Festival MIK

Susreti za pamćenje: Mikovci će Kastvu i Kastavcima pjevati 29. lipnja

Slavica Mrkić Modrić

MIK se nakon višegodišnje pauze vratio Kastvu 2014. Baš kao što je i belica jedan od identiteta grada tako je i MIK dokazao da pjevao on ili ne pjevao Kastavcima, oni pjevaju njega



Kastav, začudan gradić što još od prahistorije milo gleda na Kvarnerski zaljev štorija je za se. Usađen u kamen, sazdan od kamena, grad na kojem su mnogi osvajači polomili zube, zapravo je grad meke duše. Grad u kojem se nalik jeki, s generacije na generaciju prenosi ljubav ka zavičaju, čuva identitet i opstojnost onog kastafskog, autohtonog gena. Otvoren je to grad i za sve one koji, neovisno s koje mu strane svijeta došli, dišu i razmišljaju na isti način kao i oni čiji su preci gradili i branili sve što pokriva pojam kastavsko.


A kastavske su vjekovne ulice i uličice, trgovi, šest sačuvanih od devet nekadašnjih kula gradskog bedema, kastavska je loža, gradska vrata i sv. Jelena Križarica, zaštitnica grada i onih koji ga nastanjuju. Kastavske su i četiri zavičajne zbirke kojima Kastavci svima daju na znanje da su u opstojnost Kastva mnogo znoja, truda i umijeća ugradili bačvari, kotlari, pekari i kovači. Kastav je bio grad zanata, ali i grad čiji su korijeni isprepleteni s korijenima belice, vinove loze što uz bršljan koji stoljećima omata ovaj prelijepi gradić predstavlja identifikacijski kod ovog, po svemu, oku i srcu prijemčljivog grada.


U burnim povijesnim vremenima Kastav, zbog svog, mnogima zanimljivog geostrateškog položaja, imao je pune ruke posla da zadrži svoje ja, svoju osobnost. Sve se to može iščitati iz povijesnih spomenika, iz knjiga požutjelih listova, iz kastavskih priča i legendi. Grad je to koji se može pohvaliti prvom hrvatskom Čitalnicom u istarskom dijelu ondašnje države, Učiteljskom, a kasnije i Delavskom školom. Grad u kojem su stvarali i ideju slobodarstva pronosili Vladimir Nazor, Ivan Matetić Ronjgov, istarski trolist – Vjekoslav Spinčić, Matko Laginja i Matko Mandić, grad što ga je legenda bluesa Jerry Ricks izabrao za svoj dom, te svoje vječno počivalište.




Grad je to koji itekako pametno promišlja budućnost gradeći je na čvrstim temeljima bogate prošlosti uvijek pazeći da ni po koju cijenu ne našteti onom tradicionalnom na kojem počivaju i njegov izgled i njegova duša. Dokaz tome je i Festival Melodije Istre i Kvarnera čija je karavana u Kastav uvijek dobro došla. Gradiću na brege stići će i ovog ljeta, točnije 29. lipnja kad će Kastavcima i svima onima koji vole jezični i glazbeni izričaj svog zavičaja zapjevati i zasvirati sedamnaesti put. Zar netko sumnja da će i ta kastavsko-mikovska večer biti označena kao večer za pamćenje?


Kružni toki od trsi


MIK se nakon višegodišnje pauze vratio Kastvu 2014. godine i od onda uvodi Kastav u ljetna događanja. Baš kao što je i belica jedan od identiteta grada tako je i MIK dokazao da pjevao on ili ne pjevao Kastavcima, oni pjevaju njega. U mikovskim tekstovima zastupljeni su i Kastav i spomenuta belica, o kojoj smo za potrebe ove kartuline popričali s Radenkom Srdočem, predsjednikom Udruge prijatelja ruž, grozja i vina Belica, te prvim čovjekom »Bačvarije«, jednog od četiri kastafska mića zavičajna muzeja, također članom Udruge Ivicom Rubešom Plovanićem starijim.


Da napišemo što su sve na temu ove tekuće prepoznatljivosti Kastva ispričali Radenko i Ivica trebalo bi nam ohoho ovakvih kartulina. Uglavnom, Radenko je pričao o nastanku ove po mnogočemu specifične Udruge čiji je cilj bio vratiti belicu ne samo na kastavski već i na sve ostale stolove čiji vlasnici cijene dobru kapljicu. Da bi to ostvarili morali su obnoviti vinograde tj. nasade autohtonih sorti, a kad su to načinili krenuli su u brendiranje belice i cijele priče oko belice koja eruptira u vrijeme Bele nedeje, nadaleko poznatog događanja što u grad na brege privuče na tisuće i tisuće ljudi.


Eruptira i za trajanja kastavske smotre vina, a ono što posebno veseli, rekoše Radenko i Ivica je što Smotra iz godine u godinu bilježi sve veći broj izlagača i što najveći broj nagrada i priznanja odlazi u ruke kastavskih vinara i vinogradara. Ono što će pak zasigurno razveseliti svakog tko bude kružio oko jednog od pet kastavskih kružnih tokova je ideja da se u svaki od njih posadi po jedna autohtona sorta grožđa pa će tako verdić, mejsko i divjaka rasti ne samo u vinogradima već i na prometnicama. Ideja za svaku pohvalu.


ČA va škole!


Dragica Stanić, dugogodišnja pedagoška djelatnica i čuvarica svega što je vezano uz »ča« i tradiciju kraja u kojem živi već na početku razgovora kazala je kako nimalo nije zadovoljna stanjem čakavice u svakodnevnom životu Kastavštine. Doznajemo da sve manje djece koristi čakavski u svakodnevnom razgovoru, da roditelji s djecom pričaju književnim jezikom, a međusobno čakavskim dijalektom i da ako se to uskoro ne promijeni, ode najstariji hrvatski jezik u zaborav. Stanić, iza koje stoji niz desetljeća rada s djecom i rada na očuvanju svega što je vezano uz ČA inicijatorica je i autorica »Čakavčice«, čakavske početnice i čitanke. Inicijatorica je Dragica i još mnogih tiskanih i govornih »podstrekača« kastavskoj djeci da nastave ili progovore na kastavskoj čakavici.


– Iako mi se puno puta čini da je sav trud uzalud jer jezik, a ja čakavicu smatram jezikom, neće se održati ako ga se autohtoni govornici srame, ako ga ne prenose na svoju djecu i ako čakavica ne nađe mjesto u vrtićima i školama. Mišljenja sam da bi ona trebala biti ravnopravna sa svim ostalim nastavnim predmetima. Dakako, isto to mislim i za kajkavicu, kazala je Stanić.


I nije da se nismo složili s njom. Ma, svaka joj je na mjestu!


U Kastvu su našli utočište brojni umjetnici, a među njima i mikovski bard, jedan od najprisutnijih tekstopisaca na MIK-u, onaj čije pjesme »Stara pojka«, »Lete pjati« ili »Frane Merikan« već desetljećima predstavljaju dio repertuara svake prave domaće veselice. Nije teško pogoditi o komu pričamo, koga smo izabrali da stavi potpis na ovu kastavsku mikovsku kartulinu. Šjor Zvonko Frane Turak Merikan. Zvonko je dobitnik nagrade Grada Kastva za životno djelo. A njegovo je životno djelo satkano od versi i nota. Zapravo raspjevano. U kolikoj mjeri vidjet će i čuti svi oni koji u kolovozu budu nazočili glazbenoj večeri posvećenoj njemu.


– Ja, va sklopu Kastavskoga kulturnoga leta bit će održan i koncert ki se veže uza me. Bit će to jedna retrospektiva, zaspraven inventura sega ča san po pitanju muzike načinil, rekao je Turak i dodao – pridite si, bit će lepo, to j’ sigurno.Onaj koji je isto obećao i pozvao svih koji vole MIK i Kastav na ovogodišnju mikovsku večer u Kastvu je još uvijek aktualni kastavski gradonačelnik Ivica Lukanović. Mi pak, uz sve navedeno podsjećamo i na bogat program KKL-a, kao i na jubilarni 10. Kastav Blues Festival. Uostalom, kao da treba neki razlog za doći u Kastav. Kastav je sam sebi najveća reklama!