Popularna voditeljica

Marijana Batinić: ‘One koje se uopće ne žele vezati, najčešće se smrtno zaljube’

Siniša Pavić

Foto: RTL

Foto: RTL

Pred ljeto zvijezde što pjevaju, a na jesen, koliko god se činila daleko, povratak kviza »Milijunaš« i showa »The Voice«. S Nove TV najavljuju »Ples sa zvijezdama« i »Zvijezde pod hipnozom«



U novu godinu, u nove radne pobjede RTL Televizija i opet kreće žestoko, s čim drugim nego s još jednom sezonom serijala »Ljubav je na selu«! No, već sada se dade reći kako će se ova sezona, koja samo što krenula nije, jamačno pamtiti, ako ništa ono zato jer je jubilarna!


Kolegice Batinić, čestitam! Jubilarna deseta sezona »Ljubav je na selu« je pred nama. Vrijedi to čestitke, spomenice, značke. Jeste li se ovolikom broju sezona uopće nadali?


– Kad sam krenula u ovu seosko-ljubavnu avanturu, nisam ni sanjala da će rezultati biti takvi, da će se toliko ljubavnih iskri zapaliti, da ću toliko djece držati u naručju, nisam pojma imala da ću dobiti zahvalnicu udruge samaca, spomenicu za doprinos demografskoj obnovi… Ali, eto, prohujale su sve te silne sezone, a bome sam i ja prohujala lijepom našom uzduž i poprijeko. Nema kraja u koji nije stala moja štikla.




Spominjete li se tih početaka!?


– Sjećam se svake scene. Već na prvom snimanju jahala sam konja, upala u blatnu lokvu i vozila se kroz cijelo selo u prikolici na traktoru. Silno sam se htjela uklopiti u taj seoski ambijent, pa sam čak znala pretjerati i uzeti motiku u ruke umjesto da se bavim emocijama naših junaka, s obzirom da emisija nije o mojim seoskim zgodama i nezgodama, već neoženjenim farmerima.


Statistike su senzacionale


Vodi li se kakva statistika? Koliko je bilo kandidata, koliko ih je našlo ljubav preko malih ekrana, koliko je bilo brkatih momaka, ili koja je grana poljoprivreda možda ženama najveća prepreka da na selo dođu i tu žive? – Statistike su senzacionale. Ako ćemo zbrojiti i ovu desetu sezonu pedesetero farmera, to govorim o onima koji su dobili najviše pisama, prošlo je kroz našu emisiju u potrazi za srodnom dušom. Prvi koji su svoju ljubav započeli u emisiji bili su Mato Smolčić iz Ratkovca i Nikolina Trgovac iz Svete Jane, koji danas imaju dvoje djece. Upoznali su se u prvoj sezoni showa, baš kao i Tomislav i Karolina Copić, koji imaju jedno dijete. Nikolina i Stjepan Pavlić upoznali su se u sezoni emitiranoj 2011. godine. Vjenčali su se 2012., a sada imaju kćer Niku i sina Stjepana. Farmerica pete sezone Dragana Blanuša i njezin tadašnji kandidat Nemanja Blanuša upoznali su se kada je on došao na njezino imanje. Vjenčali su se 2016. godine, a ubrzo su postali roditelji malene Sare, a u listopadu prošle godine postali su roditelji još jedne kćeri – Lare. I šesta sezona je bila plodna. U njoj su se zaljubili Mihael Sklizović i Sara Hrnčić, koji su se također zaručili pred kamerama. Danas Mihael i Sara imaju sinčića Bornu. Farmer osme sezone Zvonko Koprivnjak osnovao je obitelj s Nikolinom Šalić, u koju se zaljubio još na prvom upoznavanju. U emisiji »Iza kulisa« Zvonko je skupio hrabrost i pred kamerama zaprosio svoju odabranicu, a ona je rekla ‘da’. Par je prošlog svibnja dobio kćer. Valja spomenuti i slavnu Nevenku Bekavac koja svog supruga Zvonu Petričevića nije upoznala pred kamerama, ali je mnogo govorila o njemu. Par ima sinčića Stjepana. I Alojz Kanceljak ima jedno dijete, a i farmer Goran Špehar nakon završetka snimanja se zaljubio i ima dvoje djece. Valentina Curić iz Čitluka i njezin Vatroslav Tijan iz Ražanca roditelji bi trebali postati 17. veljače, a vjenčanje su najavili za 27. srpnja ove godine.

A koji to kraj Lijepe naše možda malo više, ako ne i ponajviše, žudi za ljubavlju!?


– Sinjska krajina žudi za ženama. Još u »Po ure torture«, prije nego je RTL došao u Hrvatsku, radili smo istraživanje o neženjama u Lijepoj našoj i došli do saznanja da je Otok kod Sinja mjesto s najviše neženja u Hrvatskoj po glavi stanovnika, pri čemu je poražavajuća činjenica da se nijedan još nije prijavio u »Ljubav je na selu«. Otok u Slavoniji također vrvi slobodnim muškarcima, a i otoci koji nam kvare demografsku sliku. Ajmo Otočani, mještani Otoka, otočani, boduli – javite se! Ako ne meni, barem Gangsteru. Uglavnom, već negdje kod mojih prvih televizijskih koraka zapisano je da će spajanje usamljenih srca postati moj poziv. I bi tako. I onda sam tamo negdje 2010. inaugurirana među Amorove vile.


Vjeruju mi bezuvjetno


Deset godina nije malo. Jeste li se u ovih deset godina vi promijenili? Pristupate li momcima drugačije, znate li o životu na selu više, razumijete li bolje potrebu da se ljubav na ovaj način traži?


– Vrijeme nosi svoje, danas sam udana žena, majka, farmeri me oslovljavaju sa »gospođo« sramežljiviji su prema meni, ali sam zato danas autoritet hahaha. Od najbolje frendice postala sam mudra starija gospođa koja im pomaže. Sve češće mi vjeruju bezuvjetno, što zna biti i teret.


Znam da je teško, ali je li vam se neki od kandidata, neka od anegdota posebno urezala u pamćenje? Možda nečija vještina, neki stih, neka posebna brižnost u nekog kršnog momka?


– U »Ljubavi na selu« postoje dva razdoblja. Prije i poslije Žige. Najpoznatiji brk sinjskog kraja ušao je u emisiju kao zamjena za kandidata koji je odustao. Nisam znala da takvi ljudi uopće danas više postoje. Neobrazovan, a mudar, kao da je vremeplovom stigao iz nekih davnih vremena. Ljudi ga iz raznih krajeva svijeta i dan danas posjećuju, žele upoznati slavnog Žigu. Ne mogu prežaliti što njega nisam oženila. Smatram to osobnim porazom.


Malo pričamo o kandidatkinjama. Da li se u najkraćem kazati što njih odlikuje? Ima li neke zajednička nit koja ih veže?


– Različite su, neke traže ljubav, druge vole kamere, treće su sramežljive, ali su odlučne u namjeri da izađu iz začaranog kruga u koji su upale, iz te kolotečine. Neke sredovječne dame koje su ostale bez životnog suputnika ne mire se sa sudbinom, već okreću novu stranicu u životu, a mnoge djevojke su samo željne avanture. Te koje se uopće ne žele vezati, najčešće se smrtno zaljube.


Na put oko svijeta


Kolika je vaša uloga, vaš doprinos u vezama koje se finaliziraju? Osjećate li se katkad poput Kupida kakvog? Nije to, naime, mala odgovornost spajati ljude.


– Ja sam više Kupidova, odnosno Amorova vila, tako mi tepaju hahaha. Ne sjećam se više koji me farmer tako nazvao. Trudim se biti neutralna.


Prošli ste cijelu zemlju uzduž i poprijeko. Imali neki komadić Hrvatske gdje još bili niste, a željeli bi ste? I da kojim slučajem danas sutra odlučite grad promijeniti za selo, gdje bi vas i zašto ta odluke odvele?


– Kad tad ću ja na selo, ali u neku malu kuću od soli na obali. Dalmatinki more uvijek nedostaje, s morem se budim, s morem idem spavat. More mi je ugrađeno u DNK, dalmatinski kamen utkan u dušu, a fjaki ću težiti »cilega« života…


Čeka li nas možda kakvo iznenađenje u jubilarnoj sezoni?


– Ove sezone smo dokazali da za ljubav nikad nije kasno. Najzanimljiviji, najbolji, najotkačeniji kandidati su upravo oni najstariji. Uživala sam u svakom snimanju.


Čujem da će skoro »Ljubav je na selu« i preko granice, da se traže traži farmere podrijetlom iz Hrvatske u dijaspori. Možete li nam barem nešto malo kazati o tom projektu vođenom onom starom kako »ljubav ne poznaje granice«. Da ćete morat i put Irske u to nekako ne sumnjam.


– Pa nisu nam valjda doktori u Irskoj preko noći postali farmeri, haahahha. Šalu na stranu, kada smo krenuli u ovaj ambiciozan projekt mislili smo da će se javit gradišćanski Hrvati, ekipa iz Münchena, Stuttgarta i tu negdje iz susjedstva, ali malo smo se preračunali, nije baš da naši gastarbajteri uzgajaju ovce i koze, a ni farmi svinja nema u blizini. Bacili smo ješku o jubavi dijaspori i sad nema nazad. Morat ćemo, izgleda, na put oko svijeta. Od stoljeća devetnaestog u prekooceanskim zemljama hrvatski farmeri dišu!


I gdje je onda ta ljubav, je li stvarno na selu!?


– Daaa, ljubav je na selu i nije zagađena gradskim smogom!


NE BOJIM TELEVIZIJSKE MIROVINE


Deset godina priče o ljubavi! Može li se još deset? Vodite ovaj show, tu ste i za »Život na vagi«. Kakvih je još planova? Ima li straha da današnja televizijska produkcije neće trpjeti starije od 30 na malom ekranu, ili zapravo godine i nisu važne ako se posao valjano radi?


– Trideseti rođendan sam dočekala sa strepnjom, hahaha. Ma, debelo smo i moje kolegice i ja zagazile u tridesete, naše starije kolegice u četrdesete, pa i pedesete, ali smjene generacija na žalost nema ni na vidiku. Dapače, kronično su sve televizije u deficitu s voditeljima. Ja se ne bojim televizijske mirovine. Toliko toga još želim napraviti na raznim poljima. Znam samo da je posao voditeljice onaj s kojim želim otići u televizijsku mirovinu. Dugo sam bila urednica, producentica, autorica projekata, radila sam na sve tri televizije i nemam više takvih ambicija. Zadovoljna sam kad odgovaram samo za posao koji ja obavljam. Stresno je i meni, zahtjevno, izazovno, tu je i povećalo javnosti, odgovornost za svaku izgovorenu riječ. Ali, još uvijek sam zaljubljena u svoj posao. Čaroban je.


SELU TREBAJU LJUDI S VIZIJOM


Moram vas pitati i ovo; kakva je budućnost hrvatskog sela, onako generalno? Možda i ministru Tolušiću pomognete mrvu. Nije da mu pomoć ne treba.


– Svakom selu trebaju mladi ljudi, sposobni menadžeri. Ima ih u gradovima, osobno znam mladih uspješnih ljudi koji bi gradsku vrevu zamijenili seoskom idilom. Za selo puno mogu učiniti i povratnici s vizijom. Ali viziju je jako teško provesti u djelo. Gdje god se okreneš neki je »problem s papirima« i tako otkad znam za sebe. Čitala sam nedavno kako je Domagoj Vida sa svojim prijateljima uložio u farmu crnih svinja u Slavoniji. Sela vape za takvim projektima. A o subvencijama države i općenito funkcioniranju našeg državnog aparata, birokraciji koja je omča oko vrata, o ulaganjima, nekom ćemo drugom prilikom, u nekoj drugoj rubrici, jer tema baš i nije zabavna.