Foto M. Gracin
Aleš Suk: Rijeci bi dobro došla neka krovna institucija koja se organizirano bavi filmom. Rijeka ima puno talenata, ali fali neka organizirana i profesionalna njegaŽeljka Sukova: Rijeci nedostaju educirani filmski stručnjaci, iako, ovdje se čak i dosta ljudi bavi filmom, i njima u čast treba postaviti crveni tepih i proglasiti za njih praznik, za to što su dosad preživjeli
Željka Sukova i Aleš Suk poznati su riječki filmski bračni par koji zajedno »stoji« iza jednog od najnagrađivanijih hrvatskih filmova posljednjih godina, dugometražne dokufikcije »Marijine«, no i niza drugih projekata, kao što je suradnja s brazilskim redateljem Gustavom Beckom realizirana kroz film »Zimsko čudo«, također snimljen u hibridnoj formi dokufikcije. Međutim, jedan od najintenzivnijih projekata Željke i njezinog supruga Aleša koji je prašku adresu trajno zamijenio riječkom, jest razvoj edukativne kulturne platforme REFINERI koju u sklopu udruge UKUS razvijaju posljednje tri godine.
Dodatna vrijednost
Što vas je potaknulo da osmislite koncept REFINERI?
ŽELJKA: Mi smo s našim projektima dosta putovali po svijetu i bili smo i na nekim lijepim radionicama za razvoj projekata kao što su CPH:LAB u Kopenhagenu ili BAL u Buenos Airesu, gdje smo bili oduševljeni organizacijom i programom, pa smo inspirirani time željeli nešto slično napraviti i u Rijeci. Naše radionice ne služe samo onima koji ih pohađaju, već i nama koji ih organiziramo, najviše u smislu međusobne inspiracije i razmjenjivanja ideja i ostvarivanja novih kontakata. To je vrlo važan segment, jer se filmovi kao umjetnost za publiku ne mogu raditi ako ne komunicirate o njima s drugim ljudima. Savjetovanje na filmovima se u svijetu skupo plaća, a na ovaj način svi to imamo omogućeno tijekom radnog procesa, i to je važna stvar.
ŽELJKA: Cijeli naš koncept je baziran na kontaktima s raznim autorima i institucijama, s kojima smo imali veliku želju nastaviti suradnju i pozvati njih u naš morski svijet. U početku baš i nismo imali ideju u što se upuštamo i koliko tu ima posla, jer je rad na takvoj radionici jednako zahtjevan kao da jednom godišnje radite film. No i dalje to guramo nekako iz svoje ljubavi i optimizma.
ALEŠ: Tu su nam naravno pomogli i naši kontakti iz Praga, dakle Institut dokumentarnog filma (IDF) koji su zapravo osnovali naši prijatelji i kolege, također filmaši iz praške filmske akademije. IDF je velika neprofitna institucija koja se ne bavi samo raznim edukativnim programima, nego i svim aktivnostima oko filma, dakle oko njegove potpore, financiranja, distribucije, postprodukcije, promocije. Dakle tu je program Ex Oriente samo jedan u nizu. Oni su važna točka u srednjeistočnom svijetu europskog dokumentarnog filma i poveznica s njima bila je izuzetno važna za start naše platforme.
Profesionalno rešetanje
Vi ste se zapravo »ubacili« u njihov postojeći krug edukacija, uz neke vlastite dodatke?
ALEŠ: REFINERI projekt služi za potporu i razvoj – mi pokušavamo pronaći interesantne autore s originalnim vizijama i pomoći im razraditi ideju i projekt na što bolji način, izvući što više iz njihovog autorskog potencijala, te otvoriti mogućnosti da njihova autorska vizija postane globalna i suvremeno aktualna.
ŽELJKA: Izuzetno je važno da neka tema, koja god bila, bude zanimljiva svijetu. Smiješno je da tema nekog filma bude interesantna samo Rijeci ili Hrvatskoj. Niti jedna grana umjetnosti ne bi smjela funkcionirati samo u granicama neke sredine. Znači, ovdje se u suradnji s raznim ljudima iz filmskog univerzuma naši polaznici mogu upoznati sa svime što svijet od njih zahtijeva. Uz to, mogu ostvariti korisne kontakte i suradnike za njihovu stvaralačku budućnost i sutradan recimo raditi zvuk u jednom, a montažu u drugom europskom gradu. Sve ovisi o njihovoj komunikativnosti i osjećaju za suradnju. A mi im pokušavamo pomoći maksimalno, pa tako, pored ostalog, imamo dogovor s art-kinom Cinema Nova, jednim odličnim art-kinom u Bruxellesu, da se završeni REFINERI filmovi prikazuju u njihovom programu, što je jedna od prvih distribucijskih točaka svakog projekta. Također pregovaramo i s nekima od vodećih muzeja i galerija u svijetu gdje smo i sami izlagali svoje filmove, da ugoste naš REFINERI program.
Hibridno stvaralaštvo
Iako su IDF-ove Ex Oriente radionice usmjerene dokumentarnom filmu, vi ste i u REFINERI platformi, baš kao i u vašim autorskim radovima, naklonjeni hibridnom filmskom izričaju. Zašto vas toliko fascinira eksperimentiranje s dva naizgled teško spojiva filmska žanra?
ŽELJKA: REFINERI je radionica koja se bavi hibridnim stvaralaštvom. To je za nas film koji ruši sve klasične granice bilo kojih formi. Nama je čak i želja da se za potrebe REFINERI-ja povežemo i s nekim institutom igranog filma te s nekim od instituta vizualnih umjetnosti. Momentalno na tome radimo, jer takva suradnja bi nas oplemenila na putu prema nekoj sasvim novoj filmskoj formi.
ALEŠ: U našim autorskim filmovima bavimo se tom nekom kombinacijom dokumentarne i fikcijske filmske prakse. Pokušavamo se fokusirati na to što možemo postići ukoliko jedan dio strukture filma napravimo negdje u prirodnoj situaciji ili obrnuto – kako neku prirodnu situaciju možemo implementirati u područje fikcije. Mislim da je to i svojevrsni trend u kinematografiji posljednjih godina i to ne samo zato jer je, primjerice, jeftinije angažirati naturščike. Lijepo je ponekad dozvoliti da situacija kaže svoje, da ne bude sve uvijek po nekom dirigiranom scenariju.
ŽELJKA: Uvijek ostavljamo rezervu za neko uzbuđenje i iznenađenje. Jedan dio filma je određen unaprijed i točno se zna što će se i kako događati, ali drugi dio je potpuno slobodan. Puštamo da se dogodi spontano što se treba dogoditi, i upravo to često rezultira najzanimljivijim trenucima. Naprosto nema pravila. Tako nas dvoje i živimo – nema pravila ni u filmu, ni u životu.
Koliko je autora, pogotovo naših lokalnih, prošlo kroz vaše radionice i biste li istaknuli neke projekte?
Nedostaje autorefleksije
Koliko prijava dobijete na natječaj? Kakvima ocjenjujete ideje domaćih, odnosno lokalnih autora?
ŽELJKA: Naše prijavnice su relativno nezahtjevne i svake godine dobijemo preko 30-tak, 40-tak prijava. Imali smo prijave iz različitih zemalja, najviše ih je međutim iz regije. Što se lokalnih autora tiče, česte su neprofesionalne prijave, diletantski ispunjene. Znaju nam, umjesto prijave, ideje slati preko Facebooka, a neki umjesto pisanja samo zovu telefonom.
ALEŠ: Smiješno je što se ljudima ovo događa tu pred nosom, a oni se prema tome tako ponašaju, među njima čak i neki poznati vizualni umjetnici. Imam dojam i da tu nedostaje te neke autorefleksije, odnosa prema tome što autor želi napraviti. Ljudi nisu sposobni ili su lijeni popisati to što žele raditi. Mislim da je dosta važno da potičemo autore da budu malo više svjesni tog procesa i rezultata njihovog rada, pogotovo ako je to nešto što treba ići u svijet. Drugi ekstrem su neki vrlo ambiciozni, veliki projekti koji uključuju na primjer tri države i šest medija. Ti su izvan okvira naše radionice i nečeg što se može idealno dogoditi u periodu od jedne godine unutar skromne financijske konstrukcije.
Kakvo je vaše mišljenje o filmskoj Rijeci, odnosno situaciji na riječkoj filmskoj sceni?
ALEŠ: Mislim da se u Rijeci u posljednje vrijeme događaju zanimljive stvari, sve više se rade filmovi. Kad smo prije pet, šest godina došli ovamo, situacije nije bila takva. Mi se isto trudimo ojačati tu produkcijsku snagu koju Rijeka sigurno ima, i zato smo osmislili REFINERI, da ne budemo samo oni koji rade filmove, već i da doprinesemo razmjeni znanja i suradnji.
ŽELJKA: Rijeka je po svojoj geografiji filmska i puno ljudi koji dođu oduševljeni su Rijekom kao lokacijom. No uvjeti koje Rijeka pruža naprosto nisu filmski uvjeti. Standardni minimalni budžet za napraviti film je, recimo, 100 tisuća kuna, a Grad Rijeka ljudima koji rade film daje po 15 tisuća kuna. Iako je situacija izvan Rijeke valjda još i gora. U inozemstvu se situacija kreće u drugim ciframa. Trebamo istaknuti i pohvaliti HAVC te Zakladu kultura nova koji djeluju apsolutno profesionalno i mogu se usporediti s jakim međunarodnim institucijama.
Krovna institucija
Je li sustav financiranja malo drugačiji u europskim gradovima? Možemo li reći da Rijeci nedostaje filmska institucija koja bi nabavljala sredstva za projekte iz više različitih izvora, a ne samo iz gradskog budžeta?
ALEŠ: Da, sigurno bi Rijeci dobro došla neka krovna institucija koja se organizirano bavi filmom. Rijeka ima puno talenata, ali fali neka organizirana i profesionalna njega.
ŽELJKA: Rijeci nedostaju educirani filmski stručnjaci, iako se ovdje čak i dosta ljudi bavi filmom, i njima u čast treba postaviti crveni tepih i proglasiti za njih praznik, za to što su dosad preživjeli. Jer, iako Grad izlazi u susret, i nama i drugima, po budžetima za film i uvjetima za filmaše Rijeka se ne može nazvati filmskim gradom.