Matjaž Kek

PORTRET ČOVJEKA KOJI JE RIJEKU ODVEO DO SNOVA Perfekcionist koji je preobrazio hrvatski nogomet

Ivan Volarić

Matjaž Kek / Snimio Roni BRMALJ

Matjaž Kek / Snimio Roni BRMALJ

Nogomet je njegova 24-satna preokupacija, posao i strast.  Perfekcionist koji uvijek razmišlja dva koraka unaprijed i kojega nagon za pobjeđivanjem  tjera da od suradnika i igrača traži dodatni napor. Tko nije spreman na to – može otići!



RIJEKA »Matjaž Kek rođen je 9. rujna 1961. godine u Mariboru. Igračku karijeru počeo je u  »Mariboru« 1979. godine. Igrao je na poziciji braniča. Godine 1985.  prešao je u redove austrijskog  »SV Spittal/Drau«, gdje je ostao do 1988. godine, a onda otišao u GAK iz Graza. U Maribor se vratio 1995. godine s kojim je osvojio tri titule prvaka Slovenije i dva kupa. U 38. godini, 1999. godine, Kek se prestao  aktivno baviti nogometom.


Ostao je u »Mariboru« kao pomoćni trener do 2000. godine kada je postao glavni trener prve momčadi. Kek je s »Mariborom« osvojio tri titule prvaka Slovenije 2001., 2002. i 2003. godine. Međutim, klub je 2006. godine pao u financijsku krizu, a kako iste godine nisu uspjeli osvojiti titulu prvaka došlo je do rastanka.


Iste godine Kek je trenirao i slovensku nogometnu reprezentaciju do 16 godina, a 3. siječnja 2007. godine, nakon otpuštanja Branka Oblaka, dolazi na mjesto izbornika A reprezentacije. Kekova popularnost narasla je nakon što je Slovenija pobijedila Rusiju u dodatnim kvalifikacijama i plasirala se na SP 2010.




U ožujku 2013. godine Kek je nakon kratkotrajne epizode u Saudijskoj Arabiji postao  trenerom »Rijeke« s kojom je 2014. godine osvojio nacionalni Kup i Superkup. Usto dvije sezone zaredom odveo je »Rijeku« u skupnu fazu Europske lige, a na sve to nadovezao je najveći klupski uspjeh – osvajanje prvoga naslova prvaka 2017. godine. Kekov otac Franc također je igrao za »Maribor«, a njegov sin Matjaž nosio je ljubičasti dres u mlađim uzrasnim kategorijama…


Tako otprilike izgleda kratki životopis Matjaža Keka na kojega je moguće naići na wikipediji. Ni malo pedantnija pretraga internetom neće otkriti puno više pikanterija ili zanimljivosti iz njegova privatnog života kojega uspješno skriva od javnosti svih ovih godina.


Zna se da je dobar poznavatelj vrsnih vina, da je stalni posjetitelj opatijske ribarnice, da njegov glazbeni ukus naginje jazzu, da u slobodno vrijeme na biciklu osvaja  Učku i da već duže vrijeme razmišlja o kupovini nekretnine u Opatiji.


Supruga Gordana i sin Matjaž često su na njegovim utakmicama, ali i oni se rijetko pojavljuju u javnosti. Teško je da bilo koji fotoreporter ima u svojoj arhivi zajedničku fotografiju Kekove obitelji.


Komunikacija


– Jedna od mojih najvećih pogrešaka je kada sam svojevremeno dozvolio da mi fotoreporteri uđu u kuću i slikaju obitelj – rekao je jednom prilikom Kek koji jednostavno nije estradni tip, najugodnije se osjeća iza zidova Rujevice, na travnjaku u trenerci, sa zviždaljkom u ustima i igračima na terenu. Što dalje od kamera, što dalje od novinara… To ne znači da se ne snalazi u svojim medijskim istupima. Upravo suprotno!


Njegove presice su uvijek sadržajne, posebno za one koji žele i znaju slušati. Iza svake njegove izjave krije se poruka namijenjena  igračima, navijačima, suparnicima. Nikada mu nije bilo teško ući u sukob mišljenja, ali isto tako pragmatično preći preko sukoba kada je to potrebno da bi se ostvarili sportski ciljevi.  


Matjaž Kek postao je u protekle četiri godine više od najuspješnijeg, najtrofejnijeg i najdugovječnijeg trenera »Rijeke« u povijesti kluba. Bivši slovenski izbornik preobrazio je klub u mnogim segmentima nepopustljivo ustrajući na provođenju nekih razvojnih procesa. Ponekad je možda bio u svemu tome malo preradikalan ili prekrut, ali mu ni najveći oponentni ne mogu zanijekati činjenicu da je u ove četiri godine, uz presudnu pomoć i podršku predsjednika Damira Miškovića, od »Rijeke« stvorio nešto prepoznatljivo. Ne samo u hrvatskim, već i europskim okvirima.


Slovenska tvrdoglavost, upornost i discipliniranost zauzdali su od prvoga dana »mediteranski šarm« pomiješan s »balkanskim primjesima«. Mnogima je bilo teško nositi se s takvim promjenama, mnogi u klubu odahnu kada njegov crni Audi prođe kružni tok na čvoru Rujevica.


Nije lagan suradnik, posebno nakon rijetkih poraza. Njegove  temperamentne reakcije teško su shvatljive nekome tko ga nije bolje upoznao i uočio da se iza jednog ozbiljnog lica i generalskog garda zapravo krije izuzetno osjećajna osoba koja će širem auditoriju rijetko otkriti onu svoju ljudsku stranu. Kao primjerice kada je po povratku iz Stuttgarta zapalio baklju na bini na Korzu.


To je onaj opušteni Matjaž Kek kakvoga se rijetko sreće. Nogomet je njegova 24-satna preokupacija, posao i strast.  Perfekcionist koji uvijek razmišlja dva koraka unaprijed i kojega nagon za pobjeđivanjem  tjera da od suradnika i igrača traži dodatni napor. Tko nije spreman na to – može i mora otići!


Obostrana reakcija


Nije Matjaž Kek u protekle četiri godine samo preobrazio riječki i hrvatski nogomet. Reakcija je bila uzajamna. Rijeka je kao klub i kao grad ostavila veliki trag na njemu. Kek je u protekle četiri godine počeo razmišljati kao tipičan predstavnik sredine u kojoj djeluje, zbog čega je, uz naravno vrhunske rezultate, postao ikona navijača. »Rijeka« je izmjenila Keka i u nekim nogometnim razmišljanjima, počeo je puno više osluškivati okolinu.


To ne znači da je postao popustljiv ili da je podlegao pritiscima. Ne, Kek je u posljednje vrijeme samo počeo preispitivati svoja razmišljanja te iskazao spremnost na promjene koje su prijašnjih sezona bile nezamislive. 


Trener, kojega su do najvećih uspjeha vodili čvrsti blok, kontra i polukontra preobrazio se u trenera čija momčad je u stanju igrati  visoki presing i kontinuirani napad, odnosno nogomet vrijedan naslova prvaka.


Atomski nogomet za hrvatske prilike nije, međutim, nešto što se moglo uigrati u mjesec dana ljetnih priprema. Iza toga stoje godine prepoznatljivog rada. Zvuči kao floskula? Samo onima koji ne znaju kako je teško u nogometu promjeniti neke ustaljene navike.


Gotovo svaki Kekov trening sadrži u sebi vježbe za popravljanje osnovne tehnike – ubrzavanje primanja i predaje lopte. Da, to je nešto što se radi u nižim uzrasnim kategorijama, ali nešto što je jedino moguće održavati na najvišoj razini kroz treninge.


Brojna svakodnevna ponavljanja jednostavno su morala donijeti rezultat. Šteta što njegove legendarne »pupe« (rekvizit koji simuliraju igrača), nijemi svjedoci vremena, ne mogu progovoriti i ispričati svoju priču o tome kako je jedna kompleksna ličnost i trenerska veličina stvorila prvaka i time u očima navijača »Rijeke« stekla besmrtni status.