Eskluzivna ispovijest

IVAN RAKITIĆ: Lomio sam se oko ostanka u reprezentaciji, odlučilo je srce

Marko Cvijanović

Na kraju sam shvatio da je želja za reprezentacijom bila jača od svega. Toliko je ta želja bila velika da je teško bilo reći zbogom. Srce je odlučilo - kaže Rakitić



RIJEKA Mama Raquel je sve ovjekovječila Iphoneom. Mala Althea uzima zalet, puca i… Gol, naravno. A na golu? Tata Ivan. Mjesto radnje? Trening kamp Barcelone. Nova nogometna zvijezda je rođena. Ivan Rakitić ostao je malo duže na treningu da bi uživao u nogometnom zaigranošću starije kćeri Althee. Nije to ona uopće loše stisnula…


– Čudo! Jeste vidjeli kako gađa malu mrežu, ima desnicu puno bolju od tate, ha, ha, ha… – kaže Ivan Rakitić, koji će preskočiti sutrašnju prijateljsku utakmicu s Portugalom u Faru i priključiti se »kockastima« u Elcheu.


– Izbornik Zlatko Dalić i ja smo se dogovorili da neću igrati baš sve utakmice, ali naravno da ću biti uz momčad kada to bude najpotrebnije. Pokušajte i mene shvatiti, prošla sezona bila je izcrpljujuća, odigrao sam sedamdesetak utakmica. Ne mogu tako iz sezone u sezonu, crknut ću od umora…




Dugo ste se lomili oko reprezentativne budućnosti. Što je presudilo da ostanete?


– Svatko od nas starijih igrača imao je neku svoju situaciju i donosio neku svoju odlluku. Iskreno, jesam, lomio sam se, puno razmišljao, razgovarao s izbornikom Dalićem i još više sa suprugom. Na kraju sam shvatio da je želja za reprezentacijom bila jača od svega. Toliko je ta želja bila velika da je teško bilo reći zbogom. Srce je odlučilo.


Nema većeg motiva od repke


Hoće li biti teško poslije epohalnog rezultata u Rusiji pronaći nove motive?


– Ma kakvi. Naravno da je osvajanje srebra na Svjetskom prvenstvu u Rusiji bio vrhunac za sve nas, za cijelu Hrvatsku. Međutim, igrati za hrvatsku reprezentaciju je oduvijek za mene bilo nešto posebno. I nema većeg motiva nego odjenuti taj naš dres i staviti ruku na srce kada svira Lijepa naša. I zato… Jedva čekam priključiti se momčadi u Elcheu uoči utakmice sa Španjolskom i zajedno krenuti u nove pobjede.


Ispalo je savršeno, upisat ćete stoti nastup za hrvatsku reprezentaciju protiv »vaše« Španjolske. Da ste birali, ne biste bolje odabrali. Jedino da se, recimo, utakmica igra u Sevilli?


– Ispalo je sjajno, negdje sam u podsvjesti i želio da bude tako. Dakle, za stoti nastup ili Španjolska ili moja Švicarska. Eh, još da igramo u Sevilli rekao bih ljudima iz Saveza: Svaka čast, napravili ste odličan posao, ha, ha, ha… Dobro, i ovako je ispalo dobro. To je za mene posebna utakmica, jedva čekam istrčati na teren.


Hoće li stotom nastupu svjedočiti supruga i djeca?


– Iskreno, nisam siguran. Utakmica se igra u kasnijem terminu, a odmah poslije utakmice se vraćam u Barcelonu, jer me čekaju klupske obaveze. Od Elchea do Barcelone je petstotinjak kilometara, još uvijek ne znam hoću li se vraćati automobilom ili privatnim avionom, zajedno sa klupskim suigračima Busquetsom i Sergijem Robertom. Vidjet ćemo još koja će biti najbolja solucija, ali naravno da bih volio da Althea, Adara i Raquel budu sa mnom u Elcheu.


Za reprezentaciju počinje nova era poslije povijesnog uspjeha osvajanjem srebrne medalje, Luka Modrić i Ivan Rakitić bit će lideri nove momčadi koja stremi još jednom velikom rezultatu na Europskom prvebstvu 2020. godine?


– Ne želim davati nikakve pompozne izjave po tom pitanju, ne bih volio da u novi ciklus uđemo na krilima euforije koja nas je pratila do osvajanja srebra. Naravno da taj veliki rezultat moramo iskoristiti, ali u pozitivnom smislu, on nam mora biti vjetar u leđa, ali ne smijemo upasti u zamku života na staroj slavi. Svjetsko prvenstvo u Rusiji je završilo, čekaju nas novi izazovi, ali moramo im pristupati jednako trezveno i realno kao i uoči Rusije. Dakle, korak po korak. Moramo biti pravi, mora nas, kao i u Rusiji, krasiti zajedništvo. Na žalost, s nama više neće biti Mandžukića, Subašića i Ćorluke, ali idemo dalje. Dolaze neki novi igrači, uvjeren sam da će izbornik sve to dobro posložiti. Trebat će tim mladim igračima dati vremena da se uklope, da stasaju zajedno s nama. U nekim će utakmicama trebati malo više strpljenja, ali uvjeren sam da će sve biti pozitivno.


Ima li u Hrvatskoj novih Mandžukića, Subašića i Ćorluki?


– Hrvatska ima jako dobru perspektivu, ali ne bismo smjeli pred te mlade igrače stavljati pritisak u smislu da ih moraju odmah nadomjestiti. Neka oni ispričaju i ispišu svoju priču, svatko za sebe. Naravno da će nam Mandžo, Suba i Čarli nedostajati, ali dolaze novi dečki koji će ispisati neku svoju povijest, a naravno da ćemo im mi u tome pomoći. Uvjeren sam da će oni koji dolaze dati sve od sebe, da će cijela priča oko reprezentacije biti pozitivna. A EURO 2020. godine… Ne bojim se, Hrvatska će opet imati jaku momčad, a sada će i ostale reprezentacije prema nama imati puno više respekta. Pred nama je Liga nacija, sve je to za nas još novo, ali uživat ćemo u tom natjecanju. Ako bude prilike, iskoristit ćemo Ligu nacija za plasman na EURO, ako ne, dobro ćemo se pripremiti za kvalifikacije. A što se budućnosti tiče, Hrvatske je uvijek imala dobre mlade igrače, imat će ih i ubuduće.


Dvije odluke


U kratkom ste razdoblju donijeli dvije vrlo važne odluke: ostali ste vjerni i reprezentaciji i Barceloni?


– Pisalo se to što se pisalo, čitao sam sve to, pratio… Bilo je ponuda, ne kažem, htjeli su me neki veliki klubovi, ali… Onako iskreno, razgovarao sam sa suprugom i došao do zaključka da sam sretan i ponosan da mogu biti dio ovog velikog kluba i braniti boje Barcelone. Već sam isvjesno vrijeme dio cijele te lijepe priče i zato još nije vrijeme za odlazak. Uostalom, kome je to lako otići iz Barcelone?


U Primeri više neće biti velikih obračuna Lionela Messija i Cristiana Ronalda, ali rodilo se novo veliko rivalstvo između dvojice velikih igrača: Ivan Rakitić protiv Luke Modrića. Vas dvojica ste sad »glavne face«?


– Aaa ne! Luka je sad glavna faca. On je ove godine najbolji igrač na svijetu. Potpuno zasluženo. To je nešto jedinstveno, svi mi Hrvati smo jako ponosni na ono što je napravio. Dao Bog da osvoji još ovu nagradu koja je preostala, jer je Luka apsolutno zaslužuje.


Malo je takvih poput vas koji će iskreno, bez trunke ljubomore, sipati hvalospjeve na Modrićev račun?


– Oni koji su ljubomorni na Luku, neka umru u toj svojoj ljubomori. Ja sam na Luku izuzetno ponosan i jednako sam sretan i zadovoljan kao da ja osvajam sve te nagrade. Zajedno smo u reprezentaciji jedanaest godina, prošli smo puno toga zajedno, volim ga kao brata. Sretan sam što je i Luka ostao u reprezentaciji, ne znam što bi bilo da je on odlučio drukčije, ne znam kakva bi bila moja odluka… S njim u reprezentaciji je sve drukčije, uvjeren sam da obojica možemo Hrvatskoj dati još jako puno.


U klubovima ćete ostati veliki rivali. Je li došlo vrijeme da Barcelona i na europskoj sceni prekine Realovu dominaciju?


– Dao Bog da bude tako. Dosta je svih ostalih, ne samo Reala. Vrijeme je da se Barcelona vrati na staze stare slave. Ušli smo u sezonu s velikom željom opet osvojiti naslov europskoga prvaka.


Hoće li biti lakše protiv Reala sada kada nema Cristiana Ronalda?


– Da, svi sada misle, Cristiano Ronaldo je otišao iz Reala pa ćemo lako… Nije to baš tako, koliko god Cristiano značio svakoj momčadi za koju igra. Real je uvijek Real. S Ronaldom i bez Ronalda. Igrat će, naravno, na malo drukčiji način, ali Real još uvijek ima fantastičnu momčad i sjajne igrače. Ove sezone bit će to odličan miks mladih i iskusnih igrača i opet će biti u vrhu u svim natjecanjima u kojima igraju. Međutim, pitat će se ove sezone puno toga i Barcelonu. U Španjolskoj pogotovo, ali i u Europi. U to budite uvjereni.