Riječki intendant

PGS traži smjenu Marina Blaževića, progovorili zaposleni u Zajcu: “Neki od nas su u strahu”

Davor Mandić

Foto Vedran Karuza

Foto Vedran Karuza

Svi u kazalištu zarobljenici su pumpanja ega jednog čovjeka, a sve to na sramotu grada, poentirao je Dražen Mikulić.



Primorsko-goranski savez, stranka s tri vijećnika u Gradskom vijeću Grada Rijeke, na naš direktan upit na konferenciji za novinare posvećenoj stanju u riječkom kazalištu, zalažu li se oni za smjenu intendanta Marina Blaževića, odgovorili su pozitivno.


Tea Mičić Badurina na pitanje jesu li se informirali o proceduri, rekla je da je jasno da intendanta imenuje i razrješava Kazališno vijeće, koje mora dati takav prijedlog Gradskom vijeću, no trenutno to je problem, s obzirom na to da je i treći član Kazališnog vijeća istupio iz toga tijela, pa Vijeće nema kvorum i de facto se raspalo.


Mičić Badurina je gotovo u pravu, jer s obzirom na preciznost terminologije, a prema Statutu HNK-a Ivana pl. Zajca, Gradsko vijeće je to koje imenuje i razrješava intendata na prijedlog Kazališnog vijeća, uz naknadnu potvrdu ministra kulture.




Foto Vedran Karuza


 


Dakle za taj proces trenutno nisu ostvareni uvjeti, prije svega zato što Kazališno vijeće nije funkcionalno, a da i ne ulazimo u stavove vijećnika koji u gradskom parlamentu imaju većinu.


Spremao sam najavu ostavke, ali…


No da troje PGS-ovih vijećnika može napraviti pomutnju, jasno je bilo kada su glasali za neprihvaćanje financijskog i poslovnog izvješća HNK-a Ivana pl. zajca, što je jedan od mogućih koraka pri smjeni intendanta.


PGS-ova konferencija za novinare pokazala je 20-ak nezadovoljnih djelatnika Kazališta, no indirektno ukazala i na njih puno više.


Među onima koji su tamo bili bio je i ravnatelj Opere Filip Fak, donedavno osoba od povjerenja intendanta Blaževića, no u međuvremenu disident koji ne dijeli njegovu viziju upravljanja Kazalištem.


On je na konferenciju, kako je rekao, došao s ciljem da javno ponudi ostavku, budući da je, otkako je kritičan prema radu intendanta, njegov rad pod opstrukcijom, no to u konačnici ipak nije učinio, svrćući pozornost na prethodne izjave njegovih kolega.


– Danas sam se pripremao za oproštajni govor i najavu ostavke, ali slušajući ove ljude pomislio sam da bi to bilo kao da napuštam brod koji tone – rekao je Fak, na što je dobio podršku kolega.


Riječka Drama u skladištu


A Faku su prethodile izjave nezadovoljnika, na konferenciji pretežno sastavljenih od članova Opere i Baleta.


Iz Drame bio je jedino Dražen Mikulić, no on se ispričao za svoje kolege, s obzirom na to da su na probi, zakazanoj iznimno ranije nego inače, a neki od njih i u strahu.



Mikulić je govorio o devastiranoj Hrvatskoj drami “Zajca”, u kojoj je svojedobno on bio 36. glumac, dok ih sada ima 14-ero, uz troje na pola radnog vremena u Hrvatskoj, a pola u Talijanskoj drami.


Za usporedbu je naveo Split s 26 i Zagreb s preko 40 zaposlenih glumaca. Prema njegovu mišljenju favorizira se Opera, dok je Drama doslovno bačena u skladište.


Pritom Mikulić misli i na preseljenje Drame u prostor Ivexa, od kojeg prema njegovu sudu bolje uvjete ima i KUC Kalvarija.


– Nigdje drugdje, koliko znam, Drama nije u skladištu – poentirao je Mikulić, ističući da su svi u kazalištu zarobljenici pumpanja ega jednog čovjeka, a sve to na sramotu grada.


Ponižava ih se i manipulira


Svoje nezadovoljstvo izrazila je i Laura Orlić, stalna članica riječkog baletnog ansambla od 2005. godine. Ona je utvrdila da je odnos Uprave Kazališta prema nekim dugogodišnjim umjetnicima koji su nosili repertoar omalovažavajući i manipulativan.


Daju im se neadekvatni poslovi i ponižava ih se, a nejasni su po njoj i kriteriji za zapošljavanje prema novom Pravilniku.


Član zbora i nekadašnji vijećnik Kazališnog vijeća Saša Matovina rekao je da mu prijeti otkaz zbog rada izvan Kazališta, no takvog rada koji po njemu služi na čast Kazalištu i koji nije bio problematičan dok on nije potpao u nemilost intendanta zbog ukazivanja na nepravilnosti. Kako je rekao, drugi put u kratkom razdoblju suočen je s otkazom.



Pritom Matovina upozorava da je Blažević očito intelektualac i teorijski dobro potkovan, no da u praksi nije dobar i da kazalište vodi stihijski.


Filip Fak, koji je kao ravnatelj Opere dosad najviše rangirani kazališni disident, u staloženom je i konkretnom izlaganju rekao, replicirajući pročelniku Šararu, da sve ovo čemu svjedočimo nikako nisu samo glasine i tračevi.


Marinovo vježbanje različitosti


Njega su šokirala saznanja o radu izvan kazališta intendanta i članova uprave, ali ga smeta i niska razina međuljudskih odnosa, niska razina etičkih standarda, koji su po njemu zanemareni pored estetičkih.


– Vježbanje različitosti bio je moto jedne sezone, ali ja nisam zamišljao da će to vježbanje različitosti imati dvostruka mjerila za zaposlenike, pa dok se neke nezasluženo nagrađuje, druge se nezasluženo kažnjava, postavljanjem zadataka ili zamki pred njih, da bi ih se lakše moglo otjerati ili degradirati – rekao je Fak, istaknuvši i nezadovoljstvo nacrtom Zakona o kazalištima, u kreiranju kojeg je sudjelovao i Marin Blažević, a koji degradira prava umjetnika.


Tea Mičić Badurina pobrojala je sve teme koje zadnjih dana pune kulturne rubrike ne samo naših novina, a koje smo uglavnom mi pokretali i tiču se problematičnog funkcioniranja središnje riječke kulturne ustanove, završivši atmosferom straha za one koji se usude misliti drugačije ili kritički.


Nećemo zažmiriti na marifetluke!


– Gradsko vijeće štiti javni novac i zar sada netko očekuje da bismo mi trebali zažmiriti na sve marifetluke u Kazalištu, jer smo istog svjetonazora – zapitala se Mičić Badurina, tumačeći da je Marin Blažević političko-ideološki projekt koji stalno plaši fašizacijom grada.


 


No protuzakonite radnje, ističe Mičić Badurina, neće mu proći.


Nas je zanimalo kako to da je PGS tek sada odlučio tako snažno stati u obranu Kazališta, a dok smo mi o tim “marifetlucima” pisali, a oni u prošlom sazivu Gradskog vijeća bili u vladajućoj koaliciji, nisu nalazili za shodnim reagirati.


Evo zašto tek sad


Mičić Badurina je rekla da osobno nije imala takva saznanja i da je dosad sve to uvijek bilo rekla-kazala, ali sada je situacija sazrela.


Oni su uz to tjednima analizirali izvješća i utvrdili nepravilnosti i sada se, kako je to rekla Mičić Badurina, mogu jedino posuti pepelom što su podržali Blaževića kao intendanta.


Nas je potom zanimalo i je li ova akcija sada rušenje SDP-a i gradonačelnika Marka Filipovića u Rijeci, na što su i Mičić Badurina i Nikola Ivaniš odmahivali glavama.


Ivaniš je ponudio tumačenje prema kojemu se nakon rasprave u Gradskom vijeću dobar dio vijećnika uključio u tu priču, a sve se zakotrljalo kad su se analizirali dokumenti i kad su oni odlučili da je vrijeme da se sve to razjasni, što je rezultiralo neizglasavanjem poslovnog i financijskog izvješća Kazališta.


PGS-ovci su još istaknuli i da su prošla vremena kad je većina pri vladajućima kimala glavom te da su oni korektiv, a ne kimači glavama.


Spašavanje vojnika Blaževića

Istoga dana kad je zakazana konferencija za novinare PGS-a o stanju u riječkom kazalištu, riječki gradonačelnik Marko Filipović poslao je priopćenje iz kojega je jasno da intendant Marin Blažević još uvijek uživa punu podršku gradonačelnika.


Jasno je i to da gradonačelniku nije baš jasna procedura oko tzv. rada izvan kuće, odnosno Kazališta.


Pa kaže gradonačelnik: “Prozivke upućene pojedinim zaposlenicima kazališta da su u programu Rijeke – Europske prijestolnice kulture 2020. sudjelovali bez odobrenja Kazališnog vijeća apsurdne su po samoj logici stvari.


Suorganizatori čitavog programa EPK bile su kulturne ustanove u gradu, tvrtka Rijeka 2020 i brojne druge organizacije. To je bio projekt u kojem su svoje znanje, kreativnu energiju i perfekciju izvedbi pokazali brojni riječki kulturni djelatnici.


Grad Rijeka je nositelj titule EPK, osnivač je kulturnih ustanova i tvrtke Rijeka 2020, i zadužio je sve njih da osmisle, organiziraju i provedu reprezentativni kulturni program 2020. godine.”


Ako su te prozivke “apsurdne po samoj logici stvari”, zašto onda toliko dugo traje proces utvrđivanja je li netko imao ili nije imao dozvolu za rad izvan Kazališta i zašto je Marin Blažević pribavljao mišljenje Ministarstva kulture i medija je li njegovo sudjelovanje u kreiranju otvorenja EPK-a bilo umjetnički ili neki drugi rad?


Čemu onda Pravilnik o radu HNK-a, Statut i svi drugi dokumenti koji jasno opisuju i propisuju što je rad za instituciju i primanje plaće u instituciji, a što je rad izvan institucije i primanje honorara za rad izvan institucije?


Može, naravno, gradonačelnik Filipović misliti da su te prozivke apsurdne po logici stvari, ali netko bi mu trebao ukazati na to da postoje ozbiljni dokumetni, ključni za funkcioniranje insititucije o kojoj je našao shodno govoriti, a prema kojima te prozivke nikako nisu apsurdne, već su obično i potrebno zalaganje za legalizam.


Ako, pak, gradonačelnik svoju ocjenu temelji na nekom dokumentu za koji mi ne znamo, pozivamo ga da nam ga predstavi, pa ćemo i mi onda shvatiti njegovu “logiku stvari”.


No Filipović je rekao i da će preispitati rad Kazališnog vijeća (koje je sad nefunkcionalno), odnosno predstavnika Grada kao osnivača u njemu.


Usto, ističe i da će u Kazalište uputiti i unutarnju reviziju, koju su uostalom pozvali i iz samog Kazališta i koja, igrajmo se malo Babe Vange, vjerojatno neće naći nikakve nepravilnosti.


Gradonačelnik ovdje pak smatra i da je to jedino što je on pozvan učiniti, s obzirom na to da, kako kaže u priopćenju, krajnje neprimjerenim smatra “zahtjeve da se gradska uprava ili gradsko vijeće bave tzv. ‘narušenim ljudskim odnosima’ u kazalištu ili u bilo kojoj instituciji, tvrtki ili organizaciji.”