Prvijenac

“Sutra ćemo” Bojana Marjanovića: Roman o likovima nama nalik, a ponekad i boljima

Marta Ban

Foto: Roni Brmalj

Foto: Roni Brmalj

Više od desetljeća aktivnog bavljenja novinarstvom ostavilo je traga na autoru, koji i kada ne izvještava direktno o stvarnosti, o njoj mora progovoriti. U fokusu romana ljubavni je trokut, ali se kao četvrti lik pojavljuje i Beograd



RIJEKA Predstavljanje romanesknog prvijenca »Sutra ćemo« srpskog novinara, pjesnika i novopečenog prozaika Bojana Marjanovića održano je u antikvarijatu Ex libris. Roman je izašao koncem prošle godine u izdanju Književne radionice Rašić iz Beograda, a sam se autor u javnosti već etablirao dvjema pjesničkim zbirkama: »Politika, pornografija, poezija« i »Između dva rata«.


Pisac je u Ex librisu govorio o romanu, pisanju u svim oblicima i svemu što na njegovo stvaralaštvo utječe i što ga potiče. Prema njegovim riječima, ta simbioza zanata i umjetnosti u Srbiji, za razliku od Hrvatske, kod publike izaziva sumnjičavost, no da je u Marjanovićevu slučaju ovo dobra kombinacija potvrdila je moderatorica razgovora Gordana Brkić Žagar. Ona je u više navrata isticala autorovu umješnost u doziranju politički i društveno obojanih tonova te postjugoslavenskih nijansi unutar ljubavnog trokuta kao okosnice romana.Više od desetljeća aktivnog bavljenja novinarstvom ostavilo je traga na autoru, koji i kada ne izvještava direktno o stvarnosti, o njoj mora progovoriti. U tom se kontekstu u romanu javlja četvrti lik, grad Beograd, kao sukus oprečnih strujanja nacionalizama i podjela društva po inim osnovama unutar kojih tranzicijska generacija nastoji živjeti.

Spomenuti trokut čine žena i dva muškarca, no radnju nosi ženski lik, ujedno i u ulozi pripovjedačice, što Marjanović objašnjava dugogodišnjim proučavanjem feminističke literature i željom da žena ne bude dekor muškom djelovanju, što potvrđuju nebrojena književna djela, već upravo suprotno. Za svoje likove kazao je da su stvarni koliko to mogu biti, no opet, katkad i malo bolji od nas, jer kad nam život ne dopušta biti takvima, neka prostora za to bude barem u književnosti, zaključio je Marjanović.