Hrvoje Smolčić

Vjerujem da ćemo brat i ja pokazati da Ličani znaju igrati nogomet!

Denis Frančišković

Hrvoje Smolčić/R. BRMALJ

Hrvoje Smolčić/R. BRMALJ

Nas Ličana nogometaša ne da nema samo u Rijeci, nego i općenito. Svako malo tamo to netko spomene. Tamošnji ljudi se nadaju da će se netko i od nas Ličana uspjeti probiti i napraviti nešto u svojoj igračkoj karijeri - govori mladi lijevi bek riječke momčadi



RIJEKA Prvi put u povijesti HNK Rijeka u zapisniku jedne službene utakmice bili su blizanci! Hrvoje i Ivan Smolčić (17. kolovoza 2000.), rođeni Gospićani, u Rijeku su stigli još prije šest godina, marljivo radili i strpljivo čekali svoju prigodu. I dočekali je. Hrvoje je odigrao svih 90 minuta u pobjedi nad Osijekom, Ivan sjedio na klupi, u jednom trenutku čak se i zagrijavao s mogućnošću da zamijeni brata kojeg su hvatali grčevi. 


Brata blizanca Marka ima i Ivan Lepinjica koji je debitirao od prve minute i zabio prvijenac, on je nekada također igrao u Rijekinom podmlatku, a sada brani boje Pazinke. A njih bi dvojica jedan protiv drugoga mogli zaigrati već ove subote kada Rijeka utakmicom u srcu Istre obilježava 70. godišnjicu tamošnjeg nogometnog ponosa. Smolčiće su pak ove nedjelje došli podržati brojni. Posebno im znači ona obiteljska podrška…

– Cijeli tjedan sam se nadao da ću dobiti priliku, no trener Bišćan nije bio siguran do samog kraja hoću li od početka u igru. Na kraju je sve dobro ispalo, a ja sam sretan, nadam se da sam ispunio sve ono što je trener očekivao od mene. Osobno sam zadovoljan kako sam odigrao. Istina, bilo je tu i nekih grešaka, ali to su stvari koje dolaze s utakmicama i iskustvom – ističe Hrvoje Smolčić nakon svojih prvih prvoligaških minuta.


Mali pritisak


Susret je odradio smireno kao da su iza njega već deseci utakmica u najboljem hrvatskom nogometnom razredu.




– Trema? U normalnoj količini, jer znali smo što nam nosi ova utakmica. U stvari, rekao bih da je to bio više mali pritisak s obzirom na bodovno stanje i ljestvicu. Znali smo da će biti teška utakmica s puno duela i borbe, ali eto, sve smo izdržali.


Iz utakmice ostala su posebno sjećanja Lepinjice i Gorgona kod zajedničkog proslavljanja pogotka. No, niti Hrvoje nije imao ništa manju podršku suigrača.


– Stvarno, svi stariji suigrači bili su nam podrška. U svakoj situaciji kad god mi je bilo teško na terenu, ali vidjelo se da je, pogotovo s grčevima, bili su mi podrška. Bodrili su me, gurali dalje da još ostanem na travnjaku. Najvažnije je bilo da prvih par lopti na početku budu dobre i točne. Onda je sve krenulo lakše. S vremenom malo sam se opustio, bilo je nekoliko grešaka, ali za prvi put ja sam zadovoljan – dodaje Hrvoje koji već neko vrijeme trenira s prvom momčadi, ali i redovito kad može odrađuje juniorske utakmice u Prvoj HNL.


– Svakako da se osjeti razlika između juniorskog i seniorskog nogometa. Inače igram na poziciji stopera, sada sam bio na boku, a tu se puno više mora trčati, puno je više šprinteva i izlazaka prema naprijed. Vidjelo se da mi tu nedostaje malo snage.


Primjer ostalima


Hrvoje vjeruje da će jednog dana zaigrati od prve minute i s bratom. I postati standardni član prve momčadi.


– Meni je bilo posebno drago da je brat prvi put u konkurenciji 18 igrača za jednu ovakvu utakmicu. I on je ponosan, drago mu je vidjeti u kakvoj se atmosferi sve to događa. Sve je puno profesionalnije, čvršće i jače nego kod juniora. Došli smo na polusezoni 2013./14. iz Gospića. U početku nisam bio niti među 18 igrača u pionirima i kadetima, ali eto, malo pomalo dogurao sam i do prve momčadi. Ovo što smo dosad postigli za brata i mene je puno. Trudit ćemo se i dalje pa se nadam da ćemo jednog dana postati i standardni prvotimci – priželjkuje Hrvoje.


Poznatih Ličana nogometaša i nema puno, nije to sport koji se previše baštini u najmanje naseljivoj regiji u Hrvatskoj. Ali to ne znači da se ne igra i ne voli.


– Nas Ličana nogometaša ne da nema samo u Rijeci, nego i općenito. Svako malo tamo to netko spomene. Tamošnji ljudi se nadaju da će se netko i od nas Ličana uspjeti probiti i napraviti nešto u svojoj igračkoj karijeri. Vjerujem da ćemo brat i ja to uspjeti, pokazati da se može i da Ličani znaju igrati nogomet. I biti primjer ostalima – zaključuje Smolčić.