Ključna misao

Rijeka podsjeća Europu na slobodu koju živimo: Program EPK otvara prave teme

Aneli Dragojević Mijatović

Foto Vedran Karuza

Foto Vedran Karuza

Temeljne europske vrijednosti ističu se u pravom trenutku, u vremenu rastućeg euroskepticizma, revizionizma i propitivanja neupitnog. Konačno se iz Hrvatske šalje takva slika o nama, bez zadrške, bez relativiziranja...



E questo il fiore del partigiano morto per la libertà, završni je stih pjesme »Bella Ciao« kojom je Rijeka podsjetila Hrvatsku i Europu na slobodu koju europski građani žive 75 godina – što je ključna misao riječkog preuzimanja titule Europske prijestolnice kulture i riječkog kulturnog angažmana.


Operom Industriale iz Rijeke je u svijet poslana poruka vrijednosti antifašizma, slobode, suživota, mira…


Onaj tko je na ovaj način osmislio riječko predsjedanje europskom kulturom, a poznata su sva imena, da se sad ne ponavljamo, dok dakle Hrvatska formalno i predsjeda Vijećem Europske unije, napravio je pravi posao, sadržajno pogođen, marketinški osmišljen i aktualan.




Rijeka EPK podsjeća i ističe temeljne europske vrijednosti u pravom trenutku, u vremenu rastućeg euroskepticizma, revizionizma i propitivanja neupitnog. Riječki EPK izvukao je prave teme te se nametnuo kao relevantan u svakom kutu Europe i svijeta.


Organizatori se nisu bavili perifernim temama, kao što bi od »neke europske periferije« netko možda očekivao, već mala Rijeka iz male Hrvatske pronosi u ime cijele Europe; ispred nje, kao njena prijestolnica kulture, ideju antifašizma, različitosti, rada…


Konačno da se iz Hrvatske, koja je imala jedan od najautentičnijih pokreta otpora, partizanskih pokreta u Europi, poslala svijetu takva slika o nama, bez zadrške, bez relativiziranja. I to je učinila Rijeka.


Svjetovna katarza


Tu je naravno paradigma industrijskog razvoja, radnika, što je također bolna tema u cijeloj Europi koja mora redefinirati svoj pogled na ekonomski razvoj podvrgnut kapitalu, s premalim angažmanom u uspostavi jednakosti i očuvanju države blagostanja.


Marketinški je riječko otvaranje EPK sjajno odrađeno i brendirano, ne samo kao ono što je bilo i na što smo ponosni, nego kao ono što želimo biti i što smo za budućnost prigrlili kao svoje: građanskost i otvorenost.


Kada se pogledaju izvještaji stranih medija, uoči i nakon samog otvorenja, Rijeku se opisuje kao grad koji je izgubio svoju industrijsku bazu koja je bila okosnica razvoja, te kao grad koji nakon tranzicije traži novu razvojnu paradigmu, okrenutu turizmu, kreativnim i kulturnim industrijama.



No, u odnosu na ostatak Hrvatske, Rijeku se pozicionira kao progresivni »hub« u konzervativnoj državi. I te dvije stvari Rijeka 2020 je spojila. Rijeka se dakle brendira kao otvoren, multikulturalan grad, to je njen glavni adut i cilja se između ostalog i na publiku koja će to prepoznati, na onaj – pa i turistički – dio kolača koji traži urbano i drukčije.


To je posve zdravorazumska pozicija za Rijeku, čiji EPK menadžment, na čelu s Eminom Višnić, razumije da kultura nije neki neutralni koncept u odnosu na društveni kontekst. Neutralnost kulture ionako je dio neoliberalne agende smišljene kako se ne bi propitivale nejednakosti i zapravo je totalno »out«. Avangarda znači iskočiti iz okvira, prestati tek opisivati svijet, već težiti stvaranju novog…


Onda taj frenetični zvuk koji je odjekivao poput neke katarze koja je međutim potpuno svjetovna, što je iznimno važno naglasiti. Jedino takva može i biti. Puno je tu bilo veselja, ali i neke boli koja je izašla, poput potisnute kolektivne traume, i zato je program djelovao gotovo subliminalno.


Ritam grada se ponovno uspostavlja u refleksiji na ono što je bilo, na ono što smo propustili, u potrazi za izgubljenim vremenom, no sa svijesti da smo sada i ovdje… Važni su elementi zvončara, riječkog zaleđa, prikazujući specifičan mentalitet aglomeracije.


Na otvaranju riječkog EPK nije bilo premijera Plenkovića koji se ispričao sastancima »prijatelja kohezije«. Bila je, međutim, umjerena i korektna ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek koja se odmah ogradila od napada na dio programa EPK istaknuvši da »umjetnike nećemo cenzurirati« i da »umjetnost uvijek nosi i dio provokacije«.


Ministrica je otvorila i konferenciju ministara kulture država jugoistočne Europe koja je održana na dan otvorenja Rijeke EPK, što je bilo ciljano, potvrdila je, kako bi se dao dodatni značaj ključnom kulturnom događaju za Rijeku i Hrvatsku ove godine.



Poslana je poruka mobilnosti umjetnika, razvoja publike, aktivnih građana, povezivanja u regiji, sve posve kompatibilno s Rijekom EPK, stoga je ipak postignuta kakva-takva sinergija.


Bella Ciao Forever


Nakon ovakvih događaja, uvijek ostaje pitanje: što poslije svega, što ostaje? Pred Rijekom je još cijela EPK godina puna događanja koja će, između ostalog, kako je najavljeno, propitivati riječki identitet i riječku povijest u europskom kontekstu, poziciju rada i radnika danas, pitanje migracija…


Kada se pak govori o Slobodi, političke su slobode, naravno, uvjet liberalne demokracije kao najboljeg mogućeg životnog okvira, no bez ekonomske slobode, politička nije potpuna, već ostaje na razini parola.


Ekonomska sloboda, međutim, nije samo priča o slobodnom tržištu, već je slobodan onaj čovjek koji ostvaruje svoje pravo na rad, pravo na stanovanje, obrazovanje, zdravstvenu skrb…


Sloboda pretpostavlja i da postoji neko, tranzicijskim rječnikom rečeno, »tržište rada«, te da svatko na njemu ima jednake šanse, no prije svega ona pretpostavlja prostor za radničku participaciju u donošenju odluka, prostor za djelovanje.


Kulturna Rijeka, čini se, otvara i ta pitanja, što je prilika i za propitivanje političkih matrica i pozicija. Bella Ciao podsjeća i da se za slobodu potrebno uvijek iznova boriti.