RIJEKA – »Ma tko je mogao reći da će biti 4-0?« zapitao se Fran Pilepić dan nakon što je u miru obiteljskog doma još jedanput vrtio film unatrag i sve ono što se događalo u četvrtak navečer u Domu sportova, kada su košarkaši Cibone ostvarili i četvrtu uzastopnu pobjedu u finalnoj seriji i prekinuli na taj način Cedevitinu višegodišnju dominaciju u prvenstvu. Fran Pilepić odigrao je jednu od ključnih uloga u nevjerojatnoj završnici četvrte utakmice u kojoj su »vukovi« u posljednjih šest i pol minuta nadoknadili 16 poena zaostatka.

– Sezona iz snova. Kraj iz snova. Šokantna završnica. Šok i nevjerica – pomalo kao da se još uvijek i sam ne može načuditi počeo je nabrajati Pilepić. – Prezadovoljan sam i kako sam odigrao i kako smo svi zajedno odigrali, odnosno kako se sve ovo završilo. Mučio sam se veći dio sezone, nisam mogao uhvatiti formu, ali prikupio sam zadnje atome snage i koncentracije jer kada se igra finale onda sve treba biti top. Na kraju sezone se igra za to da postaneš prvak i uvijek pokušavam taj dio sezone dočekati spreman. Presretan sam zbog toga što sam nakon svih problema ove sezone uspio biti onaj stari i izvući tu kvalitetu iz sebe i pomoći Ciboni da dođe do toliko željenog naslova.

Drugim riječima ispada da je Fran Pilepić čovjek za naslove prvaka.

– Imam pet od pet. Dva sa Širokim gdje smo isto tako bili u ulozi »underdoga«, pogotovo prve godine protiv Igokee, dva naslova s Cedevitom kada je trebalo pravdati ulogu favorita i sada s Cibonom, kada smo bili praktički bili outsideri i metlom pomeli konkurenciju.

Sezona je završila jučer, prvi Franovi planovi narednih dana vežu se uz – odmor.

– Planiramo supruga i ja gdje ćemo otputovati nekoliko dana, da se odmorimo od svega. Supruga Bojana je bila velika podrška u trenucima kada stvari nisu išle kako treba, govorila mi je da vjerujem u sebe, da ću biti onaj pravi kada dođem u finale. Čeka me ljeto velikih planova što se tiče treninga i rada, a za sve drugo još uvijek je prerano.

Najkorisnijim igračem finala proglašen je Damir Markota.

– Zasluženo. Svaku utakmicu je odigrao dobro ili odlično, njegova igra je sazrijela do kraja. Kada zatvori obrambeni skok to je druga priča, kada poveže dvije trice mi napravimo razliku…. Najbitniji kotačić u momčadi.

Međutim, zanimljivo je da su »vukovi« preokret iznijeli bez Markote i Rozića na parketu, bez dva najiskusnija igrača.

– Rozić se ozlijedio, a to je otvorilo prostora Gilbertu koji je na kraju najzaslužniji za pobjedu jer je ubacio onaj pobjednički koš nakon mojeg i Bundevićevog promašaja. Markota na klupi bila je odluka trenera Velića. Novačić je zabio neke poene, Gilbert, Bundović je proradio na niskom postu, ja sam se nadovezao s bacanjima i bitnom tricom i ekipa koja nije igrala zajedno i bez pravog playa je napravila čudo. I onda smo poletjeli svi prema navijačima, bilo je baš lijepo. Drago mi je zbog zagrebačke publike, osjetila se ta draž i povezanost Zagrepčana s Cibonom – zaključit će Fran Pilepić.