Foto iStock
Od drevnog grčkog mita o Ahileju do medicinske dijagnoze: legenda o najmlađem junaku Trojanskog rata, Ahileju, poznatom po njegovoj izvanrednoj hrabrosti i neobičnoj smrti zbog strelice u peti i danas se spominje. Broj ozljeda i danas raste te su veliki izazov liječnicima
Ahilova tetiva je najveća tetiva u tijelu. Ona povezuje mišiće potkoljenice i kosti pete te se koristi prilikom hodanja, trčanja i skakanja. Budući da je izložena velikim naporima i silama prilikom profesionalnog, rekreativnog i svakodnevnog bavljenja različitim fizičkim aktivnostima, sklona je patološkim promjenama pod nazivom ‘tendinoze’, kao i rupturama. Proteklih 20-tak godina povećava se broj ozljeda Ahilove tetive pa je i danas velik izazov za liječnike.
Veliki broj mlađih i starijih prakticira rekreativno bavljenje sportom, primjerice tenisom. Za vrijeme bavljenja sportskom aktivnosti, može doći do povećanog broja ozljeda Ahilove tetive. Kretanje se sastoji od jednostavnih do složenih gibanja kao što su: ponovljeni startovi, ubrzanja i usporavanja, brze promjene kretanja od kojih su ishod udarca i taktičkih komponenti u izravnoj zavisnosti. Pridodamo li tome značaj pojedinih sposobnosti igrača, kao što su snaga, maksimalna brzina, startna brzina, izdržljivost, brza promjena pravca, možemo razumjeti zašto su za sportske aktivnosti sve značajnije taktička, kondicijska i psihička priprema. Iz navedenih razloga ozljede su neminovne, od sindroma prenaprezanja tetiva, do ligamenata, mišića i zglobova. Stoga se svim rekreativcima i profesionalnim sportašima preporučuje da obrate pozornost na moguće ozljede te tako osiguraju prevenciju.
Shvatiti ozbiljnost ozljeda
Prvenstveno treba ozbiljno shvatiti ozljedu Ahilove tetive, jer može dovesti do dugotrajne rehabilitacije. Najčešći uzroci bolova i otekline Ahilove tetive su prenaprezanje, loša tehnika bavljenja bilo kojim sportom ili drugom aktivnošću; naglo povećanje fizičke aktivnosti naročito kod nedovoljno istegnutih mišića i neadekvatne pripremljenosti, neadekvatna obuća, spušteno stopalo, neadekvatna podloga i obuća za treniranje, prethodne nesanirane ozljede, anomalije koštano-zglobnog sistema. Ozljede su moguće i tijekom fitnes aktivnosti, jogginga, brzog hodanja, hoda uz stepenice i trčanja.
Foto iStock
Tendinoza može biti akutna i kronična, a prvi simptomi zbog kojeg se dolazi kod liječnika, najčešće su bol i otok.
Zanemarivanje boli povećava rizik od puknuća
Nastavi li se s tjelesnom aktivnošću uz analgetike i/ili nesteroidne antireumatike, degenerativne promjene na vlaknima Ahilove tetive progradiraju. Pri tome se na dijagnostički UZV često vidi zadebljanje u okolici petne kosti i tetive, uz patološku prokrvljenost na Color Doppleru.
Zanemarivanje boli vrlo lako može dovesti do rupture te slijedi operativni zahvat. Operacija se prakticira kod osoba koje su tjelesno aktivne, posebno u sportaša.
Ruptura može biti i parcijalna, a simptomi su suptilniji kao npr. slabost noge. Stoga je vrlo važna precizna i točna dijagnoza, jer primjerice ekscentrične vježbe, koje se primjenjuju kod tendinopatije, mogu rezultirati ekstenzijom rupture i produljenjem tetive. Dijagnostika nije nimalo jednostavna. Rupture se češće događaju kod osoba između 30 i 50 godina starosti. Osjećaj je vrlo neugodan i popraćen zvučnim ‘praskom’. Potreban je klinički pregled specijaliste, testovi, dijagnostika ultrazvukom s Color Dopplerom, po potrebi MR. Pacijenti kojima se na ultrazvuku utvrde manje promjene, imaju bolje šanse za ranije ozdravljanje.
Foto iStock
Bol i otok, najčešći simptomi
Ozljeda Ahilove tetive se može desiti na nekoliko mjesta duž tetive. Osoba može sama opipati i zamijetiti bolno zadebljanje u predjelu Ahilove tetive, ponekad s većom ili manjom oteklinom.
Najčešće ozljede su na mišično tetivnom spoju. Bol je vrlo specifična jer se javlja na početku, nestaje tijekom same aktivnosti te se naknadno ponovno pojavljuje. Drugi simptom jutarnja je ukočenost noge, odnosno otežan prvi korak.
Ahilova tendinopatija pripisuje se i smanjenju prokrvljenosti uslijed starenja, smanjenju fleksibilnosti mišića, deformiteta stopala. Vrlo je nepovoljno trenirati na otvorenom kod vrlo hladnog vremena. Uobičajena je slabija snaga cijele noge. Preduvjet za rupturu Ahilove tetive su određene degenerativne promjene tkiva u njezinoj strukturi. Tkivo je manje otporno na mehaničke sile, ili su sile ekstremno jake, uz otok i lokalno zadebljanje, zbog čega lakše nastaje ruptura. Ozlijeđeni pada na tlo i ne može hodati niti se osloniti na prste stopala.
Dijagnostika i terapija
Potrebno je žurno obaviti specijalistički liječnički pregled.
Hoda li osoba sa stopalima prema unutra (pronacijski položaj), vrlo je moguće da će u nekom nezgodnom trenutku ozlijediti Ahilovu tetivu.
Kod trčanja je bitno skratiti korak, te također brojiti korake u minuti i doticaj stopala s podlogom.
Preporučujemo doticaj sa stopalom, npr. desne noge, 85-90 puta u minuti. Na taj se način rasterećuju koljena i potkoljenica, odnosno Ahilova tetiva sa stopalom.
Vidno je kod osoba koje se bave trčanjem, a naročito kod profesionalnih sportaša, da su ozljede često u srednjem dijelu tetive, gdje uslijedi uglavnom konzervativno liječenje. U tom slučaju uzrok boli je i dalje nejasan, ali istraživanja ukazuju da se ne radi o upalnom stanju. Kod ove ozljede potrebno je modificirati tjelesnu aktivnost, kao što je npr. 12-tjedni program ekscentričnog treninga.
Nije zanemarivo upozoriti da i visoke pete mogu biti uzrok ozljede.
U svakom slučaju bitno je koristiti obuću adekvatnu fizičkoj aktivnosti ili vrsti sporta s kojom se osoba bavi.
Nakon specijalističkog pregleda i dijagnostičkog UZV-a, kad se utvrdi stanje, preporučuje se fizikalna terapija. Korisno je silikonsko povišenje za petu u obući. Preporučuje se kombinacija vježbi istezanja i jačanja muskulature potkoljenice, naročito ekscentričnih vježbi. U ovoj fazi u Poliklinici Terme Selce lokalno se primjenjuje sonoterapija, laser terapija, hipobarična terapija, povremeno ćemo primijeniti kinezitaping, a rijeđe imobilizaciju kroz određeni period. Ako se dijagnostičkim ultrazvukom utvrde znakovi tendinoze koriste se, zbog brzog učinka, modaliteti radiofrekvencije, udarnog vala, specifične elektroterapije, MBST terapije, manualne frikcije, BIODEX vježbe te Huber 360 platforma.
Terapija obuhvaća cijelu nogu uključujući kuk. U terapiji se koristi i udarni val (ESWT) koji pokazuje izuzetno dobre rezultate, usporedive s onima od programa jačanja uz ekscentrične vježbe. Program vježbanja treba se provoditi minimalno 12 tjedana, do godinu dana.
Dodatno, po potrebi, koristi se napredna regenerativna terapija kondicionirani serum Orthokine, koji je neizostavan u terapiji uznapredovale tendinoze Ahilove tetive jer uključuje terapiju faktorima rasta. Orthokine je liječenje iz vlastite krvi. Time se izlječenje ubrzava i traje oko 3 mjeseca. Izokinetičko testiranje snage i izdržljivosti je glavna pomoć u monitoringu napretka rehabilitacije.
Nužnost operacije
Operacija je nezaobilazna kod kompletne rupture Ahilove tetive, a ponekad u skladu s vrstom profesionalne aktivnosti i kod pacijenata s parcijalnom rupturom. Treba ju izvesti u najkraćem roku.
Zanemari li osoba bol ili nastavlja sportsku aktivnost uz analgetike, degenerativne promjene na vlaknima Ahilove tetive uznapredovat će. Pogoršava se zadebljanje lokalno ili cijele tetive, kao i otok što otežava istezljivost, a može biti i uzrok manjih ili većih parcijalnih oštećenja vlakana tetive, koja mogu voditi potpunoj rupturi. Ruptura se najčešće događa neočekivano.
Nakon operacije je potrebno mirovati uz imobilizaciju koja traje najmanje 6 ili više tjedana, nakon čega će uslijediti fizikalna terapija i rehabilitacija.
Ključni koraci kvalitetne rehabilitacije
Cilj rehabilitacije je: biološko poboljšanje koje uključuje neovaskularizaciju, fibroblastičnu infiltraciju, proizvodnju kolagena, obnovu snage i izdržljivosti te fleksibilnost. Oporavak je spor pa ne treba žuriti s povratkom tjelesnim aktivnostima, ili sportu.
Između četvrtog i osmog tjedna nakon operacije, preporučuje se postupno povećavati već ranije započete izometrijske vježbe uz istezanje mišića lista noge. Cilj je postepeno povećavati opseg pokreta. U početku su vježbe jednostavne u cilju povećanja amplitude pokreta, pasivne i aktivne, uz vježbe statičke snage i propriocepcije.
Tijekom trećeg mjeseca od operacije, a nakon kontrolnog pregleda specijaliste liječnika i dijagnostičkog ultrazvuka, preporučuje se izokinetički trening, uz vježbe za stabilizaciju gležnja i razvoj dinamičke snage. Tako se oporavak ubrzava triput brže nego klasičnim vježbama i izotoničkim treningom, a sve u cilju poboljšanja opsega pokreta, mobilnosti, snage i izdržljivosti. Koristi se bicikl, plivanje te propriocepcijski trening na Huber 360 platformi. U četvrtom mjesecu, očekuje se dobra kontrola pokreta i minimalna bol u dnevnim aktivnostima te početak inicijalnog treninga ovisno o sportu. Oteklina je i dalje česta pojava i može trajati do godinu dana. Držanje noge na povišenom, uz primjenu leda i dalje će biti potrebno. Nekada se preporučuje i bandaža. Povratak sportskim aktivnostima može se očekivati 6-9 mjeseci nakon operacije, a nekada i do 12 mjeseci. Treba uzeti u obzir dob, razinu boli, zahtjevnost sporta. Preporučuje se potpun povratak tek nakon nestanka svih simptoma. Stoga su potrebni testovi koji prate progresiju tretmana i rehabilitacije.
Unaprijediti tjelesnu biomehaniku
Najvažnije je ojačati muskulaturu cijelog donjeg kinetičkog lanca noge, čime se postiže i fleksibilnost (dobra istezljivost) naročito muskulature potkoljenice. Upravo je njezina slabost čest uzrok ozljede Ahilove tetive.
Tendinopatija je najčešće patološko stanje kod Ahilove tetive i čini 55-65 posto njezinih ozljeda. Oko 30 posto pacijenata s teškoćama nije sportski aktivno. Kod trkača i igrača badmintona Ahilova tendinopatija je vrlo česta. Oko 70 posto pacijenata su osobe koje se bave sportom rekreativno, a 30 posto su uglavnom osobe koje učestalo sjede.
Korisno je unaprijediti i korigirati cjelokupnu biomehaniku tijela, njegovu dinamičku fleksibilnost korištenjem određenih vježbi kao što je npr. „Foam-roll exercise“ (vježbe sa spužvastom rolom). Te vježbe ujedno jačaju eksplozivnu snagu i izdržljivost. Prednost vježbe je što se može provoditi na bilo kojem mjestu.
Zato su vrlo vrijedni savjeti liječnika specijalista fizijatara kako održati zdravim svoj lokomotorni sustav, a u njemu i najranjivije područje Ahilove tetive. Neki od tih savjeta uključuju: svakodnevne programirane vježbe za jačanje najslabijih karika tijela, program vježbanja za cijelo tijelo uz pravilno zagrijavanje i istezanje, redovite ručne masaže, sve to, bez obzira na životnu dob ili profesiju. Bitno je i održavati optimalnu tjelesnu težinu. Vrlo je važno što više smanjiti stres, jer upravo naše tetive, ligamenti i mišići osjećaju napetost kao posljedicu stresa. Poznato je da emotivni stres može prerasti u fizički i obrnuto, kada su i ozljede izglednije. Bitno je prilagoditi svoje sposobnosti zahtjevima tjelesne aktivnosti, jer tijelo pamti! U svemu tome ne bi trebalo zanemariti i adekvatnu obuću i ostala pomagala (npr. ulošci) koja uveliko mogu pomoći. Vježbe i trčanje u vodi, a posebice u moru je dobra metoda povratka u dnevne aktivnosti.
