Nešto se čudno događa na domaćoj stranačkoj sceni. Veliki padaju, mali rastu. Pokazali su to ovotjedni rezultati redovnog istraživanja Cro Demoskop. Tri anketno najpopularnije stranke su u padu u odnosu na prethodni mjesec. U HDZ-u nema razloga za uzbunu, u odnosu na prethodni mjesec pali su za 0,7 posto, s 29,1 na 28,4 posto i to se može podvesti pod uobičajena mjesečna kolebanja. HDZ je i dalje pojedinačno najsnažnija stranka u Hrvatskoj, ne treba njihovo članstvo brinuti, tako će biti i ubuduće.

SDP-ov pad također je u okviru mjesečnih kolebanja, bili su na 16,1 sada su za 15,8 posto, ali oni usprkos tome imaju mnogo više razloga za zabrinutost od kolega iz HDZ-a. Naime, tih 15,8 posto u anketi Cro Demoskop najniža im je potpora u tom istraživanju, prije godinu dana podržavalo ih je za pet postotnih poena više birača, a njihova mjesečna kolebanja uglavnom su mala, nekoliko desetinki, ali zapravo i nije riječ o kolebanjima jer smjer je manje-više uvijek isti – prema dole i takvom »taktikom«, malo po malo, grickanjem podrške SDP je spao na tih nešto više od 15 posto. Treća anketno najpopularnija stranka u Hrvatskoj Živi zid ne može se potužiti na mjesečna kolebanja, njihov pad u samo mjesec dana je mnogo strmiji. U samo mjesec dana pali su za gotovo tri postotna poena, s 13,7 na 10,9 posto. Nastave li dijeliti medicinske savjete, nastave li producirati financijske skandalčiće na koje će kalemiti medijski skandali, nastave li lupetati gluposti o hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji biračka podrška mogla bi im se i u nadolazećim mjesecima nepokolebljivo topiti.

Novi dobitnici

Dobitnici su mali i novi, prije svih novi Start i mali GLAS. Start, koncem siječnja tek osnovan, je u prvom istraživanju kojim je obuhvaćen zahvatio 4,6 posto. Dovoljno razloga za početno zadovoljstvo Dalije Orešković, ali i prvi razlozi za zabrinutost. Tek u sljedećim istraživanjima ćemo vidjeti je li Start sposoban privući nove birače, one koji ne izlaze na izbore ili one koji bi izašli, ali ne znaju kome bi dali glas, ili će njihov rast biti posljedica oduzimanja birača Živom zidu. Potpredsjednik SDP-a pod suspenzijom Peđa Grbin je izjavio da je siguran da će Dalija Orešković oduzeti dio birača njegovoj stranci. Za sada to se nije dogodilo, ali valja imati na umu da su od osnivanja Starta do istraživanja protekla manje od dva tjedna. Orešković i njenoj stranci se po svemu sudeći okrenuo dio birača nezadovoljnih Živim zidom, dakle dio onih koji su antisistemski nastrojeni, ali rastrojstvo Živog zida ipak ne mogu probaviti, pa traže za sebe suvisliju opciju. Tu se krije i opasnost za Orešković jer ona želi da je se shvaća kao ozbiljnu političarku, nastoji graditi takav gard, i posljednje što joj u tome treba jest to da je se doživi kao Ivana Pernara za bogate i obrazovane. GLAS je zabilježio senzacionalno velik porast, veći od 2,5 puta, u samo mjesec dana. S prošlomjesečnih 1,5 posto skočio je na 3,8. I dalje je to ispod petpostotnog praga na razini države, ali čini se da se efekti Amsterdamske koalicije prelijevaju i na stranku koju se smatra koalicijskim zamašnjakom. Rastu i drugi mali, raste HSS, Nezavisni za Hrvatsku.

Podaci ovoga tjedna jasno ukazuju na anomalije koje se zbivaju na stranačkoj sceni, a ponajveća žrtva te anomalije za sada je druga najsnažnija stranka u državi, SDP, a u budućnosti bi to veoma lako mogao biti i HDZ. Posljednjih dvadesetak godina stranačja u Hrvatskoj obilježeno je bipolarnošću. Dva pola bili su HDZ i SDP i oko ta dva pola svojim magnetizmom privlačila su manje stranke. HDZ je privlačio desne stranke, SDP lijeve i liberalne (pri čemu su obje stranke podjednako privlačile klijentelističke stranke bez izražene ideološke odrednice poput HSU-a). Logika bi trebala nalagati da su dvije najpopularnije stranke, bez obzira na već duže vremena prilično veliku razliku u podršci, za sada anketnoj, birača, i omiljena destinacija malih stranaka, a to bi svakako trebalo vrijediti za SDP. Biti u koalicijskom krilu SDP-a značilo je biti u toplom i udobnom krilu koje je mnogo davalo i ne baš tako mnogo tražilo. HNS je to jako dobro znao, sve dok Ivan Vrdoljak nije sredinom 2017. godine odlučio zanemariti tu političko-obrazovnu lekciju i kako tvrdi zbog reforme obrazovanja prikloniti se HDZ-u.

Nepoželjan partner

Međutim, SDP je nepoželjan koalicijski partner. S njime nitko neće, osim bivšeg predsjednika Ive Josipovića, a i on se nakon razmišljanja i premišljanja odlučio za svoju bivšu stranku i odustao od GLAS-a. SDP dokazuje da je bipolarnost snažno narušena. On je neželjen koalicijski partner ne zbog anketnog postotka podrške (sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća uživao je i mnogo manju podršku, ali je bio itekako željen, pa je i na toj željenosti, baš kao danas GLAS, rastao i snažio) nego zato što se zbog stanja u stranci oko SDP-a stvara sanitarni kordon. Nitko ne želi biti u društvu s kužnim jer nitko ne bi htio zbog pretjeranog druženja sa SDP-om na sebe preuzeti dio njegove bolesti.

Samo stanje u SDP-u otvorilo je prostor za nove političke organizacije lijevo od centra, to je otvorilo prostor za Start, a to je stvorilo prostor i GLAS-u da započne proces arondacije stranaka u perspektivno uspješnu koaliciju koja bi na europarlamentarnim izborima mogla osvojiti više glasova od SDP-a. Na GLAS-u je da taj zamah ne gubi i ovotjedna rasprava o Vatikanskim ugovorima (iako je GLAS na nju od trenutka slanja zahtjeva u saborsku proceduru čekao gotovo 10 mjeseci) imala je upravo tu svrhu. Znali su u GLAS-u da zahtjev za raspravu o reviziji Vatikanskih ugovora neće proći, pretpostavljali su kako će HDZ na to reagirati i što će im reći, ali njihov cilj nisu bili birači HDZ-a, njihov cilj tom inicijativom bio je privući još malo razočaranih birača SDP-a.

Osim SDP-a i HDZ ima problema s koalicijskim potencijalom. Njega to ne zanima u smislu izlaska na izbore i za tu stranku je najbolje i jedino logično da na izbore – i europarlamentarne i izbore za Sabor – izađe samostalno. S problemom koalicijskog potencijala HDZ bi se mogao suočiti nakon parlamentarnih izbora. Kako stvari sada stoje HDZ će biti relativni izborni pobjednik i morat će tražiti koalicijskog partnera. Lijevo od centra i među liberalima neće ga naći, osim ako tamo nekim čudom ne postoji klon Ivana Vrdoljaka. Oni naprosto s HDZ-om ne žele. Problem na desnom dijelu spektra je u tome što ni HDZ ne želi s njima u koalicije. Oni – Nezavisni za Hrvatsku, Hrast i drugi – svoju poziciju grade na svjetonazorskom otklonu od HDZ-a koji je za njih nešto poput svjetonazorskog izdajnika. Ni HDZ poučen iskustvom dovođenja ljudi poput Hrvoja Zekanovića i Brune Esih u Sabor ne želi s njima imati posla, barem za sada. Treći brak HDZ-a i Mosta zvuči potpuno nevjerojatno, svakako dok je Nikola Grmoja živ i zdrav. Narušavanje bipolarnosti ima za sada jednostavne posljedice – SDP ima problema sa svojim magnetizmom u predizborno vrijeme, HDZ će sa svojim magnetizmom problema imati poslije izbora.