Istaknui nobelovac

Prvi roman Darija Foa “Papina kći” objavljen na hrvatskom jeziku

Hina

Foto: wikipedija, https://www.ljevak.hr

Foto: wikipedija, https://www.ljevak.hr



Roman “Papina kći” talijanskog dramskog pisca, kazalištarca i političkog aktivista Darija Foa, romaneskni prvijenac tog istaknutog književnog Nobelovca, objavljen je na hrvatskom u izdanju Naklade Ljevak.


Roman “Papina kći” (2014.) bavi se rehabilitacijom lika i djela Lucrezije Borgie, istaknute članice moćne talijanske obitelji koja je dala, među ostalim, i dvojicu papa. Njime je, uz roman “Kristina Švedska: Žena gotovo slučajno” (2017.), također objavljenim u izdanju Naklade Ljevak, Fo pred kraj života napravio zaokret prema fikcionalnoj prozi i pozabavio se životom dviju utjecajnih žena zapadne kulture. Knjige je na hrvatski prevela Ita Kovač.


U romanu “Papina kći”, Dario Fo kazuističkom virtuoznošću Lucreziju Borgiu oslobađa uvriježenih stereotipa incestuoznosti, nasilja i političkoga zlosilja, kojim se inače kitilo ne samo njezinu obitelj nego i nju, te je pozicionira kao žrtvu obiteljskih političkih igara, ali i kao lijepu, plemenitu i obrazovanu ženu, koja je, kao dijete renesanse, bila velika zagovornica i promicateljica umjetnosti i kulture.




“Lucrezia Borgia bila je poznata ljepotica. Time se ne želi reći da je bila ‘poznata ljepotica’, već da je bila izrazito poznata i zasebno od toga je nesvakidašnje prijala oku. Javnost, bliska i šira, njen je lik upoznala isključivo kroz susjedska došaptavanja, sumnjive slučajnosti, neobjašnjive smrtne slučajeve i političke spletke koje su njezinu obitelj oblijetale kao ptice svetog Franju”, ističe se u najavi knjige.


“Ako se prisjetimo fizionomije širenja čestica trača, možemo si dozvoliti luksuz propitivanja zasluženog udjela skandalozne reputacije. S iste polazišne točke kreće i Dario Fo imajući na umu da je groteska najbolji način da se dospije do mudrosti. Rezultat? ‘Papina kći'”, dodaje se.


Dario Fo (1926.-2016.) bio je cijenjeni talijanski dramski pisac, romanopisac, scenograf, redatelj, glumac, slikar i politički aktivist. Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 1997. godine. Šezdesetih godina prošloga stoljeća povezuje se s borbenom ljevicom, a 1968. napušta službene kazališne institucije kako bi osnovao družinu Nova scena (Nuova Scena), koja obnavlja tradiciju pučkoga teatra. Sedamdesetih godina osniva kazališnu komunu s kojom provodi projekt angažiranog teatra, uključujući iskustva srednjovjekovnih misterija, commedije dell’arte, lutkarstva i kabaretsko-revijalnih oblika.


Autor je osamdesetak kazališnih djela, od kojih su najpoznatija “Smiješni misterij” (1969.), “Slučajna smrt jednog anarhista” (1971.), “Bum, bum! Tko je? Policija!” (1972.) i “Ne plaćamo, ne plaćamo” (1974.). Potkraj života napisao je i dvije hvaljene romansirane biografije o ženama koje su obilježile povijest: uz roman o Kristini Švedskoj, napisao je i djelo “La Figlia del Papa”, u kojem je glavna junakinja Lucrezia Borgia. Djela su mu prevedena na tridesetak jezika.