Iz Udina s istočnoazijskom ljubavlju

Politička akcija prije svega: Filmski kritičar Dragan Rubeša o Far East Film Festivalu

Dragan Rubeša

Iz filma »No. 1 Chung Ying Street«

Iz filma »No. 1 Chung Ying Street«

Dominantni tematski interesi udinskog filmskog festivala bliži su ljudskopravaškoj koncepciji no klasičnoj kung-fu akciji



Iako je moto ovogodišnjeg, jubilarnog 20. po redu Far East Film Festivala u Udinama, posvećenog istočnoazijskim kinematografijama, bio »All Genres, All Genders«, njegov razbarušeni žanrovsko-rodni diskurs pokazao je da akcija ne podrazumijeva isključivo kung-fu, wuxia i trijade, već je ona prvenstveno politička. Zato su njegovi dominantni tematski interesi bliži ljudskopravaškoj koncepciji.


»Izgubili smo puno vremena, ali za to postoji samo jedna riječ – akcija!« kaže mladi maoist u finom crno-bijelom komadu Dereka Chiua »No. 1 Chung Ying Street«, koji organizira ulični prosvjed protiv britanske kolonijalne opresije, uzvikujući slogane u stilu »Dolje hongkonška kolonijalna vlast! Vratite nam našu Kinu!« dok mu majicu krasi natpis »Građanski neposluh«. Zatekli smo se u Hong Kongu 1967., samo godinu dana prije no što će se Parizu dogoditi Jolie Mai. »Mislio sam da dolaskom u Hong Kong više nikad neću vidjeti Maa«, kaže junakov kineski cimer. No Kina je brzo zaboravila svoje teen ravolucionare, kojima će autor jukstaponirati neke nove buntovnike s »Umbrella« predznakom.


Na Maovu eru referira se i virtuozni Feng Xiaogang (»Mladost«), čiji je prethodni sjajni komad »Ja nisam Madame Bovary« prikazan u sklopu lanjskog Far Easta. Autorova emotivna i melankolična saga nanovo se obraća povijesnim temama, fokusirana na grupu mladih idealista, članova armijske umjetničke družine u doba kineske kulturne revolucije, koji svojim borbenim koreografijama podižu moral vojnicima. Nastupali su i na 3.500 metara nadmorske visine, gdje ih neće zaustaviti ni visoka tjelesna temperatura. Družina se raspada kad u gradu osvane prvi korporacijski jumbo plakat, nakon čega više ništa neće biti isto.


Festivalski vrhunac




I ovogodišnji festivalski vrhunac, genijalni »1989: Kad svane dan«, u režiji Jang Joon-hwana, ambijentiran je u periodu zloglasne južnokorejske diktature, koja je svakog borca za demokraciju žigosala kao maoista. Jangov energični komad istinita je priča o ljevičarskom studentu koji umire tijekom brutalnog policijskog ispitivanja. I dok vlasti pokušavaju prešutjeti mladićevu smrt, tužitelj će zatražiti njegovu autopsiju. A kad slučaj dopre na novinske naslovnice, on će pokrenuti lavinu uličnih nemira u koje se uključuje mladi aktivist i napredni katolički svećenik.


Riječ je o krajnje odvažnom komadu koji ne pristaje na kompromise pa je pravo čudo da iza njega stoji korporacija CJ Entertainment. Njen produkcijski pečat ima i eksplozivna ratne epopeje »Battleship Island«, u režiji provjerenog Ryoa Seung-wana (šifra: »Berlinski dosije«), koji je udinskoj publici predstavio njenu integralnu redateljsku verziju. Priča je to o jazz klarinetistu i njegovoj kćeri korejskoj Shirley Temple, koji će zajedno s 400 izbjeglica završiti u paklu japanskog otoka Hashima ispred Nagasakija, onog istog koji je u »Skyfallu« Sama Mendesa »glumio« skrovište Bondova protivnika Raoula Silve. Tamo on završava u rudniku, dok kći biva prebačena u četvrt za »razonodu«, zabavljajući zloglasnog japanskog zapovjednika preodjevena u gejšu.


Glava u torbi


Za razliku od Ryoova rudara, koji pruža otpor i kuje plan o masovnom bijegu s tog japanskog otoka strave, rudari koji u »Gnjevu tišine« Xina Yukuna kreću palicama i lopatama na mafiju koja ilegalno preuzima njihova okna, ubrzo će doći do zaključka da je otpor posve uzaludan. Kao što uzaludna postaje i junakova potraga za nestalim sinom, što pokazuje i finalni kadar s njegovom uplakanom ženom, te simboličnom eksplozijom rudarske planine. Iako je Xinova priča ponešto inferiornija u odnosu na autorov lucidni prethodni film »Lijes u planini«, slijedeći trajektoriju novog kineskog krimića koju je iscrtao »Crni ugljen, tanki led«.


Iz poslovično jakog japanskog kontingenta Far Easta valja izdvojiti sumanutog Daihachija Yoshidu i njegovo »Skitsko janje« (Hitsui no ki), iako je za nomadske Skite u filmu tek vezana simbolična legenda koja se spominje na njegovu početku. Yoshidin komad ambijentiran je u obalnom gradu čije vlasti pokušavaju riješiti rastuću depopulaciju nudeći dobrodošlicu grupi zatvorenika koji u tišini bivaju pušteni iz zatvora da bi tamo odradili ostatak kazne društveno korisnim radom. Time bi se smanjila prenapučenost zatvora, ali i enormni troškovi njihova održavanja. No u jednog od tih novih stanovnika nanovo se rađa strast za ubijanjem, zbog čega će intervenirati i uspavani morski duh Nororo čija ogromna statua krasi brdo iznad grada.


Sličnu crnohumornu trajektoriju slijedi i filipinski crowdpleaser »Chedeng and Apple« Raea Reda & Patricka Tabade, koji priziva duhove »Thelme i Louise« u grotesknoj priči o dva bapca, autanoj 66-godišnjoj lezbijki i žrtvi bračnog nasilja, koje kreću u bijeg nakon što potonja ubije brutalnog muža, skrivajući njegovu glavu u Vuittonovoj torbi.