Anita Baričević Kalina

Bili su par za kojim se okretala cijela Opatija, a ona modna kraljica 70-ih i 80-ih: ‘Uvijek treba držati do sebe’

Sandy Uran

Supruzi Ive Robića, za koju sam šivala sve što je odijevala, čak i spavaćice, trebala sam odnijeti to što sam joj sašila, no nakon što sam sišla s autobusa poskliznula sam se i pala. U pomoć su mi pritekla dva muškarca. Od toga jedan zgodan i markantan poput Humphreya Bogarta. Bio je to Ivo Kalina, moj budući suprug



Bili smo u posjeti Aniti Baričević Kalina. Naši je se čitatelji sjećaju kao autorice brojnih članaka o modi koje je potpisivala prije trideset i više godina u razdoblju od dva desetljeća. Bilo je to neko drugo vrijeme, stoga, i povod da se prisjetimo, a mlađim čitateljima otkrijemo nešto više o modi iz prošlog stoljeća. Naša sugovornica bila je supruga poznatog opatijskog slikara Ive Kaline. Dama u crnom s ogrlicom osebujnog dizajna dočekala nas je širom otvorenih vrata i poželljela nam dobrodošlicu, te ponudila kavom iz finih porculanskih šalica.


– Najprije ćete popiti kafe a onda ćemo o poslu, kazala je pomalo autoritativnim tonom ali ljubaznim, kao da je naslutila da smo došli s nekog drugog zadatka i da će nas šalica fine kave i podariti nam novu dozu energije. I dok smo ispijali kavu pričali smo o svemu te se dotakli i pitanja zdravlja, te nam je tako naša sugovornica kazala kako je srećom preživjela aneurizmu ali da joj nije lako.


Suradnja s Novim listom


– Bez obzira na sve što sam prošla i što pomalo muku mučim s nekim tegobama, ipak svaki dan izlazim. Ne mogu zamisliti dan, a da ne izađem van i ne odem do dućana po namirnice i novine, a potom na kavu.




Foto Damir Škomrlj


Foto Damir Škomrlj



Nakon dijela posla koji je obuhvaćao fotografiranje sjele smo u dnevni boravak, okružene lijepim predmetima od kojih svaki ima neku svoju posebnu, emotivnu priču, i zapodjenule priču o nekim minulim vremenima.



Na televiziji pratim kako se ljudi odijevaju. Ima svega. Dobro odjevenih i manje dobro odjevenih, rekla je naša sugovornica, a potom dala savjet na što sve žene, i one mlade i one nešto starije, moraju obraćati pažnju kako bi uvijek bile dotjerane.


– U ormaru svakako treba imati prvoklasno skrojene hlače od finog materijala, par traperica ali lijepih, ne sa zakrpama kao ove koje su sada u modi. Potom treba imati jedan lijepi sako, koji se može kombinirati i sa suknjom i s hlačama i par lijepih haljina. Žene kad dođu u neke godine moraju jako paziti kako se odijevaju. Trebaju voditi računa da je odjeća lijepo skrojena, kvalitetno sašivena i da je materijal fin. Sve mora biti prvoklasno. Valja voditi računa i o dress codeu.



– O modi sam za Novi list pisala prije jako puno godina. Neki ljudi se i danas sjećaju toga, što mi je naravno drago. Puno je godina prošlo od onda. No, ta je subotnja rubrika u novinama bila jako čitana, te biste možda mogli ponovo tako nešto pokrenuti. Da bude više mode u novini, jer ljudi vole čitati i o modi.


Zanimalo nas je koliko su se neke stvari u modi od onda promijenile te da kao vrsna poznavateljica mode da i poneki modni savjet.


– Radeći kao šilica imala sam među klijenticama mnoge poznate osobe pa tako i Radojku Šverko i Martu, suprugu Ive Robića. Svojevremeno je Radojka kad je imala priliku pjevati u Brazilu odjenula jednu moju kreaciju. Bila je proglašena najelegantnijiom. Dobila je prvu nagradu za eleganciju. Radojka je rekla tadašnjem uredniku u Novom listu, mislim da se zvao Violić (Igor. op.u.), da bih mogla pisati o modi i tako sam počela pisati. Dvadeset sam godina pisala za rubriku o modi u Novom listu. Nije bilo jednostavno. Valjalo je biti zanimljiv i aktualan. Kupovala sam strane modne žurnale, krojeve… Bio je to ozbiljan posao i trebalo se dobro pripremiti za to. I danas kupujem novine i uživam u njima.



Susret s Kalinom


Otkrila nam je kako je voljela šivati kapute i sakoe te da je krojeve i materijale redovito išla kupovati u Trst. Upravo tijekom jedne dostave sašivene odjeće za suprugu Ive Robića upoznala je supruga, slikara Ivu Kalinu, o kojem je brinula i podržavala ga u njegovom umjetničkom stvaranju.


– Supruzi Ive Robića, za koju sam šivala sve što je odijevala, čak i spavaćice, trebala sam odnijeti to što sam joj sašila, no nakon što sam sišla s autobusa blizu opatijske tržnice poskliznula sam se i pala. U pomoć su mi pritekla dva muškarca. Od toga jedan zgodan i markantan poput Humphreya Bogarta. Bio je to Ivo Kalina. Pomogao mi je, a onda me pitao broj telefona i pozvao me na večeru. I tako smo se počeli družiti. Bilo je to 1965. godine. Iz prvog braka imam sina Arsena kojeg je Ivo obožavao, a i on njega. Bili su kao otac i sin. Nisam se željela ponovo udavati, ali na kraju sam ipak pristala. Oženili smo se kod kuće, jer ja nisam htjela ići u Vijećnicu, a potom smo otišli na večeru u Amforu. Prošlo je 25 godina od Kalinine smrti.



Nedostaje mi. Nije bilo uvijek jednostavno živjeti s njim. Bilo je uspona i padova. No, uglavnom se sjećam lijepih trenutaka koje smo zajedno proživjeli. Njegovala sam ga do smrti. Bio je dobar čovjek, ali i nesretan zbog nekih stvari koje su mu se dogodile. Znao me slikati, ali ne bih mu pozirala, već bi on to napravio u letu, napamet. Drago mi je da imam njegove slike i da mu je Grad Opatija izdao monografiju koja je jako lijepa, a posebno su zanimljive pričice koje je Ivo napisao i otkrivaju djelić njegova života. Jako dobar prijatelj mi je bio i vaš pokojni urednik Ivo Kirigin. Puno mi je pomogao nakon bolesti. Jako mi je žao što ga više nema. Nažalost život je takav. Sve je u rukama sudbine. Nastojim uživati u životu koliko mogu. Izađem kupiti što trebam, popiti kavu i sok od naranče, obavezno kupim novine. Kad dođem doma nešto si skuham, a ponekad i nešto sašijem. Posebno uživam u čitanju novina, a kad nisam preumorna volim pročitati i ljubavni roman. Volim čitati ali mi je vid slab pa nemogu dugo čitati, kazala je naša sugovornica, koja nam je na kraju naše ženske ćakule istakla kako uvijek treba držati do sebe.