ZAGREB Ukucate li ovih dana u kakvu tražilicu – »Mišo Kovač«, ista će vam promptno uzvratiti važnom objavom koja kaže: »Mišo Kovač i prijatelji! Samo nas nebo rastavit može! Koncert, subota, 22.12.2018. Split, Spaladium arena«. I fanovima, baš kao i onima koji će to tek postati, ako takvih uopće ima, sve je rečeno i sve je jasno!

Spaladium će biti pun, Mate Mišo Kovač izaći će pred masu, dignuti ruke u zrak i trznuti ramenom, a publika će jednostavno početi pjevati, od početka do kraja, pa i onda kada legendu zamijene na čas kći mu Ivana Kovač, klapa Rišpet i gost iznenađenja. Jer, nije koncerta Miše Kovača bilo dugo i čekalo se na njega žudno, a sad ga evo i to u idealno blagdansko doba kad ona »Samo nas nebo rastavit može« ima, ako ćemo pravo, i simbolički neki karakter.

Najiščekivaniji

Da je, pak, Mate Mišo Kovač u sasvim pristojnoj koncertnoj formi vidjeli su, nema dugo, naši iseljenici, više od deset tisuća njih koji su u frankfurtskoj Fraport Areni proslavili jubilarnu, desetu Hrvatsku noć. Jest, pjevali su tu i drugi, recimo Jelena Rozga i Lidija Bačić, Crvena jabuka i Miroslav Škoro, no najiščekivaniji je bio izlazak na pozornicu najpoznatijeg hrvatskog brka.

Kako i ne bi bio kad je legenda tamo pjevala zadnji put 1990. godine! I novinari iz Hrvatske, neki, potegli su u Frankfurt da to vide, a Samir Milla iz Večernjeg lista imao je i to zadovoljstvo da mu Mišo Kovač pripomene: »Kažu mi kako hrvatska mladost sluša one srbijanske cajke. Znaš što ću ti reći? Svaka moja pjesme je za te cajke Mount Everest. Nema šanse da oni koji dolaze na moje koncerte slušaju tu glazbu!«

Koordiniranost Mišine podlaktice

Konstatacija je to o kojoj bi se dalo, dakako, polemizirati, baš kao što bi se dalo polemizirati i s mnoštvom drugih rezolutnih ocjena što ih je živuća legenda kroz sve ove godine izgovorila, ma ima li smisla polemizirati s nekim tko je legenda!? Nekako i nema. A ako se ipak pokuša postaviti koje pitanje ne bi li se na njih potražilo odgovore, e onda ima legenda pravo kazati; neću, ne pašu mi pitanja, nisam zainteresiran. I bi tako, mi njemu pitanja, on nama košaricu. I boli to, tim više ako se sa samo tri godine pjevalo »odvesti ću te na vjenčanje«, s 20 »drugi joj raspliće kosu«, s 30 »ostala si uvijek ista«.

S 40 se, na žalost, nije stiglo pjevati ništa, da bi se s 50, s vremena na vrijeme, pjevušila ona svehrvatska programatska koja kaže »ja nemam više razloga da živim«. A kao da to nije dovoljno, barba vam ima nadimak Miško poradi brka nalik Mišinom, a i bili ste na onom opjevanom poljudskom koncertu kada se i tad mlađahni Ripper smrznuo od te silne koordiniranosti Mišine podlaktice i 50 tisuća ljudi što zborski pjeva svom snagom. Elem, sve to hoće reći da odbijenica boli, sve da je i s pravom udijeljena.

Nisu pitanja pogodila žicu

Možda se, tko zna, htjelo doznati i previše od čovjeka koji je za života kazao gotovo sve. Jer, pitati ga se kanilo i voli li i on onu »ostala si uvijek ista«, pa ga se htjelo pitati je li istina što piše u »Leksikonu YU mitologije« da je pjevati počeo jer ga je za odsluženja vojnog roka u Beogradu toliko nanervirao anonimni neki desetar da je praktički pobjegao od njega u orkestar, pa malo o današnjoj estradi, pa malo o tome jesmo li narod od pjesme ili sporta, pa malo o fenomenu Mišo Kovač koji nedvojbeno postoji kada su se o njemu onomad rasprave vodile i na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, pa malo o uspomenama s koncerata što ih je imao u Primorsko-goranskoj županiji, pa malo o Miši djedu, pa malo o brku...

Nije išlo. Nisu pitanja pogodila žicu. Ali, kakvo bi to štovanje bilo da se vjera može poljuljati zbog jedne odbijenice!? Nikakvo! Ne vjerovati nakon svih ovih godina u moć jednog braka, u snagu jedne ruke, u stih koji propagira lančić oko vrata, bilo bi najblaže rečeno suludo i pogubno.

Umjesto toga evo tek informacije za one koji možda ne znaju, ako takvih uopće ima, da je 22. prosinca u Spaladium Areni koncert Miše Kovača. Evo su ga, nema koji dan, najavili i izbornik hrvatske nogometne reprezentacije Zlatko Dalić te nogometaši Ante Rebić, Lovre Kalinić, Ivan Perišić i Nikola Vlašić fotografirajući se s koncertnim majicama. Štono bio kazao Mišo Kovač: publiku ili imaš, ili nemaš. I to je to. A ako nekome još nije posve jasno gdje je to na glazbenoj sceni, ne našoj već svjetskoj, pozicioniran Mišo Kovač, evo još malo njegovih rečenica izrečenih u Frankfurtu.

– Imam 77 godina i još uvijek nastupam, a publika pjeva sve pjesme. Jedini koji to još može u svijetu legendarni je country pjevač Willie Nelson. On je stariji od mene, a napuni svaku dvoranu. On je izmislio country. A samo da podsjetim, pjesma »Ti si pjesma moje duše« prepjev je country hita »Seven Spanish Angels« koju su pjevali on i Ray Charles. A moja verzija puno je popularnija na ovim prostorima od originala – reče, pišu tiskovine, Mišo Kovač.