Legendarni bubnjar, skladatelj, aranžer i vođa orkestra Silvije Glojnarić je dobitnik mnogobrojnih priznanja i nagrada. Između ostalog, za osobite zasluge za kulturu odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića. Glojnarić je ovogodišnji dobitnik diskografske nagrade Porin za životno djelo i posebna dostignuća u glazbi, koja se dodjeljuje onim umjetnicima koji su svojim znanjem i radom zadužili hrvatsku glazbu. Nagrada će mu biti uručena na dodjeli koja će se održati 29. ožujka u Centru Zamet u Rijeci.

»Osjećam se sjajno jer su mi priznanje dali moji kolege, dakle struka«, rekao je Glojnarić u razgovoru koji smo vodili u povodu objave ove vijesti. »Svaka nagrada je važna, međutim Porin je najveća strukovna nagrada na glazbenom području u Hrvatskoj i ima naravno i posebno mjesto.«

Četiri lica jazza

No to nije dovoljno da bi se uljuljkao i pritajio. Primjerice, u pripremi je njegovo novo diskografsko izdanje, album »Četiri lica jazza«, nazvan prema skladbi koja je nastala prije 50 godina kao rezultat suradnje Plesnog orkestra HRT-a (danas Jazz orkestar HRT-a), Zagrebačkog jazz kvarteta i Zagrebačkog gudačeg kvarteta. Na CD-u će biti objavljene davno snimljene, ali do sad neobjavljene izvedbe njegovih skladbi. »Noseći pečat svojega vremena, ta je glazba pisana zbog vlastitih osjećaja bez namjere dopadnosti«, rekao je. »Provokativnog sadržaja, pri slušanju zahtijeva veliku pozornost, tim više što sam koristio prošireni tonalitet, a povremeno i više tonaliteta istovremeno. Osim toga, skladba ima sve značajke moga odnosa prema jazz glazbi kao ozbiljnoj glazbi 20. stoljeća. To su elementi koji su me subjektivno i objektivno doveli do odluke da album dobije taj naslov, što je ujedno i prvo lice. Slijede blues kao drugo, balada kao treće te latin i traditional kao četvrto lice. U ovom izdanju naglasak nije na izvedenim djelima, već na preokupacijama prošlog stoljeća jer se bez poznavanja prvih desetljeća 20. stoljeća ne može shvatiti današnja umjetnost. Suprotno stajalištu da je nova umjetnost prekinula kontinuitet logičnog smjenjivanja stilskih pravaca, jazz je zadržao kontinuitet a promijenio je jedino način izražavanja kroz pluralizam koncepcije.«

Na CD će biti uvrštene izvedbe Glojnarićevih skladbi, a on je autor par excellence. Između ostalog, dobitnik je nagrade »Miroslav Sedak Benčić« u kategoriji autorskog stvaralaštva, u području jazza. Naime, osim što je najpoznatiji bubnjar u povijesti hrvatskoga jazza, uz Boška Petrovića, Miljenka Prohasku i Davora Kajfeša, s kojima je bio član legendarnog Zagrebačkog jazz kvarteta, jedan je od naših najznačajnijih skladatelja i aranžera. Razvio je vlastiti autorski pristup: osebujan, maštovit, kreativan i zreo, u idiomu »uravnoteženog modernizma”, kako voli reći. Ovom prigodom bit će to neke skladbe iz ranijeg razdoblja, koje je po mnogo čemu bilo posebno u Glojnarićevom stvaralaštvu.

»Tada sam počeo raditi na vremenskoj organizaciji zvuka«, rekao je. »Kao što se razvija društvo, razvija se i glazbeni medij koji uključuje kulturu, umjetnost, emocije, na način da se vrijeme u kojem stvaramo podudara s ljudima koji su u tom vremenu djelovali. Stoga možemo reći da je glazba bezvremenska kategorija koja će zauvijek obogaćivati naše živote, a stvaralački napredak, odnosno sve što se događalo u ranijim razdobljima, ima veliko značenje na vremensku organizaciju zvuka.«

Istraživači i institucije

Zato moje radove u različitim stilskim smjerovima definiram kao tehniku ili način kojim se nešto radi ili stvara. Istraživački dio se može uklopiti u laboratorijsko područje, jer sam u tom slučaju usredotočen na modeliranje procesa koji se uključuje u percepciju i produkciju glazbe. Moj istraživački dio djelovanja integrira više perspektiva, gdje uključujem teorijsko modeliranje, eksperimentalnu psihologiju, računanje. Uvijek počinjem od spoznaje osnovnih glazbenih struktura, kao što su harmonija i ritam, do fenomena koji nas vodi u više razine koje uključuju očekivanje, napetost i izražavanje. Važno je razumjeti i iskoristiti implikacije i spoznaje za analizu i modeliranje u domenama izvedbe, kompozicije i improvizacije. Ne treba zanemariti niti glazbeno stvaralaštvo koje u dobroj mjeri utječe na glazbenu terapiju, koja u svojoj osnovi još uvijek istražuje i eksperimentira stvarajući pritom odnos između istraživača i institucija, što opet stvara link akademske zajednice i široke publike.«

Sve je moguće

Svoje iskustvo Glojnarić je godinama prenosio glazbenicima, posebice u tadašnjem Big bandu HRT-a (današnjem Jazz orkestru HRT-a), koji je vodio kao šef-dirigent i za koji je pisao skladbe i aranžmane. Pod njegovim vodstvom Orkestar je svirao uigrano, sigurno i čvrsto, na razini boljih europskih jazz orkestara. Iako je danas u mirovini, Glojnarić je nedugo s tim orkestrom ostvario svoj novi projekt – »New Wave in Big Band Jazz«. Radi se o svježem, novom pristupu u njegovom opusu big band jazz produkcije.

»Znamo da se big band era dogodila između 1935. i 1945. i postala jedina priča koja je popularnošću jazza zasjenila sve ostale glazbene oblike«, kaže Glojnarić. »Ekspresija »new wave« u svojoj osnovi se odnosi na rock glazbu, ali moje mišljenje je da i big band može biti tako okarakteriziran. Naravno, kako prolazi vrijeme stvari se mijenjaju. Moja zamisao podrazumijeva novi oblik glazbene forme i orkestracije, koju spajamo sa sinonimom »contemporary« ili »new wave«, što ujedno znači da stara forma odlazi, a druge ekspresije dobivaju nove okvire. Suvremeni glazbeni izrazi kao i »new wave« pojavljuju se u višestrukim oblicima, tako da smo danas zapravo pod nekoliko istodobnih podražaja, a kao rezultat imamo percepciju koja se sve više navikava na taj obrazac.

Naravno da svaki uspješan jazz program mora imati solidne osnove, mora imati sigurnu ritmičku osnovu, zanimljive aranžerske zahvate i odlična sola. Sve ovo je uspješno prikazano u tom programu. Kako smo se okrenuli novom stoljeću, jazz glazbenici su nastavili spajati i miješati postojeće žanrove na način koji otežava pronalaženje jednostavnih oznaka. Dosezi eklektičkih izvora nemaju oznake mojeg pristupa, tako da dosege koje nam pružaju bop, post bop i moderne fuzije ne koristim jer se to jednostavno ne uklapa u moj način razmišljanja. Moj pristup sadrži vlastite aranžmane, skladbe i improvizatorske dijelove bazirane na novoj primjeni progresija ili potpuno slobodne improvizirane sekcije, tako da se dijelovi skladbe i improvizacije sjedinjuju i stvaraju poteškoće u raspoznavanju. Ritmički gledano, katkad imam osjećaj swinga, katkad međunarodne fuzije, ponekad potpuno free, drugim riječima: »Everything can happen«.

Harmonijski pristup ima oznake mojeg načina razmišljanja, ali u međunarodnoj primjeni nalazimo tragove bopa, atonalnog free jazza ili obične kvintakorde pa možemo reći da je sve moguće. Mi u Hrvatskoj počeli smo s izvođenjem jazza vrlo skromno, »poskrivečki«, bez velikih saznanja. Budući da nisam glazbeni pisac niti povjesničar, ne mogu govoriti o jazzu kao socijalnom i povijesnom fenomenu. Danas mladi odlaze na školovanje u inozemstvo, mnogi se vraćaju i uključuju u razne hrvatske grupacije i nastoje stvarati značajna glazbena djela koja će naći svoje mjesto i biti planetarno izvođena. Savjet mladim glazbenicima – marljiv rad i školovanje!« – zaključuje Silvije Glojnarić.