Filmski festival

Gareth Jones u potrazi za istinom: Na Berlinalu smo gledali još neke zanimljive naslove

Dragan Rubeša

Redateljica Agnieszka Holland i glumci James Norton i Peter Sarsgaard promoviraju film 'Mr. Jones' / Reuters

Redateljica Agnieszka Holland i glumci James Norton i Peter Sarsgaard promoviraju film 'Mr. Jones' / Reuters

U naslovu autoričina najnovijeg komada »Mr. Jones« prikazanog u konkurenciji Berlinalea, krije se prezime velškog slobodnog novinara Garetha Jonesa koji je kao »inozemni savjetnik« britanskog premijera Davida Lloyda Georgea poslan u Staljinovu Rusiju



Kad jedna Poljakinja (Agnieszka Holland) uroni u bespuća ukrajinske povijesti, možemo biti sigurni da (sovjetski) komunizam neće dobro proći. U naslovu autoričina najnovijeg komada »Mr. Jones« prikazanog u konkurenciji Berlinalea, krije se prezime velškog slobodnog novinara Garetha Jonesa koji je kao »inozemni savjetnik« britanskog premijera Davida Lloyda Georgea poslan u Staljinovu Rusiju.


I dok dekadentni američki dopisnik New York Timesa iz Moskve i dobitnik »Pulitzera« Walter Duranty, u filmu opisan kao »Staljinov plaćenik«, uživa u kavijaru i organizira heroinske orgije u svom raskošnom budoaru, Jones će u pratnji državnog aparatčika krenuti u Ukrajinu da bi napravio propagandnu reportažu o sovjetskom ekonomskom čudu i otkrio odakle mu stižu financijska sredstva da bi ostvario plan »modernizacije«.


Ukrajinski gladomor


Ali nakon što pobjegne iz vlaka, postaje svjedokom ukrajinskog gladomora u kojem djeca jedu mrtvu braću, uplakane bebe bivaju bačene na tijela mrtvih očeva i odvedene kolima u nepoznato, dok narod pokušava preživjeti hraneći se ledenom korom stabla. I dok Gareth svjedoči o ukrajinskim staljinističkim užasima, George Orwell na svojoj velškoj farmi piše »Životinjsku farmu« i onaj famozni citat: »Svi su ljudi jednaki, samo su neki jednakiji«. No Jones biva uhićen i vraćen u Englesku sa sovjetskom ucjenom – ako objavi vijest o ukrajinskom gladomoru koju Sovjeti promatraju kao preteču »fake newsa«, oni će pogubiti šestoricu britanskih inženjera.




Pritom se Holland odnosi prema Orwellovu liku s dozom ironije, dok slavni pisac poručuje Jonesu da svaki eksperiment nosi za sobom žrtve. No Jones mu pokušava objasniti da Staljin eksperimentira s Ukrajincima na isti način kao što to čini i kapitalistička Britanija sa svojim narodom, samo puno gore. Nažalost, Orwellu je ostavljeno premalo prostora i njegova figura svedena je na sudionika neke književne večeri koji čita ulomke iz svog novog romana. A ukrajinske dionice su čista pornografija. Ali precijenjena Holland nije potresni Polanski kojem je u »Pijanistu« pošlo za rukom približiti nam sve užase holokausta, a da nije ni ušao u konclogor.


Poput »Mr. Jonesa«, tako smo se i za najnoviji komad Denisa Cotea »Repertoire des villes disparues« (»Antologija grada duhova«) upitali što on uopće radi u festivalskoj konkurenciji. Iako mu je u Locarnu prikazan sjajni doks o bodybuilderima »Ta peau si lisse« (»Tako mekana koža«). Sada je fokusiran na jedno zabito selo čiju malu zajednicu, šibanu mećavama, njegova prodorna načelnica pokušava zadržati na okupu. No njihovu monotoniju izmijenit će smrt mladića u prometnoj nesreći. Vjerovalo se da je počinio samoubojstvo jer su ga »proganjali demoni«.


Plošna metaforika


No autorova priča koja prati sporo i dugo žalovanje njegove majke i braće, dok mu je lijes položen u jedno skladište dok ne prođe zima, jer je lokalno groblje okovano ledom, ubrzo poprima nadnaravne elemente. Iz šume počinju izranjati duhovi bivših žitelja. Psihički nestabilna djevojka počne levitirati. A gradom baulja misteriozna grupa klinaca s jezivim maskama. No ta sablasna atmosfera koju autor orkestrira s tek ponekim sugestivnim pasažem u kojem rabi zrnatu 16mm fotografiju, posve je imuna na tenzije, igrajući na plošnu metaforiku.


Iako je Austrija prezentirana u ovogodišnjem berlinskom »Forumu« na puno sumanutiji način zahvaljujući tandemu Kelly Cooper & Pawol Liska iz mitskog Nature Theatre of Oklahoma koji je adaptirao roman »Die Kinder der Toten« Elfriede Jelinek, što zaslužuje posebni osvrt, najnoviji komad austrijske redateljica Marie Kreutzer »Der Boden unter den Fußen« (»Tlo pod nogama«) uranja u antiseptični milje blizak »Tonyju Erdmannu«. U fokusu njene priče je jedna konzultantica čiji se život svodi na restrukturiranje posrnulih firmi. Posao ju je natjerao na život u aseptičnim sobama luksuznih hotela, opsesivne rituale u fitness centrima i upuštanje u kraće lezbijske izlete s poslovnom kolegicom. No takva disciplina nije poštedjela njen privatni život, krijući svoju malu tajnu inkarniranu u njenoj psihički labilnoj sestri koja se izolirala u svom bečkom stanu s mačkom. No Kreutzer igra na totalnu emotivnu hladnoću, ispunjenu formalnim dijalozima.


Futuristički gospel


U slični aseptični prostor postavlja Gabriel Mascaro junakinju najnovijeg filma »Divino amor«, koji je na Berlinale došao kao recentna akvizicija Sundancea, prikazan u pobočnoj »Panorami«. Ona rješava papirologiju prekinutih (bračnih) veza. I to čini krajnje predano i birokratski hladno. Živi s mužem koji se bavi aranžiranjem pogrebnih vijenaca. Brak pokušavaju spasiti redovitim odlascima na seanse jedne sekte koja prakticira slobodni seks i izmjenu partnera. Njihov hram božje ljubavi jako bi se svidio Houellebecqu. No kao da joj to nije dovoljno ispunilo žvot, dodatnu duhovnu pomoć potražit će u usamljenim odlascima kod svećenika u čiju se neonsku kapelu ulazi autom, kao da je riječ o benzinskoj pumpi. Iako smo se zatekli u Brazilu 2027. u kojem su karnevale istisnuli rejverski tulumi, Mascarove aluzije na brazilsko vjersko ludilo u Bolsonarovoj eri, više su nego evidentne.


Poput autorova prethodnog sjajnog komada »Neonski bik«, trudnoća i ovdje postaje centralni motiv. Samo što je sada povezana s mesijanskim temama. Iako Mascarov futuristički gospel ne govori samo o ljubomori, već i o strahu od Boga. No za razliku od lanjskog berlinskog laureata (šifra: »Ne diraj!«), Mascaro pristupa erosu krajnje senzualno i puteno, što je već dokazao u prethodnom filmu. Čak i pregled na junakov penis tijekom endokrinološkog pregleda, postaje erotičan. Jer njegovi se junaci, naime, dodiruju.