Riječki pogled na SP

MATEO HRVATIN Hrvatsku se nikada ne smije otpisati ili prekrižiti pa ni protiv Francuza

Igor Duvnjak

Mateo Hrvatin/G. STANZL/PIXSELL

Mateo Hrvatin/G. STANZL/PIXSELL

Hrvatsku se nikada ne smije otpisati niti prekrižiti. Uvjeren sam da ćemo se »skupiti« kao što smo to učinili uoči utakmice s Njemačkom, a to je bilo jako teško poslije Brazila. Mislim da ćemo takvi pružiti dobru partiju protiv Francuza, bez obzira na to koliko su oni jaki i imaju naviku pobjeđivanja i iskustva u jakim utakmicama - kaže nekadašnji reprezentativac



RIJEKA Mateo Hrvatin, jedan u dugačkoj koloni proslavljenih riječkih rukometaša, koji su osvajali medalje na najvećim svjetskim natjecanjima, kao i njegovi prijatelji iz svijeta rukometa budno prati nadmetanja na Svjetskom prvenstvu, »grize nokte« tijekom nastupa pulena Lina Červara. Proslavljeni »Mago di Umago« je promovirao i Hrvatina, uvrstio ga je u reprezentaciju koja je bila viceprvak svijeta 2009. godine na Svjetskom prvenstvu u Hrvatskoj. Nakon duge i plodne karijere sada radi s mladima u svom Zametu.


– Ne znam ni sam kako se sada osjećam. U jednom trenu sam i zadovoljan i nezadovoljan – kaže Mateo Hrvatin jutro poslije burne kelnske noći u kojoj je hrvatskoj izmakla toliko željena borba za medalju.


– Igrali smo odlično sve utakmice u skupini. Ovo je, pak, protiv Njemačke bila stvarno jedna prava utakmica, fajterska. Došla je poslije nadmetanja s Brazilom, kada smo kolektivno podbacili. Uopće mi nije jasno što se tada tamo dogodilo. Uspjeli smo se vratiti protiv Nijemaca i još jednom pokazali da Hrvatska ima i igrače, i srce i kvalitetu boriti se protiv najboljih za najveća odličja. Samim time mislim da nema straha za nas ako se u budućnosti bude dobro radilo.


Iskustvo




Kao i mnogi iz svijeta sporta, i on pritom vapi za boljim uvjetima.


– Moram se osvrnuti na sport, reći u kakvim se uvjetima radi, kako se sve to odvija. U odnosu na to imamo jako dobre rezultate, na žalost sada nas taj jedan poraz od Brazila košta nekog boljeg plasmana.


Dramatični dvoboj s Njemačkom Hrvatskoj je zatvorio vrata polufinala.


– Mislim da se ova utakmica nije ni mogla odigrati drukčije, nego ovako, »na šake«. Bila je to prava fajterska utakmica. Nijemci su domaćini, bili su pod pritiskom. Stvarno nisam mogao vjerovati da su se naši igrači poslije Brazila tako preporodili na psihološkom planu i odigrali susret s toliko srca i borbenosti. Na žalost, na kraju je jedna sudačka odluka usmjerila utakmicu.


Hrvatin je često bio u poziciji na lijevom krilu, kada je hrvatskom igraču dosuđen prekršaj u napadu za koji Zamećanin smatra da ga jednostavno nije bilo.


– Vezano uz ta probijanja imam jako puno iskustva. Pritom tu ima toliko toga što bih opisao riječima koje nisu za novine. Na žalost, suci za istu stvar mogu donijeti različite odluke, pritom treba vidjeti je li igrač išao »kroz igrača«. U ovoj situaciji je on stao, nije išao naprijed u igrača, zaustavio se ispred njega, a Nijemac je onda to dobro odradio. Sudac pak mora vidjeti koja je namjera igrača. Naš igrač je stao i bacio loptu iza leđa, nije išao korak naprijed i udario u Nijemca, zaustavio se, a Nijemac se namjestio. Na žalost, ta sudačka odluka je na kraju odlučila utakmicu.


Potencijal


Nema vremena za kuknjavu, pred Hrvatskom je Francuska, koja je već godina neprijeporna velesila u rukometnom svijetu.


– Hrvatsku se nikada ne smije otpisati niti prekrižiti. Uvjeren sam da ćemo se »skupiti« kao što smo to učinili uoči utakmice s Njemačkom, a to je bilo jako teško poslije Brazila. Mislim da ćemo takvi pružiti dobru partiju protiv Francuza, bez obzira na to koliko su oni jaki i imaju naviku pobjeđivanja i iskustva u jakim utakmicama.


Hrvatska je u utrci za željenim dosegom, plasmanom na kvalifikacije za Olimpijske igre. Bez obzira hoće li dohvatiti cilj ili ne, već sada se može reći da je jedna od pozitivnih hrvatskih stvari na ovom prvenstvu promocija nekih novih imena, poput spomenutog Mandića, Vrankovića, Šipića…, iza kojih je bio sjajni vratar Šego.


– Gledam ovih dana prvenstvo, pratim druge reprezentacije, slušam i čitam i pritom se pitam kako mi u tako lošim uvjetima stvaramo tako dobre igrače. To je stvarno nevjerojatno. Nema straha za budućnost, na širem popisu reprezentativaca ima još odličnih igrača. To me stvarno raduje, jer imamo potencijala. Izgleda da u ovakvim uvjetima mi bolje funkcioniramo, nego kada je sve super. Do kada će tako biti, ne znam. Izbacujemo nove igrače na svakom velikom natjecanju i iz iz svake generacije. Hrvati su talentiran narod, još kada bi uvjeti popratili sport, bilo bi super.