Rivetti i Kek

‘Želim da je Rijeka opet moćna’: Matjaž Kek već gleda prema novoj sezoni i prijelaznom roku

Orlando Rivetti

snimio Sergej Drechsler

snimio Sergej Drechsler

Publika se digla, dala nam je dodatnu energiju. Domaće pobjede donose samopouzdanje za gostovanja. Bilo bi teže bez navijača. Rujevica je specifična zbog odličnog terena, nogomet se igra na tepihu, što je veoma bitno u našem poimanju nogometne igre.



Josip Skoblar madridskim je kraljevima skinuo krunu na Kantridi, Miroslav Ćiro Blažević igrao je neriješeno s Juventusom, Spasojević, Brnčić, Scoria i Skočić osvajali su Kupove, ali samo je Matjaž Kek u šest godina za kormilom Rijeke osvojio četiri trofeja, prvenstvo, dva Kupa i Superkup… U šest godina. Prve godine vodio je posljednjih 11 utakmica, nakon toga pet cijelih sezona po 36 kola! Rijeka je pobjedom nad Hajdukom četvrti put postala viceprvak.


Odlično prvo poluvrijeme u susretu s Hajdukom, je li to ono što ste tražili u proljetnom nastavku?


– Zadovoljan sam. Igrali smo u visokom ritmu, lopta je bila izuzetno brza, a imali smo kontrolu na sredini terena. Hajdukovcima smo možda dvaput dozvolili da dođu do naših šesnaest metara.




Odradili ste šestu sezonu, osvojili ste 76 bodova više od Hajduka. Ne volite statistiku, ali to su činjenice?


– Ha, ha… Više je to problem Hajduka nego Rijeke. Ne gledam drugima u tanjur, želim se uvijek baviti samo našim dobrim i lošim stvarima. Hajduk je do kraja bio u igri za drugo mjesto, u jednom razdoblju prijetio i Dinamu, ali mislim da je Rijeka, kada sve zbrojimo, odigrala bolje prvenstvo.


Sedam proljetnih utakmica na Rujevici, isto toliko pobjeda, gol razlika 25:5. Je li to ona priča kada ste govorili da ekipa u formiranju lakše igra kući pred svojim navijačima, nego na gostovanjima?


– Apsolutno! Ovo je samo potvrda mog razmišljanja. Istina, u nekim situacijama, kao i protiv Hajduka kada smo dobili gol, malo smo stali, bili daleko od suparničkih igrača, dozvolili Splićanima da pletu svoju pas mrežu. Publika se digla, dala nam je dodatnu energiju. Domaće pobjede donose samopouzdanje za gostovanja. Bilo bi teže bez navijača. Rujevica je specifična zbog odličnog terena, nogomet se igra na tepihu, što je veoma bitno u našem poimanju nogometne igre.


Odličan učinak


U proljeće ste krenuli sa »minus 15« u odnosu na Dinamo, u nastavku sezone osvojili sedam bodova više od Hajduka, 12 više od Dinama. Do remija u Vinkovcima, u pretposljednjem kolu bili ste u igri za naslov prvaka?


– Malo tko je u to vjerovao. Kada se samo sjetim priprema u Portugalu, puno toga je bilo još nedefinirano pa mi je pred očima ona pripremna utakmica s četvrtoligašem… Sve je izgledalo konfuzno, u neredu do kraja prijelaznog roka. Prvi dio proljeća, do reprezentativne pauze, igrali smo lepršavo i spektakularno, rekao bih. Malo više problema imali smo poslije reprezentativne pauze, ali konačni bodovni učinak je odličan. Igra nije uvijek bila kakvu smo željeli, dosta je bilo i pragmatike. U nekim utakmicama znali smo odigrati na rezultat, igru podrediti cilju pa nije izgledalo tako lepršavo. Kvaliteta je i znati odigrati na rezultat. Bilo je i loših utakmica. Odličan je bodovni učinak, a kada govorimo o igri ostaje puno prostora za napredovanje.


Bi li se Rijeka prošetala HNL-om da je na okupu ostalo pola šampionske ekipe?


– Ne volim kalkulirati hipotetičkim odgovorima. Na to pitanje nemam odgovor.


Teško je stvarati rezultat i igrače istodobno?


– Dosta složen proces. Volim razmišljati o kvaliteti igre. Puno mi toga još nedostaje. Nedostaje mi ritma kroz cijelu utakmicu. Neki pojedinci nisu još na željenoj tjelesnoj razini da bi mogli pričati o nekim europskim postulatima igre. Ne ide to preko noći, s jednim pripremama, treba kontinuiteta u radu. Puno je posla pred nama da bismo počeli razmišljati o kvalitetnom rezultatu u Europi.


Igrače za europski izlog?


– Pripremiti ih za novi transfer, pa aklimatizacija novih igrača, pa bismo još željeli afirmirati i mlade igrače. Procesi koji zahtijevaju vremena. U nekim momentima, čak, jedno s drugim više ne ide… I stvarati igru. Imali smo posljednjih godina prepoznatljiv stil. Izazovi su, međutim, to o kojima razmišljam, to me veseli…


Nikad manje problema


Ponavljate da nikada nećete prežaliti Olympiakos. Je li Europa oduzela nešto Rijeci u prvenstvu? Mislim na bodove u prvom dijelu sezone?


– Ako je tako i bilo znači da nismo bili dobri! Moraš imati kvalitetu da bi se dokazivao na oba kolosijeka. Kvaliteta se vidi kroz kontinuitet rezultata i igre. Za detaljniju analizu je činjenica zbog čega smo u Europi bili dobri, a slabiji u domaćem prvenstvu. Ne mogu prihvatiti činjenicu da netko u jednom trenutku više nije motiviran, igra samo europske utakmice, a HNL mu nije dovoljno dobar… Radit ću uvijek srcem, nikad se neću miriti da igrač poslije godinu dana nema motiva, da razmišlja o nečem drugom…


Imali ste 2:0 u Ateni protiv AEK-a, ali prije toga izgubili kod kuće od Austrije koju ste dobili u Beču. Jeste li naivno pali…?


– Odigrano je, neću kazati naivno, ali neki nam detalji nisu išli u prilog. Kod 2:1 dobili smo karton, iz prekida primamo gol i utakmica je bila gotova. Ta je utakmica dokaz da se uz kvalitetnu igru prema naprijed momčad mora znati i organizirano braniti. Dobro odreagirati nakon izgubljene lopte. Bez toga nema pravog nogometa.


Protiv Hajduka Čolak je zabio gol kao Van Basten, Pavičić je bio svjetionik igre Rijeke, dok je Acosty najviše napredovao u proljetnom nastavku. Od igrača za pet minuta, do nezamjenjivog u početnoj postavi?


– Nerado govorim o pojedincima. Ali moram istaknuti da još nisam imao skupinu igrača kao što je ova. Nikad manje problema u treningu. Ipak, i protv Hajduka se vidjela nespremnost pojedinca da prati ritam, za kvalitetnu trku. Nije mi bitna količina trčanja, već kvaliteta. Da je okomito i brzo, da je reakcija eksplozivna. Nedostaje mi duela i malo agresije. Ekipa se u drugom dijelu sezone drugačije ponašala u napadanju lopte, u tom presingu nakon izgubljene lopte. DNK igrača je, međutim, različit. Pojedinci su u nekim fazama utakmice pokazali kvalitetu i želju, bilo je i nedostataka. Ne bi bilo dobro zanemariti ih. Stvoreno je zajedništvo, ali pojedinci će morati ispraviti svoje nedostatke. Čak smo kao ekipa bolje djelovali nego kao – pojedinci. Razumljivo i logično s obzirom na to kada su igrači dolazili i iz kojih sredina. Teško je govoriti da je netko pojačanje, ako je u pola godina odigrao dvije, tri utakmice… Kako od drugog tražiti da igra na visokoj razini, ako je mjescima bio ozlijeđen. Napravili smo dobar rezultat, ali još više je ostalo prostora za napredovanje.


Letvica je visoko


Rekli ste da ne biste htjeli opet dva i pol mjeseca živjeti u neizvjesnosti prijelaznog roka?


– Zar to nije pošteno rečeno? Samo mazohist može uživati da prijelazni rok traje tako dugo. Rekao sam da ne bih volio to doživjeti, kao što mi je jasno da će to biti teško ostvarivo ljudima koji rade taj posao. Siguran sam da Mišković, Juričić i Mance pogledavaju prema 31. kolovoza, a gdje je to još… Kada sve završava. Nije prozivanje čelnika, što mi često lijepite etiketu, samo volim kazati što mislim. Nisam tip koji će se dodvoravati. Svjestan sam činjenice da će igrači dolaziti i odlaziti tijekom priprema, kao što bih volio imati formiranu ekipu. Ekipu koja bi se kvaliteto pripremila da bi mogla isto tako igrati. Jer, navijači, novinari, svi zajedno… postavili smo letvicu dosta visoko. Kao posljedicu ostvarenih rezultata i dobrog rada. Ne treba se zavaravati, već pripremiti se što bolje, učiti na greškama. Sami odlučujemo. Najveća je to pobjeda što je Miškovićeva obitelj preuzela klub.


Rekli ste, borit ćemo se za prvo mjesto ili mene neće biti. Znači li to nemojte mi prodati Gorgona, Hebera, Bradarića, Slugu…?


– Neću o pojedincima, ispalo bi da nekome namećem svoje mišljenje. Želim samo da budemo svi motivirani, spremni za kvalitetan rad u našim idealnim uvjetima. Jednostavno, želim da je Rijeka moćna! Nisam trener koji će od predsjednika tražiti tri skupa pojačanja, skrivati se iza toga. Razgovarao sam s ljudima, približno znam na čemu sam. Trebat će vremena da bi se nadomjestilo igrače koji će otići, a bili su nositelji igre. Nije to zamijeniti rezervni dio, u dva tjedna stvoriti momčad.


Mi gradimo


Ponosan Opatijac i Riječanin…?


– I na igrače. Kada su dolazili nisam baš bio siguran da su to igrači koji će postati najbolja ekipa proljetnog nastavka. Dobiti Dinamo dvaput, Osijek, Hajduk… Zadovoljan sam uvjetima u klubu. Ali koliko ja mislim da mogu biti bolji, tako i ostali u svim segmentima kluba moraju tako razmišljati. Posebice sada kada sami odlučujemo moramo svi zajedno biti još bolji svaki dan, svaki sat… Dati srce, emociju. U proljetnom nastavku imali smo silnu pozitivnu energiju od navijača.


Željeli biste imati ekipu na okupu što prije?


– Tko to ne bi želio?


Svakih šest mjeseci imate novu momčad i gradite ispočetka?


– Ne ja, nego mi gradimo. Naglasak je na MI! Izuzetno sam zadovoljan svojim stručnim stožerom koji je još jednom odradio velik posao na najbolji mogući način. Svi moramo biti bolji u svim segmentima kluba. Znam da sam naporan. Ali sve ostalo je – foliranje!


Što ćete raditi kada jednog dana prestanete biti trener?


– Ne znam… Razmišljao sam nekoliko puta o tome. Istina je da sam pomalo umoran. Putovanja, stres… A onda dođe utakmica kao što je ona protiv Hajduka, a nije bila odlučujuća, napunim se adrenalinom, živim za pun stadion, živim za pjesmu, za vatromet… Vatromet me oduševljava. Ponekad sam ljut, znam svašta izgovoriti, poslije slabijih utakmica, jer i ja sam od krvi i mesa…


Jeste li raščistili pojam pristupa?


– Jesam. Ne mogu se, primjerice pomiriti da je trava previsoka. Takav sam. Ako me takvoga ne prihvatite, bolje da se raziđemo… – zaključit će Kek.


Nedaj Bože!