Inače nisam osoba koja voli kukati, ali za ovo smo se prvenstvo spremali u jako teškim uvjetima. Tek smo nedavno dobili plaću za kolovoz, nitko nas nije pitao treba li nam što i kako smo. Ali, mi smo se vodili onime: Što te ne ubije, to te ojača – kaže Sanja Jovanović
– Dugi niz godina nisam plivala ispod 27 sekundi, tako da sam iznenadila i samu sebe. Iskreno, nisam se tome nadala. Pogotovo nakon prvoga dana natjecanja i »stotke«.
Kvalifikacijske utrke na 100 metara u kojoj je zauzela 27. mjesto (1:00.49) i nakon koje su joj potonule sve nade u uspjeh na »pedesetici«.
Samopouzdanje
– Nakon 100 metara osjećala sam se dosta nesigurno. Puno sam pričala s trenerom Milošem Miloševićem, koji me na sve moguće načine pokušao dignuti iz tog raspoloženja. Stalno mi je govorio da sam super spremna i da mogu dobro plivati. Zadnje što mi je rekao je da idem razvaliti startni blok i bazen. I…
Sanja ga je poslušala. U kvalifikacijama je isplivala 11. rezultat (27.41), u polufinalu je sa 26.60 sekundi iza sebe ostavila i veliku Katinku Hosszu (26.65) i kao prva osigurala finale. A onda do bronce doplivala za 26.45 sekundi, što je peti rezultat ove sezone na svijetu. Zlato je osvojila Hosszu (26.13), srebro Poljakinja Aleksandra Urbanczyk (26.27), brže od plivačice »Primorja« ove su sezone plivale još samo Australka Emily Seebohm (26.30) i Britanka Elizabeth Simmonds (26.39).
– Iznenadila sam samu sebe kako sam plivala u polufinalu, mislila sam da ću plivati 27 sekundi i da će mi to biti dovoljno za finale. Ali, stvarno nisam mislila da ću ići ispod 27 sekundi. Osjećala sam da mogu, vjerovala sam u sebe. Čak sam rekla Mići da sam dala 60 posto od onoga što sam mogla. Sve se poklopilo, start, podvodni…
A onda je u finalu – eksplodirala. I, što je najvažnije, vratila toliko željeno samopouzdanje.
– Nakon dugo vremena i teških sezona opet sam dobila samopouzdanje. Odlična utrka u polufinalu je napravila svoje. Vidjela sam da mogu, rekla sam sama sebi da idem ostaviti srce i dušu u bazenu. I tako je i bilo.
Trio gušt
Posljednji mjeseci bili su jako teški za Sanju Jovanović. Ljeto i Svjetsko prvenstvo u velikom bazenu u Kazanu nisu donijeli očekivani rezultat, kritike i nezadovoljstvo zbog slabih rezultata bile su sve češće. Sanja je znala da joj je nužna promjena, nakon dugog niza godina prekinula je suradnju s trenerom Dimitrom Bobevom zbog kojega je i došla u »Primorje« i počela surađivati s izbornikom hrvatske reprezentacije Milošem Miloševićem. Što se pokazalo kao pun pogodak.
– Nakon Svjetskoga prvenstva odlučila sam vidjeti što još mogu napraviti i pitala sam Miću da li bih mogla s njim trenirati. To ne znači da je bilo nesuglasica s Bobevom, jednostavno je došlo do zasićenja i trebala mi je promjena. Mi smo i dalje u vrlo korektnim odnosima, svađe nikada nikome nisu donijele ništa dobroga. S nama trenira i Mario Todorović, jako dobro radimo, među nama vlada prijateljska atmosfera. Ja za našu malu ekipu kažem da smo trio gušt. Ali, nije nam bilo lako posljednjih mjeseci. Ja inače nisam osoba koja voli kukati i žaliti se, ali ovo jednostavno moram reći. Za ovo smo se prvenstvo spremali u jako teškim uvjetima. Tek smo nedavno dobili plaću za kolovoz, nitko nas nije pitao treba li nam što, kako smo i kako se nosimo s besparicom u kojoj se nalazimo. Bilo je jako teško raditi u tako negativnoj atmosferi. Ali, mi se nismo žalili, već smo se vodili onime: Što te ne ubije, to te ojača. O negativnim komentarima neću niti pričati, nikad se nisam bavila time pa neću niti sada. Ja sam svoje rekla u bazenu.
Čestitke nisu izostale. Tako niti ona Katinke Hosszu.
– Ona je fantastična plivačica i cura. Divim joj se, iz utrke u utrku je sve bolja, a nema onoga što ne pliva. Kapa do poda. Lijepo je plivati uz takvu veličinu.