Stradavanje motociklista

Bloger Krule opisao nesreću: Jedan iz hitne se dere ‘Ne diše!’ Stojim, gledam.., ovaj se dere ‘Opet diše!’

P. N.

snimio Vedran Karuza

snimio Vedran Karuza

Bajkeri... čuvajte sebe... imate obitelji... ima i nas koji vam nismo obitelj pa nam obilježite život, a kako je tek vašoj obitelji... prijateljima... jer ja sam u kurcu cijeli dan... i sljedećih dana ću ka i danas, pratiti medije da se uvjerim da je dečko, kojeg niti ne znam, ... ostao živ.



U dvije prometne nesreće koje su se dogodile jučer na prometnicama Policijske uprave primorsko-goranske teško su ozlijeđena dva vozača motocikla.


Riječ je o 35-godišnjaku koji je oko 17.35 sati upravljao motociklom marke Kawasaki, riječkih registracijskih oznaka iz smjera čvora Draga u smjeru čvora Hreljin.


Uslijed brzine neprilagođene uvjetima i stanju kolnika, izlaskom s čvora Sv. Kuzam u zavoju je izgubio kontrolu nad motociklom te u kočenju udario u betonski ivičnjak i zaštitnu metalnu ogradu.




Istog dana, oko 7.05 sati u prometnoj nesreći koja se dogodila u ulici Franje Čandeka u Rijeci teško je ozlijeđen 30-godišnji vozač motocikla marke Aprilia, riječkih registracijskih oznaka, kojem je krajem srpnja ove godine isteklo važenje prometne dozvole.


Uslijed brzine neprilagođene uvjetima prometa, dolaskom do pješačkog prijelaza nije se uspio zaustaviti na vrijeme te je u kočenju zajedno s motociklom pao na kolnik.


Ozlijeđeni motociklisti prevezeni su u KBC Rijeka, gdje su im konstatirane teške tjelesne ozljede.


Bloger Krule očevidac nesreće


Jednoj od ovih nesreća svjedočio je Jadranko Hodak, koji se “krije” iza popularnog facebook profila Bloger Krule. Opisao je što se dogodilo, a njegov Facebook post prenosimo u cijelosti. 


“Dragi bajkeri… motociklisti… ovo je samo za vas


Vozim 90 na sat… kraj mene prolazi dečko na motoru, da ne naklapam brzinu, straaaašno brzo, opako brzo… jedna od onih brzina koje na glas komentiraš dok voziš… eto tolko je išao.


Nakon nekih 700 metara skidam se kod Bakra sa autoputa (zaobilaznice)… motor izvaljen sa strane… dečko leži na cesti. Izlazim iz auta… trčim do bajkera… ispod kacige se slijeva krv… kraj mene stoji jedan od nas troje što smo prvi naišli i u šoku me pita “Koji broj da zovem, koji broj da zovem!?”… jedini broj koji meni, isto u šoku, tad pada na pamet je 112… čovjek zove i objašnjava lokaciju i sve drugo… gledam u dečka, od krvi mu ne vidim oči… govorim mu nešto umirujuće… nije pri svijesti… dvije žene kleče kraj njega, ruku drže na njemu, govore mu kako će sve biti u redu… stalo je još bajkera kad su vidjeli… ne znam kako, stvarno ne znam i svaka im čast, hitna pomoć dolazi za vjerovali ili ne… 5-6 minuta.


Nitko od nas mu kacigu nije skidao, to smo eto svi znali, da ne diramo kacigu. U rukama držim torbicu od unesrećenog bajkera… zvoni mu mobitel… javljam se… s druge strane glas govori “Pa gdje si se izgubio? Kad si ovdje?”… prekidam ga… objašnjavam mu što se dogodilo i neka javi njegovoj obitelji i nek se obitelj javi u KBC. Jedan iz hitne se dere “Ne diše!”… stojim… gledam… ovaj se dere “Opet diše!”… stavljaju ga na nosila… govorim doktoru da mu torbicu sa mobitelom i novčanikom ostavljam na suvozačevom sicu… odgovara mi “Ostavi, zvati ćemo njegove da vidimo jel alergičan na neke lijekove”…


Bajkeri… čuvajte sebe… imate obitelji… ima i nas koji vam nismo obitelj pa nam obilježite život, a kako je tek vašoj obitelji… prijateljima… jer ja sam u kurcu cijeli dan… i sljedećih dana ću ka i danas, pratiti medije da se uvjerim da je dečko, kojeg niti ne znam, … ostao živ.


Ako netko zna neku informaciju kako je dečko, nek mi javi… zahvalan…”