojoj obitelji svima na pladnju«, rekao je Glamuzina.


Pilsel primjerice piše kako je njegov djed radio kao prevoditelj u nacističkom logoru Treblinki; kako su njegovi baka i djed u Njemačkoj spasili Pavelića i pomogli mu u bijegu iz Hrvatske; o tome kako je njegov otac, po vlastitom priznanju, ubio neke ljude.


Intimna priča o raspadu jedne obitelji


»To je također i intimna priča o raspadu jedne obitelji. No, njezina je posebna vrijednost u tome da Pilsel u njoj ne opisuje samo dramu sebe i svoje obitelji, već i dramu ove zemlje i ovoga društva, jer se u njoj bavi demonima fašizma, nacionalizma i ustaštva koji ovu zemlju danas ponovo razdiru«, rekao je Glamuzina.


»Povratak Adolfa Pilsela« donosi životopis Dragina oca od rođenja 1936. na Kosovu i djetinjstva koje, nakon boravka u Sarajevu, istočnoj Poljskoj i Austriji, nastavlja u Argentini, preko sazrijevanja u krugu ustaške emigracije, angažmana u krugu tjelohranitelja Ante Pavelića u Buenos Airesu sve do uspona i pada njegove karijere u Patagoniji te bijega u Paragvaj, kada je Drago imao samo deset godina.


Osobnim suočavanjem s odlaskom oca Pilsel se između ostaloga bavio u svojem debitantskom romanu, a u »Povratku Adolfa Pilsela« bavi se suočavanjem oca, tvrdolinijaškog ustaškog emigranta, u očevoj 81. godini, s domovinom Hrvatskom, kada Adolf Pilsel 2017. dolazi u Zagreb iz Paragvaja gdje živi od 1972.


Sin ga poziva k sebi jer je saznao da je otac bolestan. Nakon jedanaest mjeseci provedenih u Hrvatskoj i utvrđene dijagnoze trostruke bolesti srca, otac se u lipnju 2018. odlučuje vratiti u Paragvaj. Adolf je stigao kao apatrid, vraća se kao hrvatski državljanin.


Nema sretnoga kraja


U razdoblju suživota u Zagrebu, Drago i Adolf Pilsel raspravljat će o motivima napuštanja obitelji 1972., o nacizmu i ustaštvu, o tome što je Hrvatska danas, o očevim refleksijama nakon posjeta Jasenovcu, o razgovorima s bivšim predsjednicima, Stjepanom Mesićem i Ivom Josipovićem, kao i s drugim istaknutim prijateljima sina Drage.


Jedan od tih prijatelja s kojima se Adolf Pilsel susreo je novinar Boris Rašeta, koji je rekao kako je njegov dojam bio kako je riječ o starcu koji je u Zagreb došao sretno iščekivati prosvjetljenje koje će mu donijeti sin.


No ta knjiga, suprotno očekivanjima, nema idejnog sretnog završetka, upozorio je, »jer je to knjiga teškog, zastrašujućeg i potresnog sadržaja, u kojoj je fijasko s pokušajem preobražaja starca od preko 80 godina najmanje bitan, ali se tu, kao u nekoj shakespearijanskoj drami, otkrivaju gorki talozi njegove obiteljske prošlosti, pa vi zapravo počinjete razmišljati koju vrstu hrabrosti mora imati pisac da bi to sve stavio na papir«.


Kapitalno djelo borbe protiv fašizma


Da je riječ o hrabroj i iskrenoj knjizi složio se i bivši hrvatski predsjednik Stipe Mesić, koji je na tome čestitao Pilselu.


»U njoj vidite kako rezonira jedan iskreni vjernik. Tu nema mistifikacije. Možemo tu knjigu prihvatiti kao sagu o jednoj obitelji, ali ona je sasvim nešto drugo«, napomenuo je, »jer ona daje sliku ljudi koji su proveli rat u Hrvatskoj i Jugoslaviji ali i onih koji su rođeni poslije rata u jednom drugom ambijentu«, rekao je Mesić.


»I tu se pojavljuje ta veličina Drage Pilsela, koji je iz onog ambijenta u kojemu se našao mogao izvući pouke«, rekao je Mesić i poručio: »Tu se knjigu mora pročitati. Vjerujem da će ona pomoći da na kraju shvatimo što se događa danas u Hrvatskoj – pa to je sve ono što se događalo prije Drugog svjetskog rata! Sve klizi prema tome. Ali još to možemo zaustaviti. Trebamo hrabrosti da to zaustavimo«.


O knjizi je govorio i Josipović, koji je istaknuo kako je riječ o višeslojnom osobnom svjedočanstvu u kojemu je Drago Pilsel kroz autobiografsku beletristiku ispisao jedno od kapitalnih djela borbe protiv fašizma.


»Ta je knjiga zaista višeslojna. S jedne strane, ona je povijest dolaska Adolfa Pilsela u Hrvatsku i povijest jednog pokušaja da se jedan čovjek suoči s jednom drugom stvarnošću, s drugom istinom i, napokon, sa svojom poviješću«, rekao je Josipović.


»Ali to je s druge strane i priča o Dragi samome, i priča o hrvatskom društvu. Ta priča o Dragi me impresionira, jer je on sam prošao jedan postupak koji sam se ja kao predsjednik nadao da ga može proći Hrvatska. Hrvatska ga nije prošla, a Drago jest. Smogao je snage da prepozna da je njegova povijest – povijest zabune. Drago je pokazao kako je ta transformacija moguća, on je učinio ono što Hrvatska nažalost nije učinila«, dodao je.


Smatra da danas svjedočimo vremenima koja podsjećaju na 1930-e, što neki ne žele prihvatiti. »Negiranje zločina, čak i tako brutalnog kao što je Jasenovac, veličanje ljudi koji su bili zločinci, njihovo stavljanje na pijedestal s aureolom dobra, nešto je što ne može dati ništa dobroga niti Hrvatskoj ni novim generacijama. Ne želim reći da su u vladi ustaše – nisu, ali da žmire na oba oka – žmire. Isto bih rekao i za našu predsjednicu«, izjavio je Josipović.


»Zato tu knjigu koju je Drago napisao kao priču o svojem ocu, smatram jednim od kapitalnih djela borbe protiv fašizma. Nadam se da će ona biti primjer i ponos svima nama«, poručio je.


»Otac će vjerojatno biti ljut kad dobije ovu knjigu za Božić«


Pilsel je zahvalio svima koji su pridonijeli da ta knjiga ugleda svjetlo dana, uredniku Glamuzini koji je knjigu objavio, lektorici, profesorici na Teološkom fakultetu ‘Matija Vlačić Ilirik’ Jadranki Brnčić, »koja ju je malo pripitomila, bez koje bi ta knjiga bila puno oštrija i brutalnija«.


Zahvalio je predstavljačima, Mesiću i Josipoviću, koje vidi »kao inspiraciju jedne bolje Hrvatske«, supruzi, te mnogim prijateljima i kolegama na čitanju, razgovorima, a posebno psihoterapeutkinji »koja me 4,5 godine slušala i koja mi je objasnila da ne smijem nositi toliki teret sam«.


Najavio je iduće godine novu knjigu, u kojoj će se baviti svojim bratom Brankom, nestalim hrvatskim braniteljem, a potom i knjigu o svojoj majci.


»Ova se knjiga pojavila gotovo zajedno s apelom koji su ovih dana ponovili zastupnici Milorad Pupovac i Veljko Kajtazi, predsjednik Koordinacije židovskih općina u RH Ognjen Kraus i predsjednik Saveza antifašista Franjo Habulin. U tom su se apelu ponovo javili, nadam se ne opet neuspješno, šefici države, premijeru, predsjedniku parlamenta, šefu DORH-a, upozoravajući na sve akutnije pojave revizionizma, brutalnog cipelarenja žrtava od Jadovna do Jasenovca«, rekao je Pilsel.


Knjiga jest sve to što smo čuli, napomenuo je, »ali to je nešto što sam ja shvaćao ‘na rate’ i puno je ljudi koji su mi pomagali da to što je u knjizi shvatim«. Nabrojao je, među ostalima, fra Petra Anđelovića, Vladu Gotovca, Slavka Goldsteina, Predraga Matvejevića, don Ivana Grubišića, istaknuvši kako su mnogi pomogli da njegov otac dođe u Hrvatsku i doživi »nešto što se, ja ipak mislim, kuha u njegovoj glavi«.


»Ne znam kako će reagirati kad za Božić dobije ovu knjigu, vjerojatno će biti djelomice ljut jer sam razotkrio neke ružne stvari iz našeg života, osobito brutalnost kojom je mamu opteretio za smrt ili nestanak moga brata. To je bilo nepotrebno i netočno. Tako da se nadam da će ta knjiga kod njega ipak postići neki efekt«, rekao je Pilsel.


Važno za “produljenje katarze”


Napomenuo je kako mu se, prema onome što doživljava od kad je knjiga izašla iz tiska, »čini da bi ona mogla biti važna za hrvatsko društvo, onako kako ja mislim, u smislu produljenja katarze«.


Nekorektno je da stotinjak Hrvata iz Argentine, koliko ih je u Zagrebu, predstavljam samo ja, napomenuo je nadalje Pilsel, »kao što nije fer da 400 tisuća Hrvata koliko ih ima Argentina predstavlja šaka filoustaša u Buenos Airesu«. Zato će knjiga biti prevedena i na španjolski.


Izuzetno je važno da se RH drugačije postavi prema emigraciji, rekao je na kraju, te poručio: »To što sam ja kakav jesam dokaz je da se mogu dobiti neki efekti«.