Avantura u spektru

Samo veslaj: Projekcija u Kastvu nikoga nije ostavila ravnodušnim

Kristian Sirotich

Gledatelji na promociji filma Samo veslaj / Foto Kristian SIROTICH

Gledatelji na promociji filma Samo veslaj / Foto Kristian SIROTICH

Mislim da se priča lijepo uspjela izbalansirati, ta posebnost Viga i Alena, ali i šira priča koja je u ovom slučaju zapravo jako bitna, a to je što sve klinci s autizmom zapravo mogu napraviti te koji su njihovi limiti - kaže Ivan Vranjić, autor dokumentarnog filma 



KASTAV  Prije otprilike godinu dana s rta Vošćica jedna se malena ekspedicija otisnula u avanturu kajacima oko otoka Krka. Ne bi tu bilo ništa neobično da glavni junaci nisu bili Alen i njegovi sinovi Erik i Vigo, koji je i središnja figura čitave avanture.


Vigo je dijete s autizmom pa je projekt nazvan »Samo veslaj«, a zbog imena Viga i Erika zamišljen i kao »vikinška priča«, na taj način dobio jednu potpuno drugačiju dimenziju. U organizaciji udruge Eduri i Anđeline Toto »vikinška priča« je postala priča o podizanju svijesti o autizmu, a ujedno i o volontiranju, ljudima, umrežavanju.


Postala je priča što je svoj početak imala na rtu Vošćica, a veliki finale doživjela je ovacijama gledatelja na promociji dokumentarnog filma »Samo veslaj« autora Ivana Vranjića, koji je s Alenom, Vigom, Erikom, Anđelinom i ostalim sudionicima, a reći će Anđelina da je sudjelovalo 63 volontera, 12 organizacija i dva psa, intenzivno proživio ovu malu avanturu i sve marljivo dokumentirao kamerom, fotoaparatom, dronom.


Ivan Vranjić, Alen Grakalić i Anđelina Toto / Foto KRISTIAN SIROTICH


Ivan Vranjić, Alen Grakalić i Anđelina Toto / Foto KRISTIAN SIROTICH





Emotivne reakcije


– Jako sam sretna jer ono što smo željeli od početka uspjeli smo provesti do kraja. Čekali smo film i došao je u pravo vrijeme budući da je premijera svjetlo dana ugledala na obljetnicu prve faze projekta. Ideja je krenula od toga da Alenova djeca imaju vikinška imena (Vigo i Erik) što nas je i ponukalo da čitav projekt napravimo kroz priču. Naravno da je cilj bio podizanje svijesti o autizmu i senzibilizaciji javnosti prema osobama s autizmom, ali isto tako promoviranje volonterskog rada, umrežavanje, stvaranja općenito boljih odnosa prema osobama s invaliditetom. I mislim da projekt nikoga nije ostavio ravnodušnim. I to mi je bila najveća želja od početka do kraja. Ravnodušnost kao stanje je teško za sve, pojedinca i njegovu okolinu. Ne znam koliko smo pridonijeli, ali vjerujem da će se ponekad netko sjetiti možda malo bolje ophoditi prema tim ljudima i ako smo na tom planu napravili tri posto ja ću biti jako sretna – kazala je Anđelina Toto, predsjednica i osnivačica udruge Eduri, poznata po nesebičnom volonterskom i humanitarnom radu, koja je zaista imala zašto biti ponosna nakon promocije filma.


Gotovo do posljednjeg mjesta ispunjena Gradska loža kojom se nekoliko puta prolomio snažan pljesak i emotivne reakcije ljudi zaista su najbolja nagrada za uloženi trud. I ne samo za Anđelinu Toto, već i za autora Ivana Vranjića također.


– Nisam znao što će ispasti od svega, jer ovo je forma koju baš nisam prije bio radio. Radio sam video, ali kratki dokumentarni filmovi su ipak malo drugačiji, moraju imati glavu i rep i malo je teže ukomponirati sve elemente u pričicu što bi na nekoga ipak trebala ostaviti dojam. No, mislim da se priča lijepo uspjela izbalansirati, ta posebnost Viga i Alena, ali i šira priča koja je u ovom slučaju zapravo jako bitna, a to je što sve klinci s autizmom zapravo mogu napraviti te koji su njihovi limiti, odnosno nedostatak istih – započet će Ivan Vranjić, autor filma prikazanog u Gradskoj loži, koji je svoj prvi dokumentarni uradak namjerno ostavio pomalo nedorečenim. Razlog?


Gledatelji na promociji filma "Samo veslaj" / Foto KRISTIAN SIROTICH


Gledatelji na promociji filma "Samo veslaj" / Foto KRISTIAN SIROTICH



Strahopoštovanje


– Ova je priča bazirana na tih pet dana koliko sam ih pratio u projektu, ali to je jedna mala crtica u nečijem životu koja ne može dočarati te veće izazove što se vežu uz autizam. Cilj nam je nastaviti ovaj projekt s Alenom i Vigom i pratiti ih kroz godine. Kako Vigo bude postajao stariji tako će postati svjesniji tih nekih trenutaka i mislim da će biti izazov snimati baš na taj način, gdje mi možemo pratiti njegov razvoj i gdje možemo pratiti imaju li te mini-avanturice pozitivnog utjecaja na njega i njegov daljnji život – otkriva Vranjić, uz dodatak da nimalo nije imao straha upustiti se u ovakav projekt, ali je itekako imao strahopoštovanja prema temi koju je obrađivao.


– Sve ovo ostavilo je dubok utisak na mene jer, moram priznati, prije ovog projekta nisam baš bio previše upoznat s autizmom. Imao sam privilegiju živjeti tjedan dana s njima u istoj kući, vidjeti koje su to odgovornosti koje se skrivaju iza svega toga, kako utječe na privatni i poslovni život. Puno sam naučio iz toga, a jedan dio sam nastojao prenijeti kroz film ljudima koji su sada došli na projekciju. Tema je velika i značajna i ne bi joj se trebalo pristupiti olako na sve gledajući – zaključio je Vranjić nakon projekcije filma u kojemu otac Alen priča priču o njihovu pothvatu, o Vigu, njegovu zaraznom osmjehu, o autizmu i životu s autizmom. O avanturi u spektru, kako je u jednom trenutku nazvao projekt »Samo veslaj«, dok se ekranom izmjenjuju i pripreme za odlazak u avanturu i veslanje i spektakularni kadrovi otoka Krka. I nakon odgledanih petnaest minuta, tijekom kojih je moguće steći barem mali uvid u to koliko je izazovno živjeti s autizmom, zaista je teško ostati ravnodušan.