Isplativost transfera

MERCATO POD POVEĆALOM Mogu li prinove “bijelih” dostojno zamijeniti one koji su otišli?

Ivan Volarić

Puno toga u igri Riječana ovisilo je o Gavranovićevim kretanjima kako u pripremi napada, tako i završnici. Na njegovo mjesto doveden je Antonio Mirko Čolak, koji zbog ozljede nije odigrao još niti jednu prijateljsku utakmicu pa je teško suditi o njegovim mogućnostima



RIJEKA – Na Rujevici su u siječanjski prijelazni rok ušli s vrlo jasnim planovima. Namjera je bila prodati dio igrača iz šampionske momčadi, te investirati u adekvatne zamjene, odnosno angažirati igrače koji bi trebali već ovoga proljeća »Rijeku« održati u visokom društvu. Najkraće rečeno, ideja je bila napuniti klupsku blagajnu i pritom omogućiti svježu krv u svlačionici, odnosno treneru Matjažu Keku staviti na raspolaganje nove igračke vrijednosti od kojih će se u bliskoj budućnosti ponovo sastaviti momčad vrijedna trofeja.


Budući da su u klubu zadržali visoke ciljeve (finale Kupa i drugo mjesto) jasno je da u ovoj vrlo osjetljivoj operaciji rezultat ne smije patiti, što znači da je pred cijelim klubom jedan vrlo složeni proces kroz koji ne protiču bezbolno ni u klubovima koji imaju puno širi izbor kvalitetnih igrača kod dovođenja, a kamoli u slučaju »Rijeke«, koja ove zime u nove igrače uložila skromna sredstva. Od četvorice dovedenih igrača (ne računajući povratnika s posudbe Filipa Dangubića) dvojica su stigla na posudbu (Čolak i Raspopović), jedan kao slobodan igrač (Escoval), a jedino je određena odšteta plaćena za Luku Capana, koji je stigao iz »Lokomotive«.


Vrijeme će naravno pokazati isplativost takve poslovne politike, konkretnije sve će kao i uvijek pokazati rezultati na travnjaku. Nakon druge odigrane prijateljske utakmice u zimskim pripremama, moguće je naslutiti mogućnosti prinova kada se usporede s onim igračima na čija mjesta su dovedeni.


Vešović vs. Raspopović




Marko Vešović otišao je prije početka priprema u »Legiju« i time se u potpunosti raspao kotač zamašnjak šampionske »Rijeke«, odnosno dvojac Vešović-Ristovski koji je postao svojevrstni zaštitni znak šampionske momčadi. Nije lako uskočiti u njihove »kopačke«, očekivanja su velika pa kroz tu prizmu i treba gledati igrače koji su dovedeni na te pozicije. Grk Charalampos Mavrias nije jesenas oduševio pa su ove zime potragu za Vešovićevim nasljednikom okončali na provjerenoj adresi – u Crnoj Gori. Momčilo Raspopović stigao je iz »Budućnosti«, nije pokazao previše u prva dva nastupa, međutim, zaslužuje kredit s obzirom na to da je od svih prinova najkraće s momčadi.


Elez vs. Escoval


Stoper Josip Elez imao je jesenas problema s ozljedama pa nije igrao standardno. U dobrom dijelu utakmica dostojno ga je zamijenio Roberto Punčec, no jasno je da su Elezovim odlaskom na posudbu u »Hannover« pokušali angažirati još jednog stopera od kojega se očekuje da u dogledno vrijeme počne pružati partije na razini svojega prethodnika. Portugalac Jose Escoval doveden je iz »Istre 1961« i po stilu igre možda je najbliži onome što je predstavljao Josip Elez. Treba pritom uzeti u obzir činjenicu da stoper ponikao u omladinskom pogonu »Benfice« tek treba sazrijeti u igračkom smislu za što je, osim vremena, potrebno i dosta jakih treninga i utakmica.


Mišić vs. ?


Josip Mišić činio je u paru s Filipom Bradarićem par modernih veznih igrača kakve »Rijeka« dugo nije imala. Igra u oba smjera, dobar pregled igre, kvalitetan pas, duel igra… Mišiću možda nedostaje malo hitrine, ali ima sve druge elemente vrhunskog središnjeg veznog igrača. Na Rujevici još uvijek nisu pronašli veznog igrača koji bi ga mogao nadomjestiti.


Maleš vs. Capan


Mate Maleš nije bio standardni član šampionske momčadi »Rijeke«, ali je nerijetko trener Matjaž Kek posezao za uslugama iskusnog veznjaka onda kada je to bilo najpotrebnije. Maleš je ipak veznjak defanzivnijeg profila od Mišića i Bradarića pa ne čudi da ga je Kek najčešće uvodio u igru u završnicama utakmice kada je trebalo sačuvati vodstvo. Luka Capan doveden je iz »Lokomotive«, gdje je u eri trenera Sretena Ćuka daroviti stoper »Dinama« počeo igrati u veznom redu. Capan je protiv »Brinja« igrao na poziciji stopera, a protiv »Gorice« u veznom redu. Sportski direktor Srećko Juričić nedavno je ustvrdio kako je Capan spoj Maleša i Mišića, dojam je ipak da je u ovom trenutku puno bliži Malešu nego Mišiću.


Gavranović vs. Čolak


Svi koji prate igre »Rijeke« u posljednjih godinu i pol dana vrlo dobro znaju da je polazišna točka za razvoj napadačke igre »bijelih« bila prva špica – Mario Gavranović. Puno toga u igri Riječana ovisilo je o Gavranovićevim kretanjima kako u pripremi napada, tako i završnici. Na njegovo mjesto doveden je ove zime Antonio Mirko Čolak, napadač odrastao u bundesligaškom okruženju kojega je ozljeda lista na duže vrijeme izbacila iz trenažnog procesa nakon svega nekoliko treninga. Budući da Čolak još nije odigrao niti jednu prijateljsku utakmicu teško je donositi bilo kakav sud o njegovim mogućnosti, ali nije teško zaključiti da trenutno najveći ambis i najviše neizvjesnosti vlada upravo u vršku riječkog napada.