Nedavni napad na Ivana Bebeka ispred sinjske diskoteke Piccadilly još jednom je pokazao da Hrvatska postaje zemlja u kojoj se nasilje polako pretvara u prihvatljivi oblik rješavanja problema. Nije na odmet podsjetiti da je taj nogometni sudac iz Rijeke prošle nedjelje dijelio pravdu na utakmici Hajduka i Lokomotive na Poljudu, nakon čega se našao s prijateljima u Sinju, gdje je nastradao.

– Mislim da su bila trojica napadača. Između 3:30 i 4 sata izašao sam iz diskoteke i krenuo prema autu, koji je bio udaljen pedesetak metara. Čuo galamu i psovke, a zatim dobio udarce s leđa. Ne znam jesu li što imali u rukama jer sam pao na tlo. Očito sam bio u nokdaunu i izgubio sam svijest, rekao je hrvatskim medijima Bebek, koji je nakon pružene medicinske pomoći otišao na oporavak kod rodbine u Hercegovinu.

Dodatnu dimenziju užasa svemu je dao dio reakcija javnosti nakon što je vijest o napadu na nogometnog suca stigla do medija. Naime, brojni komentari ispod članaka na portalima opravdavali su i slavili počinitelje, uz poruku da je Bebek zaslužio još jače batine zbog svih spornih odluka na utakmicama Hajduka u svojoj sudačkoj karijeri.

Palice, šipke i mlaznice

Budući da je identitet napadača još uvijek neutvrđen, službeno su nepoznati i njihovi motivi. No, za vrijeme boravka u diskoteci, Bebek je bio izložen dobacivanjima i uvredama, zbog čega je zatražio i dobio zaštitu redarske službe. Budući da se sve odigralo u zaleđu Splita, u javnosti se pojavila teza da je motiv nogomet.

Prije dvije godine istu sudbinu je doživio i Bruno Marić, koji je fizički napadnut za vrijeme ručka u jednom restoranu u Stobreču. Usred bijela dana, na njega i ljude s kojima je bio u društvu, nasrnula je skupina od šest maskiranih osoba, oboružanih palicama, šipkama i mlaznicama za vatrogasne šmrkove.

– Odmah sam dao podršku Bebeku. Znam kako se osjeća i razumijem da mu sada nije lako. Smatram da je ovo vrijeme kada moraju progovoriti puno važniji ljudi u društvu od Bebeka i mene. Nadam se da njihova riječ neće biti samo deklarativna, odnosno da će ovaj događaj biti okidač za provođenje aktivnosti koje su potrebne da se pomogne nogometu i društvu, istaknuo je Marić prije nekoliko dana.

Jedan od napadača na njega, 22-godišnji pripadnik Torcide, kasnije je priveden i pušten iz pritvora, uz tri mjere opreza. Preciznije, nije smio napuštati Split, morao se jednom tjedno javljati policiji i dobio je zabranu pristupa Mariću na manje od sto metara. Na kraju mu je izrečena osuda za tešku tjelesnu ozljedu u pokušaju, s time da je kaznu zatvora zamijenjena radom za opće dobro, zato što je napadač mlad i neosuđivan.

Hrvatski nogometni savez u oba je slučaja oštro osudio napade na suce, uz napomenu da će pratiti razvoj slučaja i prema potrebi dodatno reagirati kada bude poznato više detalja, kao i motivi napadača. Suci HT Prve lige su, pak, najavili da će sve utakmice četvrtog kola započeti s minutom zakašnjenja, kako bi poslali simboličnu poruku.

Na sličan način reagirali su i grčki djelitelji nogometne pravde prije jednog desetljeća, kada su se, u razmaku od dva mjeseca, na udaru huligana našli njihovi kolege, Antonis Karatzikas i Apostolos Amparkiolis. Prvome je pred kućom zapaljen motocikl, a drugi je fizički napadnut usred bijela dana u svom dućanu.

Sudeći po svemu što je uslijedilo nakon toga, u zadnjih deset godina, slanje simbolične poruke nije bilo dovoljno. Naime, počinitelji nikada nisu uhvaćeni, a u međuvremenu su grčki nogometni suci postali lovina, i to u punom smislu riječi. Kao i u slučajevima Bebeka i Marića, svaki incident se dogodio daleko od stadiona.

– Možda će zvučati suludo, ali više nikoga u Grčkoj ne iznenađuju vijesti o premlaćivanju nogometnih sudaca i uništavanju njihove imovine. To je žalosna istina. Bojim se da taj krvavi krug neće biti zatvoren tako brzo jer ni vlast ni policija ne pokazuju previše volje za rješavanje tog velikog problema, kaže Johnny Georgopoulos, dugogodišnji sportski novinar Gazzette iz Atene.

Iako stvarnost tamošnjih nogometnih sudaca djeluje kao nešto što se ni slučajno ne može dogoditi u Hrvatskoj, ne treba zaboraviti da su i Grci bili pod istim utiskom te 2009. godine.

Paljenje obiteljske kuće

Zapravo, bila je to jedna od onih situacija u kojima se neumorno koristi izraz »izolirani incident«, dok se glava okreće u drugu stranu.

– U zadnjem desetljeću zabilježeno je više od trideset slučajeva nasilja nad nogometnim sucima u Grčkoj. Prijetili su im, tukli su ih, a nekima od njih huligani su uništavali imovinu. Motivi svih napada sasvim su jasni. Napadači pokušavaju zastrašiti suce i poručuju im da ni slučajno ne smiju raditi greške na štetu njihovih klubova. Svijet grčkog nogometa ponekad me podsjeća na scene koje su nam poznate iz akcijskih filmova, objašnjava Georgopoulos.

Da ne bi bilo zabune, niti jedna riječ nije pretjerana. Štoviše, sažetak »sabranih djela« o nasilju nad nogometnim sucima u Grčkoj stvarno izgleda nadrealno. Na primjer, Giorgosu Bikasu, predsjedniku tamošnje sudačke organizacije zapaljena je obiteljska kuća, u studenom 2016. godine. Istraga je pokazala da je požar podmetnut.