Marin Sorić

Vratar rukometaša Zameta upozorava nakon pobjede nad Porečom: “treba pobjeđivati i u gostima”

Denis Frančišković

Marin Sorić/D. ŠKOMRLJ

Marin Sorić/D. ŠKOMRLJ

Protiv Poreča smo stvarno pokazali visoku kvalitetu rukometa. Doma nas rijetko tko može pobijediti, a u gostima bismo trebalo uzeti nekoliko bodova - smatra Zametov čuvar mreže.



RIJEKA Rukometaši Zameta došli su i do druge prvenstvene pobjede (23:18), pristupom, zalaganjem i srčanošću protiv Poreča itekako zadovoljili ukuse svog malobrojnoga gledateljstva. Bila je to izjednačena utakmica do same završnice u kojoj je momčad Valtera Matoševića držala konce igre u svojim rukama, da bi posljednji zametski reful otpuhao istarske goste i donio slavlje riječke mladosti. Zamećani su prezentirali široku lepezu potencijala, išli na pogon trojca Starčević – Martinović – Njegovan, dok je Marin Sorić zaključao vratnice, nanizao ukupno 14 obrana. No, neovisno o napadu, ovaj put forte momčadi bila je obrana, ono na čemu ponajviše inzistira i sam Matošević.


– Napokon smo nakon svih priprema i razgovora odradili ono što smo zamišljali i planirali. Naglasak je bio na obrani i to na onoj jakoj, atomskoj koja bi trebala biti zaštitni znak naše igre – kaže Marin Sorić, čuvar mreže Zamećana. – Uspjeli smo, a najbolji pokazatelj je rezultat i samo 18 primljenih golova i to protiv jednog od glavnih favorita Premijer lige.


Čak 22 obrane


Vratar je u rukometu često »pola momčadi«. Posebno kad je raspoložen kao Marin protiv Porečana. No, on hvali suigrače ispred sebe…




– Kad je obrana na tako visokoj razini, i meni je lakše braniti. Nisu to samo ziceri, već i udarci izvana koje je lakše braniti kad su pod blokom. Mislim da je ovu utakmicu prije svega dobila naša obrana. Najviše obrana? Prošle sezone protiv Spačve imao sam 22 obrane. Bilo ih je 17, 18, ali toliki broj kao protiv Vinkovčana nisam nikad skupio – dodaje Marin koji radi i napreduje pod budnim okom ponajboljeg hrvatskog rukometnog vratara svih vremena. I to mu je motiv više.


– Očekujem i ubuduće što više ovakvih utakmica. Samo rad i red. I naravno, nisam mogao poželjeti boljeg učitelja od Matoševića. Uzor? Teško mi je reći. Ja sam više onako brz vratar, tako da mi je i Valter prilagodio treninge. Stvarno puno radimo svaki tjedan. I napredujemo. Bilo bi suludo reći da mi je netko drugi uzor kad je već Matošević tu kao trener i mentor. Moj nekakav cilj je postići njegovu razinu koju je imao kad je bio na vrhuncu karijere – tvrdi Sorić čiju ekipu krasi prije svega mladenački duh, puno energije i želja za dokazivanjem.



Dobru utakmicu i susjedski derbi u Centru Zamet nažalost je pratio skroman broj gledatelja, njih oko 150.


– Bilo je lijepo i dosta popunjeno, ali atmosfera nije bila onakva kakvu ja zamišljam, kako je u drugim ligama. Nije to bilo navijački nešto kvalitetno i to bi moglo puno bolje. Zato bih pozvao navijače da dođu, mlada smo ekipa, talenata ima i ima se što vidjeti – kaže Sorić.



Najmlađi u ligi


– Mlada smo ekipa, bit će tu još oscilacija, ali trebali bismo držati ovakav nekakav smjer. Potencijal je velik, ekipa mlada. Najmlađa momčad smo u ligi i to za dosta godina. Prosjek nam je 21 godinu, dovoljno govori da smo kapetan Jeličić i ja najstariji u momčadi s 24 godine, drugo su uglavnom dečki 2000. godišta. Ako budu svi na zemlji i radili kako treba, možemo dogurati jako daleko. Naravno, uz dobru upravu i stručni stožer – kaže Sorić.


Dosadašnji učinak je polovičan, ali zadovoljavajući.


– Motiv je velik. Cilj je Liga za prvaka, trebamo biti u tom odabranom, gornjem, višem društvu. Trebat će i malo sreće i neka pobjeda u gostima. Protiv Spačve nismo imali previše šanse, dosta su nas nadigrali, protiv Sesveta u čudnoj utakmici smo se nekako izvukli i upisali dva boda, u Varaždinu imali jedan razlike u 50. minuti nakon čega nismo iskoristili napad i domaćini su bolje reagirali u tom trenutku. Protiv Poreča smo stvarno pokazali visoku kvalitetu rukometa. Doma nas rijetko tko može pobijediti, a u gostima bismo trebalo uzeti nekoliko bodova – smatra Zametov čuvar mreže.