''Politička zvijer''

Bandić i iz bolnice nastavlja “delati” na vlastitom spomeniku u Zagrebu. Dosad ih je napravio i previše

Zdenko Duka

Foto: Matija Habljak/PIXSELL

Foto: Matija Habljak/PIXSELL

Podizanjem grandioznog kipa Franje Tuđmana, a sljedeće godine i spomenika domovini, zagrebački gradonačelnik ujedno podiže i ostavlja spomenike sebi samome. Dosad je napravio i previše

Milan Bandić, zagrebački gradonačelnik, često je znao isticati da se boji samo dragog boga i vlastite majke. Ali, u općem osjećaju svemoći koji ga iz godine u godinu sve više zahvaća, izgleda da je pomislio da je jači i od boga. Svoju svemoć, neprekidno delanje – naravno – za svoje građane, ma ne valjda za sebe, za opći interes koji on zna najbolje prepoznati, 24-satno izgaranje na terenu i sa podupirućim štakama, pretpostavio je dosta teškoj bolesti koja ga je snašla. Nakon što je prošlog petka navečer morao biti hospitaliziran zbog plućne embolije, ostao je u bolnici i dok se u ponedjeljak otkrivao čudan, mnogi će reći diletantski spomenik Kuzme Kovačića Franji Tuđmanu. Jer, u nedjelju mu je ponovno pozlilo pa je ipak poslušao liječnike. Najambicioznijeg hrvatskog političara i nenadmašnog populista, njegove ozbiljne bolesti koje se nižu od 2003. godine, nisu dosad sprječavale u ostvarivanjima njegovih ambicija, a vidjet ćemo kako će biti dalje.

Odbio gips


Do plućne embolije i hospitalizacije vjerojatno ne bi bilo niti došlo da se Bandić primjereno dao liječiti nakon navodnog dvostrukog prijeloma potkoljenice. Kako je odbio da mu tada stave gips jer je putovao u Moskvu da mu Vladimir Putin uruči orden, te je i kasnije nastavio delati i delati – tromb je krenuo prema plućima. »Liječnici su mi rekli da mogu otići na par sati. Nije to riskiranje vlastitog života. Ako ne bude dovoljno ruku za izglasavanje proračuna, bit će izbori, izbori su legitimni… Ja da sutra umrem, napravio sam dovoljno, da svi naprave koliko ja, Hrvatska bi bolje izgledala«, govorio je Bandić novinarima, maksimalno napregnutog, isprekidanog glasa, ali je na opće iznenađenje, u četvrtak na tri sata došao u Skupštinu Grada gdje se izglasavao gradski proračun. To je i bila najava da će njegova koalicija s HDZ-om uspjeti nagovoriti još trojicu vijećnika koji su samo dan ranije tvrdili da će biti protiv – da glasaju za prolazak gradskog proračuna. I glavni tajnik HSS-a Ilija Ćorić, Jozo Miličević s Nezavisne liste Sandre Švaljek i Miroslav Polovanec iz HSLS-a su to i napravili. O pravom stanju zaista ruiniranog Bandićevog zdravlja malo se toga pouzdano zna. Ipak je nesporno da mu je 2003. dijagnosticiran moždani udar. U listopadu 2017. su mu ugradili stent zbog jakog suženja krvne žile srca, a ranije su mu operirani sinusi i bruh. Bandić kao rijetka politička zvijer igra svim kartama, osluškuje i lukavo pokušava koristiti svaku priliku. On se zna prilagođavati svakoj situaciji, za svakoga ima pravu riječ na pravom mjestu. I još uvijek ljudima fascinantno pamti imena.

Biti zagrebački gradonačelnik je po prilici treća politička funkcija u zemlji po moći, a ta je moć najvećim dijelom financijska. Voljeli ga ili mrzili, Bandić je šest puta izabran za gradonačelnika, od toga tri puta izravnim izborom. Tu je, dakle, 15-ak godina bio neupitan. Činilo se pred lokalne izbore 2017. da je uzdrman brojnim aferama, protiv njega podnesena je sva sila kaznenih prijava i u dva navrata bio je u istražnim zatvorima u Remetincu. Bio je samo pet posto bolji od Anke Mrak Taritaš, ali ipak – opet je dobio izbore. »Dok oni taru krmelje ja se vraćam sa Sljemena, dok oni misle ja radim. To je tajna mog uspjeha«, tako je objasnio novi trijumf u izbornoj noći u lipnju prošle godine.



»Ranije su bili ekscesi stranačka »pretrčavanja« kakva danas sve češće gledamo i postaju nam gotovo normalna. To je nova razina erozije politike i političkog kod nas. I grozno je za bilo koje političko promišljanje jer bilo koji problem svodi samo na to kako se ljude trenutačno vrednuje, u kojoj su oni konstelaciji, pa je mnogim ljudima u nekim određenim trenucima vrijednost jako poraste. Zanimljivo je za pratiti što se kasnije događa s tim ljudima i njihovim biografijama. I napreduje li u karijerama njihova rodbina«, kazao nam je Sven Marcelić, docent na Filozofskom fakultetu u Zadru. Marcelić nastavlja da je iznimno niska razina povjerenja u stranke, u političare, u Sabor i sve druge moguće političke institucije. Bandić nije dobio dovoljan legitimitet na parlamentarnim izborima, ali sada ga pokušava pojačati djelovanjem kroz institucije, u čemu se očito puno bolje snalazi. To je dakako problematično. Naša politička scena je postavljena tako da kad se ona jednom oformi, onda su moguće sve unutarnje permutacije i pretumbacije. Sve je to onda sadržaj političkog. To nije rasprava o nekim bitnim društvenim problemima, nego je bitno je li Bandić istisnuo haenesovce i slično, kaže on.Došlo je do izvjesne bandićevizacije hrvatske politike. I svi ostali igrači u sustavu na to pristaju, to je problem. Marcelić misli da će se još dodatno pojačati cinizam prema politici, a onda će biti još gore, pojačat će se populizam i druge negativne pojave


Čovjek je naprosto najjači, i to s našim novcem, a potpuno razumljivo, to je mnogima teško prihvatiti. Lenjin je govorio kako treba učiti i učiti, a Bandić kako valja delati i delati. Nakon što je završio u bolnici za plućne bolesti na zagrebačkom Jordanovcu, predsjednica Republike poslala mu je velikog plišanog medu, a premijer Andrej Plenković odmah ujutro ga je došao posjetiti.


Svjetski rekord




Uostalom, u četvrtak je na svojoj sjednici, Vlada RH odjednom odlučila Gradu Zagrebu isplatiti oko 270 milijuna kuna duga. Ministarstvu financija dala je ovlast za sklapanje nagodbe sa Gradom Zagrebom radi mirnog rješenja spora, temeljem presude zagrebačkog Trgovačkog suda oko isplate sredstava za tzv. decentralizirane funkcije.


Bez obzira na optužnice i ozbiljne sudske procese koji ga čekaju zbog korupcije, Milan Bandić je sve značajniji politički partner i za ovu vlast i Plenkovićevu vladu, kao što je uostalom bio i za onu prethodnu, Oreškovićevu, koja se raspala već nakon sedam mjeseci. Nije je tada niti Bandić uspio spasiti svojim najavama »preslagivanja«. Stranačko preslagivanje nastavlja Bandić i u ovoj vladi. Na parlamentarnim izborima 2016. godine Bandićeva Stranka rada i solidarnosti je u koaliciji uspjela osvojiti samo dva zastupnička mjesta i pritom niti jedan nije bio član Bandićeve stranke. Ali, malo pomalo, od samo dvoje, a praktički nijednog, eto sada Bandićev klub saborskih zastupnika broji već 10 ili 11 članova, ovisno o tome ubrajamo li u njega i Željka Lackovića koji je iz kluba bio izišao. Rast broja zastupnika od 550 posto bez izbora unutar jednog stranačkog kluba vjerojatno je europski, a možda i svjetski rekord.

Ucjena udžbenicima


Nije on prikupljao zastupnike bez veze, sada može ucjenjivati, iako on to ne bi tako rekao. Ali član njegovog kluba Kažimir Varda kazao je u srijedu da se može shvatiti ucjenom, da Bandićev stranački klub neće glasati za Zakon o udžbenicima, ako se ne usvoji njihov amandman o besplatnim udžbenicima za osmoškolce koji bi bili isfinancirani iz državnog proračuna, a kako bi bilo posve jasno da izdavači, kao Školska knjiga, ne smiju pretrpjeti nikakvu štetu, nego bi od toga trebali imati i koristi. Na koalicijskom sastanku, dogovoreno je da će Vlada svojom uredbom iduće godine omogućiti besplatne udžbenike. Bandić očekuje valjda priliv još nekih zastupnika. A sada je već jasno da mu nikakav HNS ne može biti ravan nego ih on namjerava nadomjestiti i poslije sljedećih izbora, kada god do njih dođe, ako bog da, bit će glavni partner HDZ-u. Istina, rezultat koji se za njegovu stranku može očekivati bit će ponovno loš jer je njegov politički utjecaj na nacionalnoj razini iznimno slab, ali se onda opet očekuje da će se (o)lako podebljati.

Podizanjem grandioznog spomenika Franji Tuđmanu, a sljedeće godine i spomenika domovini, Milan Bandić ujedno podiže i ostavlja spomenike sebi samome. Pamtit će se da je on podignuo zagrebački spomenik Tuđmanu, kao što će se i pamtiti da je maknuo iz glavnog grada Trg maršala Tita. Ne samo da je dovoljno to što je Bandić dosad napravio nego, kako je rekao jedan naš kolega, napravio je i previše.