Zanimljiva knjiga

IŠČEZLA HRVATSKA Jeste li i vi čekali u redu za “Bodulku”, imate li ploče s Opatijskoh festivala…

Bojana Mrvoš Pavić

»Bodulka« je izgledala poput splavi s komandnim mostom na jednom, i pokretnom pregradom na drugom kraju te se i ukrcavalo i iskrcavalo s iste strane broda

»Bodulka« je izgledala poput splavi s komandnim mostom na jednom, i pokretnom pregradom na drugom kraju te se i ukrcavalo i iskrcavalo s iste strane broda

Knjiga donosi stotinu priča o iščezlim predmetima, običajima i pojavama koje su nekad bile dio naše svakodnevice, a danas su samo lijepa sjećanja ili devastirani prizori objekata



ZAGREB  Sjećate li se Žućka – žutog tramvaja koji je dubrovačkim ulicama vozio od 1910. do 1970. godine? Pamtite li što ste učili na »domaćinstvu« u školi, ili lunapark u Draškovićevoj ulici u Zagrebu? Je li doista ljetovanje u hotelskom kompleksu Haludovo bilo nešto neviđeno u Hrvatskoj?


Kakva je bila vožnja riječkim i splitskim trolejbusima, ili pak »Bodulkom«? To su samo neke od čak stotinu priča o iščezlim predmetima, običajima i pojavama koje su nekad bile dio naše svakodnevice, a danas su samo lijepa sjećanja, ili pak tužni, devastirani prizori objekata koji više nemaju svoju prvotnu namjenu.


Povjesničar Tomislav Matić pretočio ih je u knjigu »Iščezla Hrvatska«, koja donosi točno stotinu priča o stvarima, običajima i pojavama kojih se neki od nas još sjećaju, a kojih više nema, u svim segmentima života. Neke od priča stare su, međutim, i više stoljeća, čak i tisućljeća, nekima smo pak i sami bili svjedoci.


Kvarnerska plovidba




Na čak 320 stranica ovo izdanje Mozaik knjige, čiji je urednik Vid Jakša Opačić, pokazuje nam kako iz zaboravljene prošlosti učiti o budućnosti, i vraća nas na neke naše jednostavne, a tako velike početke.


Matić je povjesničar rođen 1984. godine, zaposlen na Odjelu za povijest Hrvatskoga katoličkog sveučilišta u Zagrebu, na kojem radi kao poslijedoktorand, držeći nastavu na preddiplomskom i diplomskom studiju povijesti. Bavi se istraživanjem crkvene, kulturne i političke povijesti srednjeg vijeka i renesanse, s naglaskom na istraživanju crkvenih struktura, humanizma i intelektualne elite. Godine 2018. objavljena mu je knjiga »(Ne)poznati Hrvati«.


Kako Matić podsjeća u jednoj od stotinu priča, onoj o »Bodulki«, još je sredinom prošlog stoljeća more između obale i otoka, pa makar bilo široko svega nekoliko desetaka metara, bilo barijera čvršća od bilo kojeg zida. Jedini promet odvijao se brodovima koji su prevozili putnike i teret od luke do luke, a doći automobilom na neki od otoka bio je pothvat za pamćenje.


To se polako počelo mijenjati krajem 1950-ih, ali ti su počeci bili obilježeni gotovo konstantnom improvizacijom. Tako je brodarska tvrtka »Kvarnerska plovidba« iz Rijeke 1959. godine nabavila drveni desantni čamac Jugoslavenske ratne mornarice, sagrađen u Šibeniku 1952., preuredila ga, dala mu ime »Bodulka«, i počela njime prevoziti vozila od Crikvenice do Šila na Krku.



Tomislav Matić diplomirao je povijest i filozofiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2009. godine, na kojem je 2017. godine doktorirao obranivši rad pod naslovom »Ivan Vitez od Sredne – Prelat i humanist 15. stoljeća«. Tijekom studija boravio je i istraživao na sveučilištima »Ca’ Foscari« u Veneciji i »Pázmány Péter« u Budimpešti. Od 2012. godine zaposlen je na Odjelu za povijest Hrvatskoga katoličkog sveučilišta u Zagrebu. Objavio je više znanstvenih radova, stručnih radova i sažetaka.



Knjiga za pamćenje


Budući da su jedina iskustva ovakve vrste prometa na Jadranu potjecala još od desantnih čamaca u Drugom svjetskom ratu, trebalo je od početka, ni iz čega, osmisliti sve detalje, što nije teklo ni lako niti brzo. U početku nije bilo uređenih pristaništa – u Šilu se s trajekta silazilo preko drvenih dasaka.


»Bodulka« je izgledala poput splavi s komandnim mostom na jednom, i pokretnom pregradom na drugom kraju te se i ukrcavalo i iskrcavalo s iste strane broda – pravi test u vožnji unatrag za vozače jakih živaca. Nije bilo nikakva reda.


Vozila koja su se ukrcavala gurala su se s onima koja su se iskrcavala, a velik je problem bio i nedostatak prostora – moglo se ukrcati svega desetak automobila. Unatoč svemu, ovaj se poslovni pothvat pokazao blještavim uspjehom – već za nekoliko godina, trajekt je silno ubrzao promet od kopna do Krka i omogućio prevoženje mnogo veće količine robe. Život otočana postao je mnogo ugodnijim, a put do Krka više nije zahtijevao logistiku poput prekooceanskog putovanja, nego je više nalikovao autobusnoj liniji.


Štoviše, »Bodulka« i jest prevozila vozila riječke tvrtke »Autotrans«, pa se moglo jednostavno sjesti na autobus u Rijeci i sići u gradu Krku. Želite li obnoviti sjećanje na »Bodulku«, i mnoga druga, ovo je knjiga za, doslovno, pamćenje.


Između ostalog, ona postavlja pitanja: Jeste li zalazili u »Kulušić« u vrijeme kad su ga posjećivali najpopularniji jugoslavenski bendovi? Jeste li ikad dobili dar za Dan dječje radosti? Kad ste zadnji put na izlet u Samobor putovali vlakom?


Koju vam je ocjenu zaključila učiteljica »Domaćinstva«? Koju ste emisiju najviše voljeli gledati na programu Z3? Sjećate li se dramatičnoga prijelaza preko pontonskoga mosta na Novskom ždrilu? Imate li ploče s Opatijskog festivala? Jeste li ikad boravili u Kardeljevu? Ili možda u Aleksandrovu?