Istanbulska konvencija

Bojana Ćulum: U Istanbulskoj konvenciji nema ničega o “uvođenju rodne ideologije u obrazovanje”

Vedrana Simičević

Teško je u tekstu Konvencije pronaći elemente kojima je, kako možemo čuti kritičare, fokus na uvođenju rodne ideologije u obrazovanje, a osobito na uskraćivanju roditeljskih prava na odgoj i obrazovanje svoje djecu u skladu s njima prihvatljivim obiteljskim vrijednostima. Toga u tekstu ove konvencije jednostavno nema



Laži i iskrivljene interpretacije u javnom diskursu sve su popularniji način manipulacije masama koji, svjedočimo to posljednjih godina, može poprimiti apsurdne dimenzije.


U Hrvatskoj je najbolji primjer za to Istanbulska konvencija o kojoj je posljednjih mjeseci izrečena nevjerojatna količina besmislica i dezinformacija čime je fokus sa sprječavanja nasilja nad ženama pomakut na, u konvenciji nepostojeći, koncept “rodne ideologije”.   


“Napadi konzervativnih, katoličkih i desnih ekstremista i populista na Istanbulsku konvenciju protiv nasilja nad ženama s argumentom »rodne ideologije« imaju za cilj obnoviti patrijahalne odnose unutar obitelji, veza i na radnom mjestu, usput negirajući realnost nasilja nad ženama”, komentirala je poznata austrijska znanstvenica Birgit Sauer za naš list




Na argument kritičara Konvencije da će »rodna ideologija ući u obrazovni sustav« odgovorila je dr. sc. Bojana Ćulum s Odsjeka za pedagogiju Sveučilišta u Rijeci:


„Iz brojnih je domaćih medijskih istupa razvidno kako se kritičarima Istanbulske konvencije spornim čini uvođenje pojma roda u zakonodavstvo, zbog čega se neopravdano nameće imaginarni strah oko uvođenja rodne ideologije u obrazovanje kao i onaj povezan s uskraćivanjem roditeljskih prava na odgoj i obrazovanje svoje djecu u skladu s njima prihvatljivim obiteljskim vrijednostima.


Riječ obrazovanje u tekstu konvencije konkretno se spominje četiri puta, od čega se jedno spominjanje odnosi na sam naziv članka. U tom se istom članku navodi kako će stranke, kada je to primjereno, poduzeti potrebne korake da u redovni nastavni plan i program, na svim razinama obrazovanja, a dakako imajući u vidu razvojne sposobnosti učenika, uključe nastavne materijale koji bi se bavili pitanjima ravnopravnosti žena i muškaraca, nestereotipnim rodnim ulogama, uzajamnim poštenjem, nenasilnim rješavanjem sukoba u osobnim odnosima te rodno uvjetovanim nasiljem nad ženama.


Pored toga, u drugom se stavku istog ovog članka navodi kako će se ova ista pitanja odnosno načela promicati i u neformalnim, kulturnim i sportskim obrazovnim okruženjima, te okruženjima za slobodno vrijeme i medijima. Teško mi je u bilo kojem od navedenih članaka pronaći elemente kojima je, kako možemo čuti kritičare, fokus na uvođenju rodne ideologije u obrazovanje, a osobito na uskraćivanju roditeljskih prava na odgoj i obrazovanje svoje djecu u skladu s njima prihvatljivim obiteljskim vrijednostima. Toga u tekstu ove konvencije jednostavno nema«.


UGLEDNA ZNANSTVENICA ‘Prava meta kritičara Istanbulske konvencije je ravnopravnost žena’

Sanja Barić: Neznanje i laži oko Istanbulske konvencije koriste se radi očuvanja položaja žene kao »drugotne«


Biljana Kašić: Nema nikakvog političkog niti znanstvenog razloga da Hrvatska ne ratificira Istanbulsku konvenciju