Genijalni Slovenac

TVORAC RIJEČKOG ČUDA Matjaž Kek: Vjerovali ili ne, ja sam najsretniji čovjek na svijetu

Marko Cvijanović

Matjaž Kek, Foto: R. BRMALJ

Matjaž Kek, Foto: R. BRMALJ

Ovaj naslov prvaka naš je dar za sve one generacije igrača, trenera i navijača koji su godinama patili, ali i vjerovali da će se to jednoga dana ipak dogoditi, rekao je Matjaž Kek



RIJEKA I Matjaž Kek je samo čovjek. Iako je do posljednje sekunde, unatoč izvjesnom rezultatu u korist njegove momčadi, izgarao uz graničnu liniju igrališta i nakon posljednjega sučevoga zvižduka nestao prema svlačionici, emocije ipak nije uspio zauzdati do kraja. U


jednom se trenutku ipak pojavio u loži rujevičkoga stadiona i iz svega glasa zapjevao pobjedničku pjesmu sa svojim igračima i navijačima koji su preplavili rujevički travnjak. Konačno su otpuštene sve kočnice. I neka jesu!


– Dogodilo se i to čudo. Čekalo se dugo vremena, ali dogodilo se. Ovaj naslov prvaka naš je dar za sve one generacije igrača, trenera i navijača koji su godinama patili, ali i vjerovali da će se to jednoga dana ipak dogoditi.




Ova titula je više nego zaslužena, imali smo izuzetnog konkurenta koji nam nije dao disati do zadnjega daha. Igrači su sve to otrpjeli i »Rijeka« je zasluženo postala prvak. I po kvaliteti igre, i po ponašanju.


Veliki komplimenti igračima, hvala svima koji su me trpjeli u stručnom stožeru, hvala radnoj zajednici, a prije svega onome koji je i pokrenuo sve ovo, a koji, nažalost, nije mogao biti s nama. Damire, hvala tebi i tvojoj obitelji, ovo je najviše što smo mogli dati.



Pošteno, otvorena srca. Nije bilo lako, ali na kraju se pamte pobjednici, a mi to danas jesmo. Hvala, naravno, i svim predsjednikovim suradnicima, Dejanu, Srećku, Manceu i svima ostalima koji su bili oko nas.


Damir je vjerovao kada mnogi nisu vjerovali, momčad je patila i krvarila, ali na kraju se isplatilo. Zaslužili smo ovo slavlje. 


Jeste li konačno odahnuli?


– Rekao sam još davno, što god se dogodilo, nogomet će se igrati i sutra i preksutra. Međutim, došao je i taj trenutak kada se u sebi osjećaš onako baš zadovoljno jer si nešto napravio. A da nam je bilo lako, nije. Pritisci su bili enormni, ali dokazali smo da smo najbolji.


U ovoj odlučujućoj utakmici protiv »Cibalije« sve je bilo brzo riješeno, drago mi je da smo mogli guštati uz ovakve navijače.


Koliko ćete slaviti naslov?


– Svjestan sam da nas čeka nekoliko dana pijanstva i mamurluka, ali doći će i triježnjenje jer nogomet ide dalje. Samo… Znam koliko je Riječanima bilo teško te 1999. godine, ali i svih onih godina koje su dolazile. Drago mi je da smo ih ovim povijesnim naslovom prvaka uspjeli obradovati.



Mogu li igrači računati barem na jedan slobodan dan?


– S obzirom na to kako će izgledati poslije slavlja… Trening je u utorak navečer. Nije još gotovo, bez obzira što nas u subotu u Maksimiru čeka revijalna utakmica.


Moramo je odigrati, a onda se početi pripremati za finale Kupa. Malo je tko na početku sezone očekivao da će »Rijeka« odlučivati baš o svim trofejima. Jedan naš cilj je ostvaren, sada ćemo se najprije proveseliti, onda malo odmoriti, a onda pripremiti za finale Kupa.


Nogomet je takav, stvari se brzo odvijaju. Tri ili četiri dana ćemo svi biti ludi, ali onda treba početi gledati prema naprijed. Pobjednici uvijek moraju dati više, a mi smo pobjednici.



Još jednom, komplimenti igračima, ovo su njihovi dani ponosa i slave. A ja… Ne znam hoćete li mi vjerovati ili ne, ali ja sam danas najsretniji čovjek na svijetu.


Što ako predsjednik i dalje bude htio zaigrati zadnjih petnaest minuta u Maksimiru?


– Nema šanse! Budite ozbiljni.