Vertikala

MARKO CVIJANOVIĆ: Prijestolnica i provincija

Marko Cvijanović

Amaterizam je odavno uzeo maha, najbolji riječki sportaši i sportašice već izvjesno vrijeme igraju besplatno i otkazuju utakmice zbog predavanja i kolokvija. U tom kontekstu sve je izvjesniji povratak vremena legendarnoga Željka »Frnje« Kosanovića, koji je ponedjeljkom, srijedom i petkom trenirao košarku, a utorkom i četvrtkom rukomet



Ženski rukometni klub Zamet istupio je iz Prve lige! Kolektiv, koji je još prije tri i pol godine bio viceprvak Hrvatske i igrao u Kupu EHF-a, odustao je odlukom svojih čelnika od natjecanja deset kola prije kraja prvenstva. Pritom se ne zna što je bilo jadnije, razlog ili objašnjenje tog sramotnog čina. U najkraćim crtama: ionako bismo ispali pa je bolje uštedjeti. Uštedjeti za što? Za pokušaj prvoligaškoga povratka iduće sezone? Ili za otplatu nekog novog kredita budući da se tekuća proračunska sredstva već koriste za otplatu prethodnog? Što god, skandalozan potez Uprave ŽRK-a Zamet istupanjem iz lige zoran je primjer stanja u riječkom sportu koji gubi bitku s besparicom na putu prema konačnom odumiranju.


Bivši predsjednik Riječkog sportskog saveza nije dočekao slom ženskog rukometa u gradu, proslavljeni olimpijac Samir Barać podnio je ostavku umoran od uzaludne borbe protiv vjetrenjača i za spas riječkoga sporta. Njegova nasljednica Dorotea Pešić Bukovac dobila je prefiks vršiteljice dužnosti na određeno vrijeme, uobličen dvama sve popularnijim slovima (v.d.) na odgovornim funkcijama u različitim djelatnostima u gradu koji ostaje bez identiteta. Koliko god jučer uživasmo u Riječkom karnevalu, kao jednom od najznačajnijih događaja u budućoj europskoj prijestolnici kulture. Što ćemo kada padnu maske?


S izuzetkom HNK-a Rijeka, koji još uvijek nešto znači u hrvatskom nogometu, ostali nositelji kvalitete riječkoga sporta tavore u prosječnosti ili životare na marginama. Ženski rukometni klub Zamet je, dakle, istupio iz lige, Muški rukometni klub Zamet u sredini je Premijer lige u kojoj ne igraju najbolji hrvatski klubovi PPD Zagreb i Nexe, Vaterpolo klub Primorje igra u drugom razredu regionalne lige, Ženski odbojkaški klub Rijeka na začelju je prve skupine četiriju najboljih hrvatskih ekipa s dvadeset bodova zaostatka za vodećom Mladosti, Muški odbojkaški klub Rijeka trećeplasirani je u istom rangu natjecanja s identičnim bodovnim zaostatkom (20) za vodećim »mladostašima«, Košarkaški klub Kvarner 2010 ispada iz drugoligaškoga društva, a Ženski košarkaški klub Kvarner ugašen je krajem 2017. godine. U gradu koji je desetljećima baštinio tradiciju vrhunskih sportaša i rezultata!? Točka. Uskličnik. I upitnik. Gdje je nestao riječki sport?




Osnovne razloge valja tražiti u nedostatku značajnih sponzorskih novaca, što su godinama »oplemenjivali« proračunske »injekcije«, danas jedini izvor prihoda riječkih klubova. Brojke ne lažu. Kada su rukometašice Zameta 2015. godine ostvarile najveći uspjeh u novijoj povijesti kluba, od Grada Rijeke dobile su tek neznatno više sredstava (371.895 kuna) negoli prošle godine (354.723) u kojoj su započele natjecanje iz kojeg su istupile prije nekoliko dana. Ima nešto i u (ne)sposobnim upravama.


Gdje su nestali sponzori? Iščezli su u prvom redu kao posljedica sloma riječke industrije i privrede. Sve je manje uspješnih gospodarstvenka i utjecajnih političara, koji su svojim ugledom ili položajem u društvu namicali sredstva da bi njihovi klubovi preživljavali ili postizali vrhunske rezultate. Kako se tko snalazio. Ne tako davno riječke su odbojkašice sedam godina za redom bile prvakinje Hrvatske s Kvarner osiguranjem i sljednicima te osiguravajuće kuće u svom imenu.


Rijetke iznimke, poput »mesijanske« pojave Gabrielea Volpija, ne mogu i neće potvrditi pravilo. Posljednji značajniji uspjesi riječkoga sporta (VK Primorje, HNK Rijeka) u osnovama su počivali na privatnom kapitalu fondacije Social sport, Volpijevim povlačenjem njegovi nekadašnji poslovni suradnici (Predrag Sloboda, Damir Mišković) nastavili su samostalno voditi klubove koji su osvojili prve i jedine titule momčadskog prvaka u riječkom sportu od osamostaljena. Pitanje je kad će opet. Tim više što »socijalna politika« države već odavno nije sklona sportu, adekvatan model financiranja kojega kroz olakšice potencijalnim ulagačima godinama nitko nije uspio osmisliti. »Opatijska inicijativa« Damira Miškovića postala je utopija prije negoli je i zaživjela.


Kakva je u takvim okolnostima perspektiva riječkoga sporta? Amaterizam je odavno uzeo maha, najbolji riječki sportaši i sportašice već izvjesno vrijeme igraju besplatno i otkazuju utakmice zbog predavanja i kolokvija. U tom kontekstu sve je izvjesniji povratak vremena legendarnoga Željka »Frnje« Kosanovića, koji je ponedjeljkom, srijedom i petkom trenirao košarku, a utorkom i četvrtkom rukomet. Na početku odbrojavanja do službene promocije Rijeke kao europske prijestolnice kulture, sportska Rijeka nastavlja ponirati i sve više postaje provincija. U ovom slučaju odbrojavanje je pri kraju.