Televizija

Diskriminacija na malom ekranu: Među deset najplaćenijih TV zvijezda sedam su – muškarci

Kim Cuculić

»Uvod u anatomiju«

»Uvod u anatomiju«

BBC je objavio listu najbolje plaćenih televizijskih zvijezda, među kojima su prvih sedam muškarci



Ženama na televiziji ne vjeruje se kao muškim piscima scenarija – zavapila je ovih dana u The Guardianu kreatorica serije »Happy Valley« Sally Wainwright, koja je progovorila o nejednakosti u televizijskoj industriji. Ona je istaknula da se žene na televiziji moraju truditi i dokazivati mnogo više od muškaraca, čime je ukazala na rodnu diskriminaciju i u ovom području. Do ovakve reakcije Sally Wainwright došlo je nakon što je BBC objavio listu najbolje plaćenih televizijskih zvijezda, među kojima su prvih sedam muškarci. Na vrhu liste našli su se oni koji su prošle godine zaradili više od 150.000 funti, a u tom društvu – unatoč njihovoj kvaliteti – nisu se našle žene poput Emily Maitlis, Sarah Montague i Louise Minchin. Za razliku od toga, novinar John Humphrys prošle je godine zaradio više od 600.000 funti.


Više od 40 ženskih televizijskih zvijezda pisalo je direktoru BBC-a, apelirajući da hitno ispravi tako veliki raskorak u plaćama žena i muškaraca u toj medijskoj kući. Direktor im je odgovorio da mu je posljednjih nekoliko godina to među prioritetima i da će se rezultati vidjeti kad sljedeće godine javno objavi visine plaća. Sally Wainwright i dalje skreće pažnju da je za početak prikazivanja televizijskog programa »The South Bank Show« trebalo duže vrijeme samo zato jer je žena. Dodala je i to da su scenarij za »The South Bank Show« pisali Paul Abbott i Russell T Davies, ali da su nju izostavili. Wainwright je također pisala scenarije za serije »Last Tango in Halifax«, »At Home with the Braithwaites« i »Coronation Street«. Kako ističe Wainwright, na seriji »Coronation Street« radio je tim od 15 ljudi, ali su među njima bile samo tri scenaristice. Prema riječima Sally Wainwright, čitava atmosfera bila je nadmoćno muška i bilo je teško raditi u takvom ozračju.


Teško dobiti posao


U seriji »Happy Valley« središnji lik je Catherine Cawood, policijska narednica u gradiću punom alkoholičara, ovisnika i tinejdžerskih trudnoća. Naizgled miran život je uzburkan nakon što muškarca za kojeg misli da je odgovoran za smrt njezine kćeri puste iz zatvora. Catherine vjeruje da je samo pitanje vremena kada će naći novu žrtvu. Istovremeno, knjigovođa Kevin Weatherill se ne osjeća ispunjeno u svom životu i traži povišicu koju ne dobije. Očajan jer ne može ispuniti svoje ciljeve, odluči za pomoć pitati lokalnog kriminalca koji mu predloži otmicu šefove kćeri…




– Ja sam Catherine, 47 mi je godina, razvedena sam, živim sa sestrom koja je liječena ovisnica o heroinu, imam dvoje odrasle djece, jedno je mrtvo, drugo ne razgovara sa mnom, a tu je i unuk… Tako se predstavlja jedna od najneobičnijih junakinja koje ste posljednjih godina vidjeli na malom ekranu – napisao je filmski kritičar Nenad Polimac. To je Catherine Cawood iz Sretne doline, kako ironično zovu gradić Sowerby Bridge u Zapadnom Yorkshireu, zato što tamo narkomana ima više nego »normalnih« žitelja koje opijati ne zanimaju. Catherine je policajka, ali ne radi u uredu i ne izdaje naređenje timu specijalista. Ona patrolira ulicama, a kada neki od njezinih »klijenata« postane posebno neugodan, zna ga srediti udarcem među noge. Uniforma joj stoji nezgrapno, često je raščupana, što prikriva smiješnom policijskom kapom, a šminka se tek iz nužde, kako bi prikrila loš ten – osvrnuo se Polimac.


Seriju »Happy Valley« producirao je BBC One, a šest epizoda prve sezone u prosjeku je gledalo 15 milijuna gledatelja, njih sedam u premijernom emitiranju, a osam ih se koristilo naknadnim uslugama, što znači da je usmena predaja bila odlična. Dok Sally Wainwright upozorava na diskriminaciju žena u televizijskoj industriji, u tom segmentu postoji i rasna diskriminacija. U članku koji je 2015. objavio Vox feminae, a koji potpisuje Aisha Harris, navodi se da iako se čini da se situacija na ekranu znatno popravila po pitanju rasne raznolikosti, statistike pokazuju pogoršanje situacije iza ekrana.


– Nebijelim scenaristima/icama je često teško dobiti posao, a čak i kad uspiju, industrija ih tretira drugačije. U 2013. godini, dva tjedna nakon što je započela s Disney-ABC Writingom, vrlo kompetitivnim programom za scenariste, Natasha »Tash« Gray je dobila posao kao jedna od scenaristica u emisiji »Dog With a Blog«. Ovaj program, koji godišnje primi svega osam od dvije tisuće prijavljenih kandidata, nije bio prvi program pokrenut od televizijske mreže u kojem je Natasha sudjelovala, ali je bio prvi koji je rezultirao zaposlenjem.



The Writers Guild of America, američko udruženje scenarista je provelo istraživanje među 3.000 scenarista koji su radili na 300 serija prikazanih na 36 televizijskih mreža tijekom sezone 2013./14. U istraživanju je poseban naglasak bio na skupinama koje su dosad tradicionalno bile slabije zastupljene – žene, pripadnici manjina i starija populacija. Poražavajući podaci su pokazali da se broj nebijelih osoba zaposlenih na osmišljavanju i pisanju serija smanjio za gotovo 2 posto u odnosu na 2011./12., a jednako se smanjio i broj izvršnih producenata.


U više od 20 intervjua provedenih sa scenaristima (nebijelim i bijelim, mladim i starim), izvršnim producentima i direktorima programa za poticanje raznolikosti, potvrđena je pretpostavka da američka televizijska industrija, iako se diči raznolikošću, zapravo ne postiže mnogo po tom pitanju.



Tisuće prijava svake godine


Biti novi scenarist uglavnom se svodi na učenje i prilagođavanje, no Natasha je ipak uspjela predstaviti neke od svojih ideja te je dobila priliku napisati tekst za jednu od epizoda, priliku koja je mnogima od njenih kolega uskraćena. Natasha je radila uz sedam kolega i jednu kolegicu, u skupini u kojoj je bila jedina nebijela osoba. Danas se na ekranu situacija za nebijele osobe popravlja zahvaljujući ponajprije Shondi Rhimes, autorici poznate televizijske serije »Uvod u anatomiju«. Posebno je zapažen uspjeh njezine serije »Scandal«, prve serije u zadnjih 40 godina u kojoj je protagonistica crnkinja. »Pokušavam postići da televizija više nalikuje stvarnom svijetu« – izjavila je Shonda Rhimes.


Iako bi se iz sezone 2014./15. moglo zaključiti da je Hollywood shvatio nužnost većeg broja priča s nebijelim protagonistima (što potvrđuju primjerice serije poput »Jane the Virgin«, »Fresh of the Boat« ili »Empire«), situacija iza ekrana nije baš ohrabrujuća – ističe Aisha Harris.


Prema njenim riječima, ekipa zaposlena na osmišljavanju i pisanju serija je uglavnom još uvijek dominantno muška i bijela. »Empire«, serija s gotovo potpuno nebijelom spisateljskom skupinom, sada slovi za jednu od najpopularnijih serija, no uključivanje nebijelih scenarista u skupine je još uvijek problem – odjeli i inicijative za poticanje raznolikosti uspijevaju popuniti svega jedno ili dva mjesta u spisateljskim ekipama, ali tu problem ne nestaje.


Čak i kad se nebijele osobe uspiju probiti i naći svoje mjesto, industrija im poručuje da tu nisu dobrodošli i da njihov glas nije bitan. Writers Guild of America je inicijativa koja djeluje u zadnjih 20 godina, a cilj im je nebijelim osobama (i ostalim podzastupljenim skupinama) olakšati ulazak u industriju. Pristup ovakvim programima je visoko kompetitivan; među tisućama prijava koje stižu svake godine, u program ih prime manje od deset. Čak i kad uđu u program, ne mora značiti da im je otvoren put prema zaposlenju, vrlo često jedan program koji potiče raznolikost vodi tek do sljedećeg programa ili inicijative.


Ipak, intervjuirani scenaristi su zahvalni što su imali priliku sudjelovati jer su, kažu, na taj način ostvarili različita korisna poznanstva, a neki su dobili i posao. Iako dobro osmišljeni, programi ovog tipa često u praksi ne ostvare svoju namjeru, budući da je serijama, popunjavanja kvote radi, potrebna tek jedna nebijela osoba.


»Nebijele osobe različitog etniciteta su se natjecale za samo jedno radno mjesto, ostalih deset mjesta je već bilo popunjeno i to većinom bijelim muškarcima« – prisjetila se svog iskustva Danielle Sanchez-Witzel, danas jedna od scenaristica u seriji »New Girl«. Čak i ako se uspijemo složiti oko toga da je televizija u zadnje vrijeme napredovala po pitanju rasne i etničke raznolikosti, raznolikost je još uvijek prisutna samo u onim programima u kojima je sâm izvršni producent drži prioritetnom. Nebijeli scenaristi, nakon što su primljeni na prvi posao u karijeri, ne napreduju jednakom brzinom kao bijeli scenaristi. Scenaristi koji otvoreno prozivaju zbog predrasuda i stereotipa koje čuju od svojih kolega, najčešće to ne rade iz političke korektnosti već zato što znaju da bi trodimenzionalni nebijeli likovi mogli mnogo više pridonijeti seriji od onih koji nastaju kad se u procesu kreiranja likova vodi stereotipima.