Smatraju ga jednim od naših najtalentiranijih glumaca mlađe generacije. Sve te pohvale na račun svog talenta 31-godišnji glumac Filip Juričić opravdao je svojom ulogom u popularnoj seriji Nove TV “Larin izbor”. Zvijezda serije ulogom glavnog negativca Dinka Bilića osvojio je gledatelje, a svojim uvjerljivim dalmatinskim naglaskom uspio je zadovoljiti i najoštrije kritičare akcenata. Nakon golemog uspjeha što je postigao, serijal “Larin izbor” dobio je i svoje filmsko izdanje “Izgubljeni princ”, s kojim se završava prva sezona priče koja je osvojila hrvatske gledatelje. Talentirani zagrebački glumac je do te mjere utjelovio lik okrutnog i osvetoljubivog Dinka da se njegova odbojnost, neotesanost i sirovost osjećaju i preko ekrana. S nizom televizijskih uloga, i još više kazališnih predstava, etablirani zagrebački glumac ostvario je već vrlo zanimljivu, zapaženu, po mnogima čak sjajnu karijeru, koju, vrlo uspješno i dalje uzlazno vodi.

Svojom ulogom okrutnog i osvetoljubivog Dinka Bilića u telenoveli “Larin izbor” oduševili ste gledatelje. Je li vam uloga brutalnog negativca bila izazov?

– Bilo mi je svakako izazov odigrati ulogu jednog tako kompleksnog lika kao što je Dinko Bilić. Uloga Dinka mi je posebno draga upravo zbog te prilike da pokažem kako mogu glumiti sve, a ne samo dobre dečke koji su me pratili od početka karijere.

Dinkovo ponašanje je mnogima neshvatljivo. Imate li ponekad grižnju savjesti zbog njegovih postupaka?

– Iako mi je na samom početku bilo teško nositi se s njim, ipak sam ga nastojao razumjeti kako bih ga što bolje utjelovio. Dinkovo ponašanje mi je kao čovjeku bilo neshvatljivo, čak sam imao svojevrsnu grižnju savjesti zbog njegovih postupaka.

Postoji li nešto što vam kod Dinka imponira?

– Cijenim njegovu iskrenost i otvorenost, no teško bi me impresionirala takva osoba. To je ipak čovjek prepun frustracije i gorčine, a skoro svi njegovi postupci proizlaze iz događaja iz davne prošlosti kada ga je napustio otac. Svaka njegova pobjeda nad samim sobom jedino je što možda može motivirati i ostale sa sličnim problemima da se uzdignu iznad njih i krenu dalje.

Jeste li zadovoljni što je baš vaša uloga imala itekakav odjek?

– Naravno, svi smo zadovoljni s odjekom koji ima i serija i film. Iako je Dinko negativac ipak nikada nisam imao nikakvih neugodnosti. Nikada me nitko nije ni ružno pogledao. Samo se nadam da me s godinama ljudi sad već doživljavaju kao glumca, a ne kao lika. Nakon svih uloga u kazalištu i na televiziji shvate da sam ja neki Filip, a da je sve to gluma što radim pa me toliko ne poistovjećuju s licem. Što se tiče loših iskustava na ulici mislim da mi je bilo teže kad sam igrao pozitivca nego sada kad glumim negativca.

Zanimljivo je da ste uglavnom igrali pozitivce. Što je teže?

– Negativci su malo slojevitiji u ovakvom tipu serije nego pozitivci. Pozitivac je samo pozitivac. Iz iskustva znam jer sam i igrao pozitivca i teže mi je naći i neke druge karakteristike. A kod Dinka ljudi vole to što je toliko beskompromisan, ide do kraja, u svemu je vrlo iskren, otvoren, čist, vi s njim znate na čemu ste nakon dvije minute. Vjerojatno se taj lik u meni dobro složio pa sam ga nakon dobrog feedbacka uživao raditi, a vjerojatno to ljudi onda prepoznaju, a ja guštam, da se poigravam…

Kako se nosite s činjenicom da ste trenutno najtraženije negativac u Hrvatskoj kojeg unatoč tome mnogi vole?

– Drago mi je koliko je zapravo publika zavoljela Dinka. Volio bih da sam naučio pravilo kako se to radi pa da mogu to ponoviti u svakoj ulozi, ali ono ne postoji. Jednostavno, nekad se sve te stvari dobro poklope, nekad ne. No na sve to gledam kao na dio ovog posla.

__________________________________

POČETAK JEDNE DOBRE SURADNJE

Glumili ste u posljednjoj premijeri na Dubrovačkim ljetnim igrama „Dantonova smrt” i to u rasponu uloga od člana kora do Saint Justa, jednog od vođa revolucije kojeg su zvali Anđeo Smrti. Jeste li zadovoljni odrađenim?

– Jesam, zadovoljan sam, uz sve probleme koje su snalazili i predstavu pa i mene mislim da smo odlično odradili posao i mislim da je to jedna važna predstava. Svemu tome svjedoči i Orlando kojeg je za režiju predstave dobio Oliver Frljić.

Kako ste surađivali s redateljem Frljićem?

– Odlično smo surađivali. Naime s Oliverom se poznam još s Akademije gdje smo radili jednu sitnu vježbu. Nakon nekoliko dosadašnjih pokušaja da nešto zajedno radimo u kazalištu, do sada se nažalost nismo nikako mogli uskladiti s terminima. No, sad se to napokon ostvarilo i vjerujem da je to tek samo početak jedne dobre suradnje.

Je li vam se teško prebaciti iz telenovele u tako zahtjevne umjetničke projekte?

– Nije mi teško, sve je to dio mog posla i zapravo je užitak mijenjati žanrove i vrste projekta na kojima se radi. Ono što je na nama glumcima je da damo sve najbolje od sebe što god radimo.

Nedavno ste glumili i u mjuziklu „Opasne veze”. Nakon toga ste se upisali na pjevanje. Kako vam ide?

– Pa nažalost zbog nedostatka slobodnih termina ne pohađam dovoljno redovito, no nastojat ću se i toga prihvatiti. A kako mi ide vidjet ćete te me za nekih deset godina možda na nekom koncertu…

__________________________________

POTICAJNE OČEVE KRITIKE

Redovito igrate veoma hvaljenu predstavu “Kako misliš mene nema”. Je li teško biti slobodnjak?

– Nije, dobro je kad ima posla, ali naravno da i jedno i drugo ima svoje prednosti i nedostatke. Teško je vrijeme ili nas bar mediji bombardiraju s time da je danas teško preživjeti. Pa kad se glumac nađe u situaciji da nema posla to utječe na njegovu sigurnost i samouvjerenost. No poručio bih kolegama da treba biti strpljiv i prije svega optimističan…

Što vam je važno kada birate uloge koje ćete igrati?

– Da se sve spoji: od projekta teksta, kolega, redatelja do najstitnijh detalja gdje će se to prikazivati, što ćem i donijeti, što ću pritom izgubiti…

Prošla i ova godina su vam bila profesionalno vrlo plodne. Hoćete li nastaviti istim tempom i dalje?

– Ja ću se truditi, a za sada ima dovoljno ponuda da se ovaj tempo nastavi i dalje. Imam želje i elana, nisam se još iscrpio psihički i fizički, pa se nadam da ću se moći kvalitetno posvetiti svim projektima koji su preda mnom. Nakon toga uslijedit će sigurno i jedna malo dulja pauza idućeg ljeta jer mu je odmor također jako potreban.

Je li vam draži film ili teatar?

– Oboje mi je jednako drago.

Tko vam je najmjerodavniji kritičar?

– Vjerojatno moj otac jer je isto u tom poslu i znam da on nema nikakvu drugu motivaciju kad me kritizira ili hvali osim da napredujem.

__________________________________

NEMAM SPECIFIČNOG UZORA

Imate li idola čiji biste uzor željeli dostići?

– Puno je glumaca koji su mi fantastični, a kada bih dosegao njihovu razinu glume i traženosti ne bih bio nezadovoljan, ali da imam jednog specifičnog uzora kojeg idealiziram, to nemam.

Što je bilo presudno za odabir vaše profesije?

– Puno raznih sitnih i možda čak nevezanih događaja utjecalo je na moj izbor profesije. Činjenica i što mi je i otac glumac isto nije zanemariva, sve me to dovelo do prijemnog na Akademiju, a zatim mi je bilo jasno da je to ono čim se želim baviti cijeli život.

Koliko je vaš otac Pero, iskusni glumac, utjecao na vaš odabir profesije?

– Nije me nikada na to poticao, bio sam vrlo slobodno odgajan, da sam odaberem što želim. No, kada je vidio da sam se zakačio za glumu, kad je vidio da je to ono što želim onda mi je dao brojne savjete i pomogao da što bolje opstanem u tom poslu. Također, on me i vrlo dobro pripremio za Akademiju.

Koliko vam je očinstvo promijenilo život?

– Jako.