Vertikala

MARKO CVIJANOVIĆ: Proljeće u Europi… I u Međugorju!

Marko Cvijanović

S obzirom na (ne)moć nekadašnjega maksimirskoga »bossa« na dvama različitim frontovima nemoguće je znati tko će dočekati više proljeća: Dinamo u Europi ili Mamić u Međugorju?



Zagreb i Hrvatska slave uspjeh Dinama. Nogometna nacija, koja se taman počela trijezniti od slavlja uslijed epohalnog rezultata »kockastih« na Svjetskom prvenstvu u Rusiji, iznova je opijena sjajnim rezultatima »modrih« u Europskoj ligi. I naravno da je opet kratak put do euforije, u anketema na portalima uoči dvoboja osmine finala protiv Benfice čak 65 posto ispitanika vjeruje u prolaz Dinama!? Bez obzira što slavna portugalska momčad vrijedi šest puta više i ima barem toliko više iskustva na međunarodnoj sceni.


Ljudi odjednom silno vjeruju momčadi sazdanoj od igrača koji prije dolaska u Dinamo nigdje nisu ostavili dubok trag, a koje je Nenad Bjelica uspio pretvoriti u pobjednike, zbog čega posljednjih dana trener »modrih« po popularnosti dostiže Zlatka Dalića, najuspješnijeg hrvatskog nogometnog izbornika svih vremena, omiljena u narodu čak i kada u televizijskoj reklami nespretno razmazuje namaz od lješnjaka i čokolade po palačinkama koje preslaguje poput svojih igrača na terenu. Snimka simpatične scene u maksimirskom studiju kada igrači Bjelicu zalijevaju vodom dok daje prve izjave i potom bacaju u zrak od sreće poslije velike pobjede nad Viktorijom iz Plzena postala je gledanija čak i od maestralne akcije uoči prvoga pogotka. Dalić i Bjelica postali su osvježenje u hrvatskom nogometnom okruženju što se još donedavno poistovjećivalo s močvarom.


U hrvatski nogomet na prstima su ušetala dvojica trenera koji su u kratkom razdoblju uspjeli promijeniti percepciju javnosti spram najvažnije sporedne stvari. Rezultatima i ponašanjem. Zlatko Dalić i Nenad Bjelica vratili su kult reprezentacije i Dinama, koji su godinama bili taoci vječne borbe protiv omraženog i umreženog Zdravka Mamića čiji »duh iz močvare« još uvijek lebdi nad maksimirskim stadionom iako ga već izvjesno vrijeme nema ni blizu. Sve lijepe priče hrvatskoga nogometa sporadično pokvare medijska pojavljivanja najpoznatijeg hrvatskog bjegunca, koji u Međugorju vedri i oblači dok pokušava objasniti da nema nikakve veze s kriminalnim radnjama koje mu se stavljaju na teret i da mu pripada velik dio zasluga za najveće uspjehe u povijesti hrvatskoga nogometa.


U jeku još jednog europskog maksimirskog slavlja skoro neprimjećeno je prošla vijest da je Zagrebačko Županijsko odvjetništvo na dan Dinamove pobjede nad Viktorijom podiglo novu optužnicu protiv nekad prvog čovjeka kluba iz Maksimira, tereteći ga da je od 2002. do 2007. godine na štetu kluba, a u svoju korist, izvukao 16,7 milijuna kuna. Iako je nemoguće zanemariti činjenicu da je hrvatsko pravosuđe, nogometnim žargonom ostvarilo »hat-trick« protiv Zdravka Mamića, koji je u lipnju prošle godine nepravomoćno osuđen na šest i pol godina zatvora zbog izvlačenja 116 milijuna kuna iz Dinama, a već izvjesno vrijeme je pred osječkim Županijskim sudom zbog istog razloga u tijeku postupak potvrđivanja optužnice protiv njega i još šestorice okrivljenika, nitko ne želi prizivati »duhove prošlosti«. Jedni pod pritiskom još uvijek golema strahopoštovanja prema »gazdi«, drugi zbog gnušanja. I jedni i drugi znaju zašto.Koliko god najveći uspjesi reprezentacije i Dinama koincidirali s Mamićevim odsustvom, kroz prizmu činjenice da je hrvatskim nogomet konačno prodisao punim plućima, očišćen od svih bakterija i virusa koji su ga godinama uništavali, nepravedno bi bilo zanijekati da je »čovjek s tjeralice« svojom poduzetničkom intuicijom i nogometnom vizijom stvorio klub što je odgojio većinu igrača koji su minuloga ljeta igrali u finalu Svjetskog prvenstva i klub što i danas savršeno funkcionira na respektabilnoj europskoj razini. Na stranu (ne)dvojbeni zločini iz koristoljublja na štetu »voljena kluba«.

A o tome koliko Zdravko Mamić danas jest ili nije prisutan u hrvatskom nogometu najviše će reći njegov intervju televiziji pod »visokim pokroviteljstvom« HNS-a (HNTV) u kojem u Dinamovoj trenirci i svom stilu ovako poručuje iz Međugorja:


– Bit ćemo novih deset godina prvaci, a kladim se da ćemo u tih deset godina barem osam puta izboriti proljeće u Europi!


S obzirom na (ne)moć nekadašnjega maksimirskoga »bossa« na dvama različitim frontovima nemoguće je znati tko će dočekati više proljeća: Dinamo u Europi ili Mamić u Međugorju?