Pod riječkom urom O. Rivettija

Rumunjski umjetnik je novi Kekov joker!

Orlando Rivetti

arhiva NL

arhiva NL



Sat vremna su Riječani rastezali suparnika iz Skoplja i utakmicu kao žvakaču gumu. U premijernoj prijateljskoj utakmici nove sezone. Kao osvajači dvostruke hrvatske krune! Sat vremena igre po bokovima pa malo kroz sredinu. Jedan na jedan pa posjed lopte. Dvije nule stajale su na semaforu u Kranjskoj Gori dok se nije ukazao »rumunjski umjetnik loptanja«, Florentin Matei! Lijeva noga, lijeva strana terena, potez kista i nastala je slika za okvir. Lopta je preletjela vratara i završila čarobnu putanju u suprotne rašlje! Prelijepo. Sve prije toga i ono što se događalo poslije, uključujući i lijep pogodak Brazilca Hebera, nije vrijedno spomena u usporedbi s Mate nogometnom poezijom. Sve je ostalo je, zapravo, za Kekove analize. Njega i njegovih suradnika. Tko koga nije zatvarao, zbog čega je lopta išla sporije nego što je to običaj kada igra Rijeka, zašto momčad nije bila efikasnija do odmora… U prvoj utakmici nove sezone Rijeka je odigrala korektnu utakmicu, a sve igrače i trenere je kutijom čokolatina počastio – Matei!


Treneri modernog nogometa nisu oduševljeni violinistima na Stradivariju, draži su im bubnjari i – trubači. Igrači s ogromnim plućima i čeličnim mišićima. Carlo Ancelotti je prije više od dvadeset godina, kao trener Parme, rekao upravi kluba da ne želi da mu dovedu Roberta Baggia! Jednog od najboljih nogometaša svih vremena. Kasnije je priznao da je to bila čista ludost, bio je mlad i nije imao hrabrosti korigirati svoj (4-4-2) sustav igre. Zinedine Zidane, današnji trener Real Madrida, kao i Bale, kasnije su ga natjerali na promjenu razmišljanja (4-3-3).


Nemojte Matjažu Keku govoriti o brojkama po kojima se raspoređuju snage na terenu, talijanska je to spacijalnost, a on to prepušta novinarima na zabavu. Svoju je filozofiju pokazao svima osvajanjem dvostruke krune na veličanstven način, autoritetom igre. Posramio sve koji su tvrdili da je dosegno limit, da ova Rijeka ne može napredovati s takvim trenerom. Za svakim od nas trči prošlost… Rijekin je trener svoju »desetku« pronašao u Franku Andrijaševiću, na čijem je dovođenju inzistirao. Rijeka je igrala najljepši nogomet u svojoj povijesti. Svaka utakmica, posebice na Rujevici, bila je čisti užitak. Nevjerojatan nogometni šarm s »tvrdim Slovencem« u dirigentskoj ulozi. Andrijašević, Gorgon i Gavranović napadali su prazne prostore između linija, zabijali golove. Ekipa koja u svojim redovima nema »desetku« (danas izumiruća vrsta), je kao televizor bez antene. Nema slike, samo šumovi očaja. Složenije je pitanje kakve karakteristike treba imati »današnja desetka«. Andrijašević je bio Kekov joker.




Protiv Rabotničkog iza prve špice (formacijski), Gavranovića, igrao je Gorgon (možda bi bolja varijanta bila – obrnuto…), a pola sata je na Frankovo mjesto zaigrao mladi Šantek. Matic Črnic, u prvom, i Florentin Matei u nastavku, igrali su po lijevoj strani. Igrači različitih karakteristika, ali za očekivati je da će ih Kek isprobati na »Frankovom mjestu«. Nije bitan pojedinac, već u kojoj se mjeri može uklopiti u sustav. Obojica su znalci i gladni dokazivanja.


Svojedobno je Damir Mišković rekao da bi jedino Soudani bio pojačanje za ovu šampionsku Rijeku! Otišao je samo Andrijašević Bologna je »podignula ručnu« kada je u pitanju Bradarić. Sportski direktor Riccardo Bigon, koji je radio u Napoliju i Veroni, prodao Lavezzija i Cavanija za 30 i 64 milijuna eura PSG, u Napulj doveo Higuaina, očito je tvrd pregovarač. Bologna je dovela Di Maia iz Anderlechta za dva milijuna, Gonzalesa iz Palerma za 1,8 milijuna, Falettija i Avenattija iz Ternane bez obeštećenja… Svaki igrač vrijedi onoliko kojiko je netko za njega spreman platiti. Bradarićevih pet milijuna eura bili su utopija mudro zakapirana u »fnancijske probleme« Talijana… Dobro za Rijeku u konačnici, Mišković je odlučio pokušati nemoguće – napasti Ligu prvaka. Da himna Lige prvaka ne svira samo u play offu. Uzeti UEFA-i četiri puta više nego što je trebala dati Bologna za Bradarića. Filip je »dobro odgojeno dijete«, suzu sam pustio čitajući kako mu Rijeka znači više od supruge Melani… Dobro odrađen posao, nema što.


Lisica za grožđe koje ne može dosegnuti kaže da nije zrelo… Rijeka je profitirala, prva prepreka je formalnost, a nakon toga treba izboriti makar plasman u Europsku ligu. Desetak milijuna eura. Matei je do sada malo igrao, što zbog ozljeda što zbog toga što ne mogu svi igrati… Golom protiv Rabotničkog zaslužio je više poštovanja.