Ivan Lepinjica

Prije mjesec dana o ovom sam mogao samo sanjati!

Denis Frančišković

Foto NK Rijeka

Foto NK Rijeka

Nisam nikad dobio toliko poruka i čestitki nakon neke utakmice. Obitelji je posebno drago. Ohrabrivali su me prije utakmice i brat i tata. Tata je rekao da samo igram svoj nogomet, da sam najbolji kad sam svoj. Mislim da sam to i pokazao – kaže Lepinjica



RIJEKA Nakon dužeg vremena opet velika pobjeda Rijeke i velik dobitak za sve na Rujevici. Na krilima »bijele« mladosti i dviju prinova, Tibora Halilovića i Roberta Murića, uz doprinos cijele momčadi, Rijeka je drugi put ove sezone doslovno prizemljila Osijek. Kapetan gostiju Mile Škorić i suigrači nisu mogli vjerovati što ih je snašlo na Rujevici. I to od bitno oslabljene momčadi Igora Bišćana!


– Ovo je dokaz da na Rujevicu nikad ne možeš doći s gardom favorita – ustvrdio je Škorić u slegnuo ramenima.


Utakmici je nazočio i Mario Meštrović, prvi čovjek Osijeka, vidno nezadovoljan. I dok su se gostujući igrači već smjestili u autobus, Zoran Zekić naložio je izlazak i »blitz« sastanak u svlačionici. Činilo se da će kormilar Osječana obznati ostavku, no sve je prošlo bez većih potresa.


Predivan osjećaj 




S druge strane, koliko god igračima Rijeke bila važna pobjeda, nije se osjetila neka pretjerana euforija. Bilo je to vidljivo i kod dvojice debitanata koji su i više nego dobro odradili svoje minute u »vatrenom krštenju«. Hrvoje Smolčić i Ivan Lepinjica, još uvijek juniori, djelovali su kao da je iza njih stotinjak seniorskih utakmica.


– Predivan je osjećaj debitirati od prve minute i još zabiti! Presretan sam što mi je trener dao šansu i ukazao povjerenje – ustvrdio je Ivan dodajući: – Nadam se da ću i u budućnosti dobijati što više šansi, a na meni je da se dokažem. Zadovoljan sam i kako sam odigrao 90 minuta. Nisam se osjećao previše umornim.


Ivan iz Labina i Hrvoje iz Gospića došli su na Rujevicu prije šest godina. I mukotrpno, ali strpljivo gradili put do prve momčadi. Lepinjica je nedavno nakon Vuka drugi povučen s posudbe, odnosno iz Zadra.


– Dalek put smo prošli i svaka čast svim trenerima koji su nas vodili. No, ovo je sada samo jedan novi početak. Na nama je da samo nastavimo ovako dalje raditi.


Ivanov mobitel po završetku utakmice bio je pun poruka.


Bišćanovi savjeti 


– Nisam nikad dobio toliko poruka i čestitki nakon neke utakmice. Obitelji je posebno drago. Idem sada se malo odmoriti u Labin. Ohrabrivali su me prije utakmice i brat i tata. Tata je rekao da samo igram svoj nogomet, da sam najbolji kad sam svoj. Mislim da sam to i pokazao – kaže Lepinjica i tvrdi da nije bilo previše treme. Unatoč utakmici s velikim ulogom.


– Bolje se i sigurnije osjećam kad imam podršku nekog iskusnijeg igrača uz mene. Evo, sada su odotraga bili Župarić i Velkovski. To mi je davalo neku mirnoću i samopouzdanje. Nije bilo treme bez obzira što je to bio Osijek.


A prvijenac u mreži je bio školski pogodak. Naravno, velike zasluge idu i asistentu Muriću.


– Čekao sam samo pravi trenutak, a ubačaj Murića stvarno nije mogao biti bolji. Sretan sam zbog svega. Ovo mi je velik poticaj za dalje. Prije mjesec dana nisam mogao niti približno misliti da će sve biti ovako dobro. Sve je došlo nekako preko noći. Dosta je nas mladih? Mislim da ne treba to tako gledati. Mi smo svi jedna momčad, dobro smo se postavili, imali podršku iskusnijih suigrača… – dodaje Ivan.


I Bišćanovi savjeti bili su slični oca Dragana, bivšeg igrača Osijeka.


– Bišćanovi savjeti bili su da samo igramo mirno i bez treme. Onako, da nemamo previše straha, da igramo svoju igru. Meni ova pozicija najviše odgovara, ali po potrebi mogu odigrati i na mjestu stopera – zaključuje Lepinjica.