Ples i pokret

Umjetnička direktorica Ivana Kalc: Periskop je nositelj suvremenog plesa u Rijeci

Kim Cuculić

Foto: Roni Brmalj

Foto: Roni Brmalj

Treće izdanje Festivala donijelo je u Rijeku trinaest predstava iz Zagreba, Ljubljane, Maribora, Beča, Rijeke i Italije, a njegova umjetnička direktorica Ivana Kalc izrazila je za naš list nadu da će Rijeka prepoznati to da je upisana na mapu suvremenog plesa, i to na europskoj razini



RIJEKA Treći Periskop, festival suvremenog plesa i pokreta, održavao se u Rijeci od 22. rujna do 10. listopada. U organizaciji Prostora plus donio je na pozornice HKD-a i Filodrammatike trinaest predstava iz Zagreba, Ljubljane, Maribora, Beča, Rijeke te Italije. Na riječkom »Kontu« prezentirana je radionica »Partnering« Aleksandre Mišić i Ognjena Vučinića, a na programu je bila i međugeneracijska plesna radionica »Tiger Lillies«. Plesna kritičarka i teoretičarka Ivana Slunjski vodila je radionice plesne kritike za odrasle i djecu, a tijekom trajanja festivala mogla se pogledati izložba »Začetak suvremenog plesa na Kvarneru« o plesnoj grupi Labis.


Humorni metateatar


Od gostovanja iz inozemstva pogledali smo slovenski naslov »Heroj 2.0. – predstava svih predstava«, u produkciji Momenta iz Maribora. U ovoj predstavi autori i izvođači Uroš Kaurin i Vito Weis sve rade sami, počevši od dočekivanja gledatelja i prodaje te kidanja ulaznica. Na početku izvedbe oni će čekićem razbiti zvoneći mobitel i fotoaparat, a onda se posve goli pojaviti na maloj drvenoj pozornici.


I tu počinje njihovo doslovno i metaforičko »ogoljavanje« pred publikom. Kao dobri poznavatelji kazališne tradicije i kazališnih konvencija, oni ih istodobno ironiziraju i razobličuju. Tijekom dinamične izvedbe, u kojoj sami oblikuju i svjetlo i ton, Kaurin i Weis prisjetit će se svojih dječjih glumačkih početaka kad su glumili razne životinje, svojih učitelja, zatim diplomskih radnji s kazališne akademije te nekih predstava u kojima su sudjelovali.




Ovaj sjajan glumački dvojac, oslanjajući se isključivo na tijelo kao instrument izvedbe, duhovito se referira na klasično kazalište, demonstrirajući gledateljima kako bi trebao izgledati teatar 21. stoljeća. Dotaknuli su se i kazališne teorije, pobrojali razne festivale, a prisjetili se i »idealnog gledatelja«. Napravili su i glumačku vježbu na temu na koje se sve načine može izgovoriti i odglumiti »ja«, a dotiču se i pitanja junakâ koje utjelovljuju.


Na primjeru »Sretnog princa« Oscara Wildea pokazali su i kako se na pozornici izgovara tekst koji bi trebao do suza dirnuti publiku. Riječ je o nekoj vrsti humornog metateatra, kazališta čija je problematika usredotočena na sâm teatar – koje »govori« o samome sebi, samopredstavljajući se. I u tome Uroš Kaurin i Vito Weis idu do kraja, ne štedeći se na sceni. Oduševljena riječka publika pozivala ih je nekoliko puta na poklon.


Na kraju ovogodišnjeg festivala njegova umjetnička direktorica Ivana Kalc (uz Nives Soldičić) podsjeća zašto je i s kojim ciljem pokrenut Periskop.


– Festival smo pokrenuli iz potrebe i želje za sadržajima iz područja suvremenog plesa i pokreta. U Rijeci smo vapili da pogledamo neku predstavu, gostovanja su bila vrlo oskudna, za sve se moralo ići u Zagreb. Osobno me to užasno smetalo, jer mi se ne sviđa ta centralizacija, kao ni izolacija Rijeke iz umjetničkih tokova. Jednostavno smo shvatili da predstave, radionice i ostali umjetnički formati neće doći sami od sebe, nego se netko mora uhvatiti tog posla i preuzeti inicijativu.


Pa smo si tako dali u zadatak da sebi i lokalnoj zajednici omogućimo susret s raznim estetikama, konceptima, idejama i čini se da je to zaista bio pun pogodak. Imamo publiku koja sve više razumije umjetničke koncepte, koja sve više propituje, koja se educira u kritičkom razmišljanju i koja je voljna dijeliti svoje stavove, saslušati i razumjeti druge. Smatram da je upravo ovdje vježbanje demokratičnosti na djelu i žao mi je što se u naše programe nije uključio veći broj mlađih ljudi. Ali radimo na tome, vrlo nam je bitna mlada publika, jer na mladima svijet ostaje – kaže Kalc.


Važne suradnje


Naš je dojam da je ove godine Periskop još jači, pa Ivanu Kalc pitamo je li na to utjecala nešto bolja financijska potpora?


– Financijska potpora je uistinu nešto bolja, tako da svakako imamo malo više mogućnosti u kreiranju programa. Međutim, kao i do sada, kvaliteti festivala najviše pridonosi naš angažman u povezivanju s partnerima – lokalnim, nacionalnim i internacionalnim.


Od početka festivala tražimo načine i suradnike koji su voljni pomoći nam da ostvarimo svoj cilj, pa smo tako prvo izdanje Periskopa pokrenuli u suradnji s Nomadskom plesnom akademijom, zatim smo našli partnera u Kliker mreži, a od ove godine smo u suradnji s europskom mrežom Aerowaves. Ta partnerstva su nam vrlo važna, jer od njih i učimo i dobivamo podršku, ali i priznanje za svoj rad. Također imamo nekoliko vjernih sponzora i pokrovitelja, bez kojih ne bismo mogli ugostiti sve umjetnike i pokazati koliko je Rijeka gostoljubiva – ističe umjetnička direktorica.


Ivana Kalc smatra i da je Periskop važan, ali i nužan za Rijeku.


– Pogotovo sada kad nam na vrata kuca famozna 2020. godina. Ako želite imati građane koji će oplemeniti grad, građane koji prakticiraju i poštuju kulturu i umjetničku misao, koji se trude da je razumiju, onda im morate i ponuditi sadržaje i ideje koji će ih ne samo zabaviti, već i izazvati, prozvati, zaintrigirati, pozvati na dijalog, educirati; koji će u njima izazvati želju da budu produktivni i pozitivni, proaktivni, pa makar i na nekoj mikrorazini unutar svoje male zajednice.


Mi sada imamo Periskop koji je nositelj suvremenog plesa u Rijeci i u naš grad privlači sve više umjetnika i sve više interesa, što znači da smo uspjeli upisati Rijeku na mapu suvremenog plesa i to na europskoj razini. Za mene je to vrlo značajna činjenica, jer svjedoči o tome koliku smo rupu popunili i koliko je ovakav jedan festival bio potreban. Nadam se da će Rijeka to znati prepoznati i iskoristiti na najbolji način – zaključuje Ivana Kalc.