ZAGREB Koliko je ukupno radnika lani radilo posredstvom Agencija za privremeno zapošljavanje, odnosno koliko su radnika Agencije ustupale drugim poslodavcima, nepoznat je podatak. Kao što je i nepoznato, primjerice, s koliko su radnika Agencije sklopile ugovor na određeno, odnosno neodređeno vrijeme, koliko je iznosilo prosječno ustupanje radnika pojedinom korisniku, koliko je agencijskih radnika radilo u nepunom radnom vremenu…. To su samo neki od podataka koje su Agencije dužne dostaviti ministarstvu rada i mirovinskog sustava, temeljem Pravilnika o sadržaju, načinu i roku dostave statističkih podataka o privremenom obavljanju poslova. Rok za dostavu podataka je prvi dan ožujka za prethodnu godinu.

Međutim, kako se neslužbeno doznaje iz resornog ministarstva rada, prikupljeni podaci za prošlu godinu nisu relevatni jer je mali broj Agencija dostavio podatke temeljem Pravilnika. No, poznato je da je lani u zemlji poslovalo 159 agencija za privremeno zapošljavanje, dok ih je trenutno registrirano 17 više, odnosno ukupno 176. Istodobno 2014. godine, kada je u kolovozu na snagu stupio aktualni Zakon o radu (ZOR) kojim je znatno fleksibiliziran rad agencija za privremeno zapošljavanje, bilo je 75 agencija koje su dostavile podatke o radu, da bi godinu dana kasnije njihov broj skočio na 105, a u 2016. godini na 124.

Od početka primjene novog ZOR-a do kraja 2016. godine, broj agencijskih radnika porastao je gotovo 18 puta, iako je u apsolutnim brojkama u odnosu na ukupan broj zaposlenih u zemlji još uvijek riječ o relativno malom broju radnika. Tako je u 2013. godini, kada su uvjeti poslovanja agencija bili stroži, preko njih radilo 1.098 radnika da bi broj agencijskih radnika do kraja 2016. godine skočio na 19.327. S obzirom na taj snažan skok u nekoliko godina labavijih uvjeta rada agencija na domaćem tržištu i te kako bi bilo zanimljivo vidjeti što se zbivalo prošle godine i je li došlo do daljnjeg rasta nesigurnih oblika rada ili se taj trend mijenja. No, sudeći prema informacijama iz resornog ministarstva tih podataka nema, a ocjenjuje se kako je razlog za to Pravilnik koji nema nikakve kaznene odredbe pa agencije svoju obavezu olako shvaćaju. Stoga se razmišlja o izmjeni Pravilnika.

Međutim, pitanje je zbog čega su agencije baš sada odlučile otkazati poslušnost. Naime, isti pravilnik vrijedio je i za 2014. godinu, kao i 2015. i 2016. godinu, a agencije su dostavljale tražene podatke. Pitali smo i to resorno ministarstvo, ali odgovor nismo dobili, kao što nismo dobili niti odgovor na pitanje koliko je agencija ukupno dostavilo podatke koje su dužne dostavljati. No, u dodatnom odgovoru, resornom ministarstvo navodi kako je lani radilo 160 agencija, dakle jedna više no što su nam ranije naveli. Navode i kako je ministarstvo izradilo popis agencija koje nisu ispunile svoju obvezu te zatražilo od Inspektorata rada da provede nadzor u njima “što je i ranijih godina bio redovan postupak ukoliko agencije ne bi pravovremeno dostavile tražene podatke”. Među nizom podataka koji se prikupljaju je i, primjerice, fond ugovorenih sati ustupljenih radnika za kalendarsku godinu, iznos isplaćene prosječne bruto plaće za svaki posao, broj radnika kojima agencija isplaćuje druga materijalna prava poput prijevoza, jubilarne nagrade, božićnice, regresa.

Europa je odavno u Hrvatskoj zamijetila trend snažnog porasta nesigurnih oblika rada tijekom kriznih godina. No snažniji skok udjela nesigurnijih poslova u Hrvatskoj krenuo je prije četiri godine, s novim ZOR-om te smo postali jedna od vodećih zemalja Unije po rastu nesigurnih oblika rada. Zadnjih 15-ak godina na razini cijele EU udio privremenog rada kreće se od 12,7 do 14,5 posto. Lani je privremene ugovore imalo 14,3 posto svih zaposlenih u Europi, odnosno 27 milijuna radnika u dobi od 15 do 64 godine života. Hrvatska je daleko iznad prosjeka EU pa je udio radnika s privremenim poslovima lani bio 20,6 posto što je blagi pad u odnosu na 2016. godinu kada je udio bio 22,1 posto. Prije četiri godine, pak, privremene poslove imalo je 14,4 posto zaposlenih u Hrvatskoj ali od 2014. na ovamo taj je udio snažnije rastao. Kada se, pak, pogledaju dobne skupine zamjetan je rast privremenog zapošljavanja u svim dobnim supinama, ali su mladi u dobi od 15 do 24 godine života najpogođeniji. I dok je udio mladih na nesigurnim poslovima sa 46,6 posto u 2013. godini skočio na 64,4 posto u 2016. godini lani je došlo do blagog pada na 60,8 posto.

Posljedica je to dobrim dijelom iseljavanja mladih koji na otvorenom tržištu odlaze u potrazi za boljim uvjetima rada. Istodobno, europska statistika za prošlu godinu pokazuje značajniji skok privremenog zapošljavanja starije radne snage u dobi od 55 do 64 godine života. U toj dobnoj skupini lani je 11,3 posto radnika radilo na privremenim poslovima, za razliku od 9,5 u 2016. godini, odnosno 8,3 u 2015. godini (3,9 posto u 2013.godini). Taj porast udjela starije radne snage u privremenim poslovima dijelom je posljedica i mjera aktivne politike zapošljavanja namijenjenih teže zaposlivim skupinama radnika. Kako poslodavci nisu skloni zapošljavanju starije radne snage, ona se aktivira ili kroz sezonske poslove ili posebnim programima pomoći u zajedici, a u oba slučaja nije riječ o dugotrajnom zapošljavanju.