Riječka premijera

POSLJEDNJI SRBIN U HRVATSKOJ Hrvatska kao država zombija (

Dragan Rubeša

Scena iz filma Posljednji Srbin u Hrvatskoj

Scena iz filma Posljednji Srbin u Hrvatskoj

»Posljednji Srbin u Hrvatskoj« je onakav strašni (satirični) udarac za našu kinematografiju, kakav je bio Vitezov »Narodni heroj Ljiljan Vidić«. Alegorije, reference i simbolika nude se ovdje s lopatama. Koja je ovo država! Država zombija



Ekstraordinarni George A. Romero pokazao nam je da zombi film mora igrati na političku urgentnost i detektirati sranje svijeta u kojem živimo. U »Zori živih mrtvaca« predskazao je, recimo, sve naše zombije koji bauljaju šoping centrima u društvu konzumiranom vlastitim apetitima. I kazališnom tandemu Kelly Copper & Pavol Liska, autorima debitantskog komada »Die Kinder der Toten« snimljenog prema istoimenom romanu Elfriede Jelinek koji bi se mogao preimenovati u »Štajerski karneval mrtvih«, trebaju zombiji u lodenima i svastikama da bi denuncirali (austrijske) povijesne amnezije i nacionalne mitove u razornom spoju vulgarnog, grotesknog i ridikuloznog, u kojem ono potisnuto nikad neće ostati zakopano. »Smrt je Nacija!«, poručuje nam Jelinek. Te alegorije o zombijima vječno skrivenima u nama, Predrag Ličina u »Posljednjem Srbinu u Hrvatskoj« postavlja u horor naše nacionalističke kloake, opasane bodljikavom žicom.


Hrvatski pašaluk


U bliskoj budućnosti u koju Ličina postavlja svoju priču, Hrvatska je svedena na pašaluk stiješnjen između Velike Slovenije i Velike BiH. U takvoj Hrvatskoj čija je demografija spala na 2 i pol milijuna jadnika, pripadnik zagrebačke zlatne mladeži Milan Motika (Krešimir Mikić), namirisan Chanelom 530, jezdi u crvenom sportskom kabriju na svojoj redovitoj ruti između lifestyle restorana, salona za masažu i kina u kojem se prikazuje nekakva hrvatska verzija »Wonder Woman« sa superheroinom Hrvojkom Horvat (Hristina Popović), koja se bori za slobodu svog naroda. »Svjetlost na kraju tunela ipak se ne nazire«, poručuje nam DJ Mrkva.


Ta ista Hrvatska ima tek jedan izvor čiste i nezagađene vode, koji biva zaražen virusom koji ljude pretvara u zombije. Na njega su otporni jedino hrvatski Srbi. Jer, samo imunitet Srbina spašava. Hrvati svi odreda postaju živi mrtvaci i njihova žeđ za krvlju je neutaživa. No još gore će se provesti jedan zaljubljeni par bolničara »gejčeka« (cameo uloge Nikše Butijera i Bojana Navojeca), koje će naš junak zatući pijukom i štitom ukrašenim šahovnicom. Bili su to »strašni udarci za hrvatsku kinematografiju«.


»Serbum« za »Novosrbe«




Ali to nije sve. Imamo tu neživog Maksa s tetoviranim »U« na torzu (Dado Ćosić), koji otkriva da mu je mater bila »kurva četnička«. Našoj superheroini dogodit će se bliski susret s pin-up vampiricom u srpskom selu Slavujevci negdje oko Plitvica. Tu je i talijanska ljudskopravaška aktivistica Severina, pardon, Miss Francesca Gambini de la Norte, koja u Švedskoj sudjeluje u radu instituta za borbu protiv virusa. Tu je i međunarodna svemirska letjelica čija se posada u zlatnim uniformama doima kao da je zalutala sa seta Vukotićevih »Gostiju iz galaksije«. A tu je i parada drugih naroda i narodnosti s postjugoslavenskih prostora, od opake punčke Jane Zdovc (Judita Franković) do obitelji jednog Albanca, bijele kapice uračunate, koja će jedina preživjeti Armagedon. Iako Hrvojka i Mićo možda predstavljaju postapokaliptični spas za nastavak hrvatske vrste. Čak i kad je čarobni serum poznat kao »serbum« trebao postati jedini antidot koji vraća zombije u ljudski oblik, pretvarajući iz u »Novosrbe«.


Jer, kad bismo parafrazirali Ličinina junaka, »Posljednji Srbin u Hrvatskoj« je onakav strašni (satirični) udarac za našu kinematografiju, kakav je bio Vitezov »Narodni heroj Ljiljan Vidić«. Sve to garnirano rodriguesovskom B-movie retorikom i gegovima koji prizivaju Taiku Waititija (šifra: »Kad padne mrak«). Dovoljno bedastima da bi na trenutke bili urnebesni, ali ne uvijek. Alegorije, reference i simbolika nude se ovdje s lopatama. A tek one-lineri u stilu »Are you a Serb, Mr Srbljanović? Jok, you are!«. Koja je ovo država! Država zombija.