Ususret pulskom koncertu

Rahimovski: Nastupat ću dok imam snage, energije i zdravlja! A onda ću zapjevati s Hendrixom

Vinko Peršić

Snimio Sergej DRECHSLER / NL arhiva

Snimio Sergej DRECHSLER / NL arhiva

Pravi uspjeh se ne postiže preko noći! Da bi se uspjelo moraš biti iskren. Iskren prema publici, ali i jako, jako iskren prema samom sebi, kaže frontmen Parnog valjka



Iako zvuči gotovo nevjerojatno u četrdeset godina postojanja, Parni valjak nikada do sada nije samostalno nastupao u u pulskoj Areni. To će se konačno dogoditi 12. kolovoza u 21 s koncertom koji je nazvan »2 u 1«.


Za pulski nastup ovih vrhunskih glazbenika koji su svojim pjesmama i nezaboravnim nastupima zadužili hrvatsku glazbu i oduševili mnoge generacije slušatelja, a čiji se cjelokupni repertoar sastoji od hitova koje njihova publika na nastupima pjeva od riječi do riječi, pripremljena je veličanstvena pozornica sa specifičnom, vrlo upečatljivom  scenografijom uz što ide i vrhunska produkcija.


Na pulskom nastupu publika će imati priliku čuti i vidjeti čak dva koncerta: jedan akustični i jedan električni. Ulaznice su već u pretprodaji na svim uobičajenim prodajnim mjestima u sustavu Eventima po cijeni od 140 kuna. Invalidi i pratnja ulaze besplatno. O koncertu u pulskoj Areni kao i o zanimljivostima iz duge karijere benda porazgovarali smo s Akijem Rahimovskim, pjevačem i frontmenom Parnog valjka.


Glazbena žica




S osam godina već ste u glazbenoj školi. Ima li još neki glazbenik u porodici? Tko je otkrio vaš talent za glazbu?


– Da, uz osnovnu školu odmah sam krenuo i u nižu glazbenu školu: solfeggio, pjevanje, klavir. Zašto sam kasnije zapustio klavir? Pa bendu sam više bio potreban kao pjevač, svi u bendu su to bolje radili od mene, pogotovo Bero, postao sam pjevač, frontman, ali klavir nisam zapustio totalno. Eto, otkrit ću vam, bit će jedan mali poseban dodatak koncertu u Areni, ali neka to do koncerta ostane tajna. Osim mene u obitelji ima još glazbenika. Moj pokojni otac bio je profesor glazbe, svirao je saksofon, mama je pjevala i plesala u folkloru kao i tetke, pa je eto ta glazbena žica došla i do mene. Nisu me natjeravali u glazbenu školu. Išao sam sa užitkom. Otac je najzaslužniji što sam se počeo baviti glazbom. On je prvi otkrio da imam smisla za to…


»Parni valjak« je jedan od najvećih, odnosno najpopularnijih hrvatskih pop-rock sastava. Tko vam je sve ove godine bio najveća konkurencija? Govori se o vašem vječnom ratu s Prljavim kazalištem…


– Ma to su novinari nabrijali (smijeh). Mi smo živjeli i radili u jednom vremenu u kojem smo stvarno bili ponosni jedni na druge. Kad bi Prljavo kazalište izdalo dobar album, onda bi ga odmah i mi izdali, uvijek je bio nekakav izazov, a ne konkurencija. U tim vremenima koji su bili najplodonosniji u Jugoslaviji što se tiče glazbe bilo je svega, od Štulića i Azre, Filma, Prljavog kazališta, Bajage, EKV, pa i Parnog valjka.  Nije to bilo neko međusobno dokazivanje tko je bolji, već vjerovanje u ono što radimo i želja da to svima pokažemo. Poruka mladima? Pravi uspjeh se ne postiže preko noći! Da bi se uspjelo moraš biti iskren. Iskren prema publici, ali i jako, jako iskren prema samom sebi.


Publika je najvažnija


Parni valjak je osnovan 1975. godine i na sceni je do danas sa četverogodišnjom pauzom od 2005. do 2009. godine. Jeste li stvarno bili uvjereni kad je Hus  za 30. godišnjicu rekao »dosta je bilo« da je stvarno sve zauvijek gotovo?


– Pa bila je to jedna dobra okrugla brojka za zaključivanje karijere. I u međunarodnim okvirima to je i više nego respektabilna brojka za jednu kontinuiranu karijeru. Možda je tada bio neki umor, neka prezasićenost, jednostavno odluka je pala: gotovo je. Nismo se razišli radi neke svađe, samnom je u pauzi rada Valjka na mojim koncertima nastupalo »pola Valjka«, pauzirali smo, no nakon četiri godine smo opet osjetili  onu istu kemiju  koja nas je vezivala svih tih 30 godina i vratili smo se. Ne radi nostalgije, nego da vidimo ima li Valjak još što za reći. Izdali smo pjesmu »Nakon svih godina« koja je odmah bila na svim top listama i to je bio znak da Valjak još ima budućnost, još ima što za reći i da to publika dobro prihvata. I tako već sedam godina izdajemo nove pjesme jer ne želimo živjeti od stare slave, dajemo srce i dušu publici i publika nas i dalje voli. A to je najvažnije.


Prvu postavu Parnog valjka tvorili ste uz ostale Hus i vi, a oboje ste u bendu evo još i danas. Kako biste opisali vaš međusobni odnos?


– Mi smo se čim smo se upoznali jednostavno kliknuli. A kad s nekim klikneš onda s tom osobom možeš raditi cijeli život. Srodne smo duše i u jednoj smo divnoj autorsko-izvođačkoj simbiozi. Nekad se i posvađamo, ali to nije ni vrijedno spomena…


Je li Valjak ikad poželio izići na strano tržište, napraviti album na engleskom jeziku kao što je to nedavno učinio i Gibonni?


– Pa 1979. godine izdali album »Gradske priče« iliti »City Kids« u engleskoj verziji. Jedna pjesma s albuma je čak bila vani na nekim top listama. Problem je bio što bi da smo otišli vani sve trebali sve početi od početka, a ovdje smo već imali etabliranu karijeru. Tako da nam se nije dalo. Poveli smo se za onom »hvali more drž’ se kraja«.


Jedna ulaznica, dva koncerta


U pulskoj Areni ćete 12. kolovoza za proslavu 40. godišnjice karijere Parnog valjka izvesti ne jedan nego čak dva koncerta. Objasnite malo pobliže našim čitateljima tu formulu »2 u 1»…


– Za jednu ulaznicu publika će dobiti dva koncerta: jedan električni i jedan akustični. Hoće li biti strogo odjeljeni ili pomiješani neću vam otkriti. Nas jako veseli taj koncert u Areni. Biti će to kruna proslave 40. godišnjice našeg djelovanja koju smo počeli prošle godine. Znate, Arena je ipak Arena i nastupati u Areni je ogromna čast. I vjerovali vi to ili ne u punih 40 godina naše karijere ovo nam je prvi samostalni koncert u pulskoj Areni. Mislim da je sad pravo vrijeme za naš nastup u Areni i da će to biti divan završetak proslave 40. godišnjice benda.


Hoće li to biti novo čitanje starih pjesama ili ćete ih izvesti onako kako su svojevremeno napisane?


– Baza koncerta će biti standardne izvedbe starih i novih pjesama, no neke pjesme će sigurno biti izvedene u novom ruhu. Biti će to svojevrsno obogaćivanje starog materijala. Naravno izvesti ćemo i naše novije pjesme. Mi se  još uvijek volimo kreativno igrati. Garantiram publici da neće biti razočarana…


Koliko sam saznao iz krugova bliskih bendu kao predgrupa nastupit će vam zagrebačka pop rock grupa Buđenje, ali s vama će zasvirati i saksofonist Igor Geržina. Zašto baš ti gosti?


– Igor Geržina je s nama surađivao na puno albuma, bio je i na jednoj turneji s nama, tako da je prirodno zbog suradnje koja traje godinama da i bude dio ovog slavljeničkog koncerta. A Buđenje? Dobar su bend, prijatelji smo, neka malo opuste publiku prije našeg nastupa. Uvjeren sam da će to dobro napraviti…


Generalke za Arenu


Pretpostavljam da ste u velikoj dilemi koje pjesme odabrati za koncert u Areni budući da imate jako mnogo pjesama na repertoaru od kojih je skoro svaka bila veliki hit. Jeste li već napravili set listu ili ćete o popisu pjesama odluku donijeti tek u posljednji trenutak?


– Imate pravo. Nije nam bilo lako odabrati. Ipak već smo napravili set listu koncerta ali neka ostane tajna do 12. kolovoza do početka koncerta. Set listu ustvari uhodavamo uz izmjene skoro već godinu dana na slavljeničkoj turneji. Svi koncerti na slavljeničkoj turneji su ustvari bili naše »generalne probe« za Pulu. Za Pulu smo još i dodali neke stvari. koncert će trajati dva i pol do dva sata i četrdeset i pet minuta i siguran sam da nikome neće biti ni na tren dosadno. Koncert će se snimati audio i video i na jednom ili dva CD-a i jednom DVD-ju  do kraja godine materijal s koncerta će objaviti Croatia Records.


Koliko publike očekujete?


– Očekujemo punu Arenu!


Popularnost mi laska


Koliko vam znače nagrade? Recimo Porin…


– Meni osobno nagrade puno znače jer su potvrda mog rada. Pogotovo Porin koji je nagrada struke. Na Porinu definitivno treba doći do nekih promjena, ali meni je drago što  postoji i što je preživio sve nedaće. Treba čim prije u Porinu počistiti ono što ne valja i ostaviti one vrednote koje su neupitne.


Koliko vas opterećuje činjenica da se na javnom mjestu ne možete pojaviti a da vas ljudi odmah ne prepoznaju?  I tako već punih 40 godina!?


– Zašto bi me to opterećivalo?! Ako sam odabrao da budem to što jesam, dakle javna osoba, automatski sam pristao na sve to što popularnost sa sobom nosi. Je li mi dosadila činjenica da sam popularan već 40 godina? Nimalo. To mi laska! Ako si popularan, pogotovo tako dugo, znači da vrijediš!


Do kada mislite nastupati?


– Ne vidim sebe u mirovini. Dok god budem imao snage, energije i zdravlja i budem mogao kvalitetno raditi ovo u čemu uživam radit ću! Nakon toga ću valjda gore biti vokal Jimiju Hendrixu (smijeh).