Novi film Woodya Allena "Upoznat ćeš visokog, tamnog stranca"

Manhattan na Temzi

Aldo Paquola

"Upoznat ćeš visokog, tamnog stranca" je prvenstveno poznanstvo s vrlo dobrim, duhovitim, zabavnim i osjećajnim filmom

I ovaj film Woody Allen je režirao za vlastite poklonike koje je stekao s oscarovskom romantičnom komedijom »Annie Hall« (1977) i napustio malo provokativne, burleskne amaterski razuzdane fimove (»Uzmi novac i bježi«, »Sve što ste oduvijek htjeli znati o seksu…«, »Spavač«) te postao povlašteni kroničar i ironijski pjesnik življenja Manhattana. Seksualne frustracije, bračne nevolje, umjetničke aspiracije, kavanska kvazi intelektualna naklapanja, pomodnost kao takva, grozničavo, često i prikriveno, traganje za osobnom srećom i ljubavlju stalni su motivi, zaštitni znakovi, pa i klišeji, u bogatom, ustrajno hiperproduktivnom opusu Woodyja Allena.   Ti filmovi imaju poluautobiografski pečat. Allen često utjelovljuje živčanog židovskog intelektualca, sklonog umjetnosti i pohotnog. U ovom filmu on ne glumi no tematski »Upoznat ćeš visokog, tamnog stranca« možemo komotno nazvati »Manhattan na Temzi« – u njemu Allenove preokupacije pribivaju u potpunosti i bez ostatka.

Bez pravog zapleta


Londonsko okružje, pretežito tiho i mirno, gdje nas odvede stari taksi u uvodnim kadrovima, i posadi matronu alkoholičarku kod nimalo jeftine gatare, krcato je standardnim Allenovim likovima. Imućni galerist u bračnoj krizi, mlada povjesničarka umjetnosti optrećena mužem, osrednjim književnikom u gubitničkoj putanji i naprasnom rastavom roditelja (oni su jedni od glavnih likova, majku smo upoznali kod gatare, oca ćemo nešto kasnije u aktivnostima tjelovježbe), obilje, ponekad prava teatarska prštavosat dijaloga ne pretvara gledatelje u puke slušatelje jer kod Allena koliko god likovi govorili ništa manje nisu poticani i obuzeti fizičkim kretanjem i djelovanjem.   Valja reći da je naracijski okvir krhak i da pravog zapleta nema, no ritam i mizanscen vodvilja potpomognut ugodnom jazzy glazbom privući će nas na Allenovoj celuloidnoj rugalici (od viagre i gimnastičkih vježbanja do spiritističkih seansi i new age besmislica) bez opakih žalaca. A i sućut prema akterima raste, što valjda dolazi kao posljedica ulaska u životno i kreativno stvaralačko razdoblje znamenitog redatelja i scenarista.   Starost je ovdje prednost. Velemajstor kamere Vilmos Zsigmond, poznat po suradnji s Altmanom, Ciminom, De Palmom, Spielbergom, dao je filmu živu vizualnost kadrovima u protusvjetlu, povezivanjem postojećeg izvora svjetlosti i pridodanog govorom boja, što je uzorno razvidno u zlatarnici – Antonio Banderas kupuje skupi nakit, Naomi Watts isprobava naušnice – pa to je pravi snimateljski biser. Ili dijamant.

Reprezentativna postava


U reprezentativnoj glumačkoj postavi istaknuo bih na prvom mjestu Gemmu Jones kao majku glavne junakinje. Filmofilima pak ide pitanje sjećamo li se Gemme u poznatom, onodobno skandaloznom, filmu »The Devils« (1970) Kena Russella? Izvrsna je i Naomi Watts kao supruga, kćerka i odbijena ljubavnica. Anthony Hopkins je alter ego Woodyju Allenu. Poludio je za mladim ženama, viagrom, trošenjem novca i melankolijom razočaranosti i muškog obmanjivanja u starosti. Hannibal Lecter je ukroćen.   »Upoznat ćeš visokog, tamnog muškarca« je prvenstveno poznanstvo s vrlo dobrim, duhovitim, zabavnim i osjećajnim filmom.