Nekadašnja Miss Universe Dalmacije Jelena Petković ponovo će zakoračiti na modnu pistu, no ovoga puta u ulozi modne kreatorice. U srijedu 16. listopada na modnoj manifestaciji Zagreb Fashion Destination u zagrebačkoj Tvornici kulture predstavit će kolekciju pletenina. Kako je zašla u svijet pletenja, bilo je nezaobilazno pitanje kojim smo zapodjenuli razgovor na temu njene nove kreativne faze.

– Predstavit ću se s petnaest modela. Počela sam plesti prije godinu dana. Plela sam za sebe i nisam imala pretenzija ili ambicija krenuti u to kao u neki posao, ali situacija se spontano počela razvijati u tom smjeru. Dobila sam poziv za sudjelovanjem u Zagreb Fashion Destinationu, kazala je.

Kći kao učiteljica

Posebno je zanimljivo istaknuti da je plesti naučila – od kćeri.

– Ona je pak to naučila u waldorfskom vrtiću. Plela je prstićima. Kupile smo puno vune i to me motiviralo da i ja počnem plesti, ali iglama. Na internetu sam pronašla tutorial s pojašnjenjima i tako sam aktivno krenula u vode pletilja. Napravila sam kapu, pa šal, pa džemper… Bavim se marketingom, PR-om, komunikacijom cijeli radni vijek, ali sam po prirodi introvert. Do sada nisam svoje projekte pokazivala, poput slikanja koje je moja prva ljubav.

Međutim, ovaj sam odlučila predstaviti javnosti. Pletenje je za mene postalo strastveno. Otvorila sam Instagram račun i počela slagati svoju pleteninu. Šalovi i kape postajali su haljine, džemperi, suknje… Na početku je sve bilo tradicionalnog boda, no vrlo brzo me zainteresiralo kako eksperimentalno pristupiti toj tradicionalnoj tehnici. Nisam htjela pratiti mustre i krojeve, već sam željela ići nekim svojim putem, rekla je.

Uskoro je počela ispitivati svojstva vune, vrste i eksperimentirati s njima.

– Tako su nastali ti komadi pletenine. Broj onih koji su pratili moj rad narastao je preko noći i velika su mi podrška. Većina pletilja se ne usuđuje napraviti takav radikalan potez, što mi je razumljivo, prilično je rizično, a nitko ne voli kad mu toliko truda i rada na neki način propadne. A meni je upravo to bilo zanimljivo. Eksperimentiranje. No, kako ja živim od sasvim nečeg drugog, mogla sam si priuštiti luksuz da se »igram vunom«.

Moda je uvijek bio dio mog života od malih nogu. Taj neki impuls koji pamtim od djetinjstva. Kao mlada bavila sam se manekenstvom, bila sam u organizatorskom timu najvećeg regionalnog fotografskog festivala, a ovo što sada radim na polju pletenja, čini mi se dio te moje životne priče koja je vrlo šarolika, uostalom kao i moje kreacije, kazala je kroz smijeh naša sugovornica, a potom nastavila s pričom.

– Predstavit ću se s četiri haljine i šest suknji, a ostalo su džemperi i majice. Cijela kolekcija je vrlo šarena. Izuzetno mi je važno da je vuna kvalitetna, a doći do dobre vune nije nimalo jednostavno. Naime, na tržištu ne postoji veliki izbor kvalitetne vune, a ona koja se prodaje dosta je skupa.

Znam koristiti i onu grezu vunu za pletenje čarapa koju potom oplemenim, bilo dodavanjem neke mekše, bilo krupnijim bodom kako bi postala rahlija, i onda je koristim za pletenje. Za džemper, samo za vunu, kvalitetnu, trošak je oko 600 kuna, samo za sirovi materijal. No, kako volim finu vunu, a ne sintetiku, i cijenim svoj ručni rad, koristim vune samo iznimne kvalitete. U Hrvatskoj se nažalost više vuna ne prerađuje, već se baca, što je ujedno i ekološka katastrofa, rekla je.

Eklektičan stil

Zanimalo nas je kako se odvija proces kreiranja.

– Počnem plesti, i onda pletem i pletem… Nastane pleteni komad od kojeg se potom rađa kreacija, taj neki određeni komad poput džempera, ili haljine, ili nešto treće. Svojstvo vune određuje kreaciju. Kad ispletem komad, krenem ga spajati šivanjem, a to sam dobro naučila još kao malena od svoje mame.

U ovom razdoblju napravila sam tridesetak odjevnih komada, ali na reviji ću, kao što sam već rekla, predstaviti njih petnaest. Pletenje me jako veseli, opušta me. Znam plesti satima, cijeli dan. Jednostavno me obuzme… Jednom sam prilikom plela četri sata bez prestanka. Najdulje zapravo traje proces šivanja. Tada puno vremena u komadu prosjedim uz pletivo, otkrila nam je.

Govoreći o eksperimentiranju, kazala nam je kako voli miješati vunu i konac jer tada dobije sasvim drugačiji efekt i ritam u materijalu, teksturu. Kolekcija je šarena te nas je stoga zanimalo njezino viđenje boja.

– Ugodno mi je raditi s bojama jer mi to, poglavito zimi, utječe na raspoloženje, kao i kad odjenem nešto šareno. Šarenilo boja pruža mi dobru vibru. Još je jedan razlog tome, a to je možda vezano i uz moj karakter. Jako mi brzo dosadi raditi samo u jednoj boji. Moram se jako prisiliti da pletem komad samo u jednoj boji, takva su mi zapravo samo dva komada iz kolekcije, i zato preferiram šarenilo.

Volim eklektičan stil odijevanja, mišmaš što bi rekli. Ono što najviše volim jest učiniti od vune ugodan i ženstven komad odjeće. Funkcionalan, ali poseban. Nakon nekog mog razmišljanja, kreacije znaju poprimiti neki sasvim drugi oblik od inicijalno zamišljenog. Zna mi se dogoditi da istovremeno imam nekoliko vizija kako bi nešto trebalo izgledati. A kad se dogodi »blokada«, onda taj komad stavim na stranu, na mirovanje. Važno mi je da su kreacije drugačije, scenski zanimljive za modnu reviju, a opet i vrlo nosive. Nakon nekog vremena i meditiranja zamisao kako to ukomponirati u neki model javi se sama od sebe, objasnila je.

Mjera u svemu

Pitali smo je i za naziv kolekcije te nam je tako rekla kako nema imena, već da se njezin brend zove »Mjera« i to stoga jer treba imati mjeru kad se radi.

– Pletenje me naučilo kako je u životu važno imati mjeru jer ako se previše stisne, tada stvari pucaju, a ako je previše labavo, opet nije dobro jer se sve raspusti, objasnila je.

Vezano uz buduće planove i projekte, otkrila nam je kako bi voljela prirediti modnu reviju svojih pletenina u gradu na Rječini u kojem živi zadnjih desetak godina i u kojem se osjeća dobro jer je to grad s jakim identitetom, spaja puno različitih kultura i nudi bezbroj zanimljivih priča.

– Ovo je grad u kojem i kafići imaju svoju autentičnu priču, a to nije čest slučaj u drugim gradovima. U nekom budućem vremenu mogla bih koristiti za rad i 3D print uređaj koji nije baš dostupan i jeftin, ali koji putem zadane aplikacije isplete ono što vi poželite. Tehnologija je doista otišla jako daleko, istakla nam je diplomirana ekonomistica koja ima veliku ljubav prema umjetnosti.

Za kraj druženja u znaku mode pitali smo je kako uspijeva realizirati poslovne, obiteljske i sve dodatne obveze.

– Imam sreću da uspijevam uspješno obaviti i obiteljiske i poslovne obveze. Sama sam sebi šef i stoga si sve sama isprogramiram. Istakla bih kako je za ovu priču zaslužna moja kći Roza koja uživa u pletenju te se ponekad dogodi da zajedno pletemo i uživamo u ovoj vrsti druženja i po nekoliko sati, ispričala nam je na kraju ove priče o »vuni i igli« Jelena Petković.