Crkva je provodila restauraciju patrijarhata na razne načine i išla je za podrivanjem i eliminacijom ljudskih prava žena i trenutno imamo kulminaciju tog procesa, rečeno je na tribini “Konzervativni napad na ženska prava. Kako odgovoriti?”, koju je u četvrtak organizirala Radnička fronta.

“Crkva je provodila restauraciju patrijarhata na razne načine i išla je za podrivanjem i eliminacijom ljudskih prava žena i rekla bih da trenutno imamo kulminaciju tog procesa. Djeluje kroz obrazovni sustav i kontrolira udžbenike i drugih predmeta kao što je hrvatski jezik, gdje se izrazito gura nacionalistička ideologija povezana s klerikalnom ideologijom gdje se utvrđuje mentalitet ‘mi smo Hrvati katolici'”, kazala je Marijana Bijelić iz udruge Protagora.

Danas, dodala je, svjedočimo da Crkva djeluje kroz satelitske nevladine udruge poput “U ime obitelji”, “Vigilare”, “I ja sam bio embrij”, “Grozd” i slično.

“Katolička crkva sama je po sebi ultrapatrijarhalna organizacija, piramidalna, gdje se sve bitne odluke donose na vrhu i ne priznaju prava žena na načelnoj razini. Na međunarodnom planu zajedno s islamskim državama opstruira većinu akcija za afirmaciju prava žena, uvijek se pravdajući vjerskim slobodama”, ustvrdila je Bijelić, dodavši da se radi o zlouporabi vjerskih sloboda i načinu objektivizacije žena u smislu da one unutar neke institucije nemaju pravo glasa, a ta institucija si daje za pravo da određuje kakva će biti uloga žene u društvu i što će raditi sa svojim tijelima.

Kazala je i da se priziv savjesti u ginekologiji zlorabi da bi se ženama onemogućio pristup medicinski sigurnom abortusu. “S jedne strane demoniziraju se žene i osuđuju jer su seksualno aktivne, a s druge strane se osuđuje abortus, kontracepciju,  i to ide toliko daleko da se uopće napada primarno pravo žene da kontrolira svoje tijelo”, dodala je.

Osvrnula se na kongres ginekologije i opstetricije, održan pod pokroviteljstvom predsjednice Republike, kardinala Josipa Bozanića i Vlade Košića, koji je organiziralo Katoličko sveučilište i nekoliko zdravstvenih institucija. Ustvrdila je kako se vidi da se na razini javnih i državnih institucija Crkva s vlastitom mizoginom ideologijom prepliće sa znanošću i strukom, “čime se znanost i struka ideologizira u mizoginom smjeru”. 

Po pitanju kako odgovoriti na konzervativni napad na ženska prava, Bijelić smatra da je potrebno odlučno imenovati problem.

Oni koji imaju dostup javnom govoru, smatra, trebali bi odlučno kritizirati dominantnu ideologiju države – patrijarhalni nacionalizam. Važnom je ocijenila borbu za sekularizam i socijalno pravednu državu.

“Vatikanski ugovori toliko su zacementirali stvari  da se na tom planu ne može zadirati u nastavu vjeronauka i u stupanj klerikaliziranosti javnih institucija, bolnica i sveučilišta. Bez raskida vatikanskih ugovora nema sekularnog obrazovanja”, poručila je.

S njom se složila i Biserka Momčinović iz Ženske mreže Hrvatske koja smatra da je uz raskid vatikanskih ugovora, u Ustavu našu državu, uz demokratsku i socijalnu, potrebno odrediti i kao sekularnu. Mišljenja je i da je potrebno inzistirati na zakonu o pobačaju iz 1978. i UN-ovoj konvenciji o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena.

“Riječ je o kontinuiranom napadu na ženska ljudska prava, prije svega na reproduktivna prava žena. Kontinuitet se nastavlja jer smo 1996. potpisali vatikanski ugovor. Na temelju toga pratimo kontinuitet rušenja svih prava, ne samo ženskih. Potrebno je raskinuti vatikanske ugovore, dokle god ih imamo, djeca će biti indoktrinirana u školama”, ocijenila je Momčinović.

Ustvrdila je da je zakon o pobačaju iz 1978. odličan jer vodi brigu o ženskom pravu i žene nisu prepuštene ilegalnim pobačajima, već je to regulirano. “Loše je to što je zakon o prizivu savjesti 2003. omogućio neselektivno i kolektivno prizivanje savjesti”, kazala je Momčinović.

Suprijedlog koji je udruga U ime obitelji nedavno predala Ustavnom sudu ocijenila je neprimjerenim “iz razloga što su reproduktivna prava zagarantirana UN-ovom konvencijom o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena koja je dio pravnog sustava naše zemlje”.

Kao prilog jačanju diskriminacije i rušenja prava navela je zakon o zabrani diskriminacije iz 2008. koji, istaknula je, izrijekom kaže da diskriminacija koju proizvode visoki crkveni dužnosnici temeljem svoje vjere u javnom prostoru nije diskriminacija.